KAISER, Frida, žid. aktivistica (? – ?). Poč. XX. st. bila je predsjednica žid. djevojačkoga društva »Moriah« u Đakovu, a 1909. izaslanica na cionističkom skupu u Slavonskom Brodu.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 6. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KAISER, Gertruda, obrtnica (Beč, 23. X. 1908 – ?logor, 1941–1945). Kći Sigmundova. U Hrvatsku se doselila iz Beča 1938, a zavičajnost je stekla u Osijeku. U Martićevoj ul. u Zagrebu imala je salon šešira. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak i prešla na katoličanstvo. Stradala je u nepoznato vrijeme u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAISER, Gusti (rođ. Kretz), kućevlasnica (Lavov, Ukrajina, 20. V. 1881 – Auschwitz, 1943). U Hrvatsku se doselila 1911. iz Lavova. Po uspostavi NDH sa suprugom Julijem (Nova Gradiška, 1885 – Auschwitz, 1943), sinom Leopolda, preuzela je žid. znak i prešla na katoličanstvo. U prijavi imovine navela je da je sa suprugom suvlasnica stambene dvokatnice s lokalima i skladištem u zagrebačkoj Ilici, kao i da je za državne potrebe Odboru za podavanja 16. V. 1941. morala predati 1463 g zlatnoga nakita procijenjena na 152 000 din. Oboje su deportirani u Auschwitz u svibnju 1943, u posljednjoj velikoj deportaciji zagrebačkih Židova.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAISER, Herman, trgovac (Vinkovci, 19. II. 1885 – logor Jasenovac, ?1941). Sin Filipov. U Radišinoj ul. u Zagrebu 1930-ih je posjedovao trgovinu bižuterijske robe. Po uspostavi NDH sa suprugom Bertom rođ. Abrahamson, kćeri Hildom (?, 1919 – logor Stara Gradiška, 1943) i sinom Zdenkom (?, 1922 – logor Jasenovac, 1944) preuzeo je žid. znak. Potom je deportiran u logor Jasenovac, gdje je ubrzo stradao. Sin je također deportiran u Jasenovac, gdje je poživio do jeseni 1944. Posljednji se put javio 9. X, a posljednji mu je paket poslan 29. I. 1945. Kći Hilda stradala je u logoru Stara Gradiška 1943, a o supruzi, koja je 1941. prešla na katoličanstvo, nema podataka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAISER, Julije, pravnik (Đakovo, 7. VI. 1884 – logor Jasenovac, XI. 1941). Sin Mavra i Julije rođ. Angelus, brat Eduarda, → Aleksandera, Maksa i Pavla. Studirao je pravo u Beču, a 1908. doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Zbog agitacije za hrv. političku opoziciju (Ivan Lorković) ovlaštenje za obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je tek 1912, i to najprije u Daruvaru. U međuratnom razdoblju imao je odvjetnički ured na Gajevu trgu u Osijeku, a na izborima za oblasne skupštine 1927. izabran je za osječkoga gradskoga zastupnika na listi Hrvatske federalističke seljačke stranke te je bio među najbližim suradnicima Franje Papratovića. Bio je dugogodišnji suradnik i pravni zastupnik Hrvatskoga lista i istaknuti član »Hrvatskoga sokola« do uvođenja diktature kralja Aleksandra 6. I. 1929, kad je ta organizacija bila zabranjena. Bio je tajnik zagrebačkoga Odvjetničkoga odbora, od 1929. odbornik novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu i biran 1935. za odvjetničkoga suca Stola Sedmorice. – Kao mladi pravnik protivio se cionizmu, a za održavanja cionističkoga kongresa u Osijeku 1904. bio je među inicijatorima rezolucije »osječkih hrvatskih akademičara mojsijeve vjere« u kojoj se osuđuje »židovski nacionalizam«. Od 1930. bio je član osječke masonske lože »Budnost«. Po uspostavi NDH predao je molbu za priznavanje arijskih prava te je sa suprugom Henriettom rođ. Engelsrath, sinom Zdenkom i kćeri Marijanom prešao na katoličanstvo. Dana 28. IV. 1941. morao je Švapsko-njemačkomu kulturnomu savezu u Osijeku na ime kontribucije platiti 70 000 din., a 7. VI. 1941. u vlastitomu stanu uhitili su ga agenti Gestapoa te sa skupinom uhićenika odveli u Graz, a nakon mjesec dana u logor Slana na Pagu, odakle je bio prebačen u jasenovački logor Krapje, gdje je u studenom 1941. ustrijeljen prilikom preseljenja logoraša u logor Ciglana. Nakon njegova uhićenja sin Zdenko morao je 15. VI. 1941. Glavnoj pošti u Osijeku predati radioaparat vrijedan 3500 din. Supruga i kći preživjele su II. svj. rat. – Sin Zdenko, koncertni pijanist i pravnik (Daruvar, 19. V. 1914 – logor Jasenovac, XII. 1941). Nakon završene Klasične gimnazije u Osijeku, studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i istodobno glasovir na Muzičkoj akademiji u klasi Svetislava Stančića, gdje je diplomirao 1935/36. kao jedan od najdarovitijih u svojoj generaciji. Dvije je godine bio na usavršavanju u Parizu i započeo obećavajuću pijanističku karijeru. U međuvremenu se ozlijedio na odsluženju voj. roka zbog čega je morao prekinuti pijanističku karijeru. Zaposlio se kao pravnik u smederevskoj Tvornici vagona 1940/41, odakle je nakon Travanjskoga rata mobiliziran i upućen na Kosovo. U svibnju 1941. vratio se u Osijek te se zakratko zaposlio u očevu odvjetničkom uredu. U prijavi imovine Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, među ostalim je naveo kako kao član Matice hrvatske od 1926. prima njezina redovita izdanja. Iako je u rujnu 1940. prešao na katoličanstvo, 31. VII. 1941. bio je uhićen i odveden u logor u Gospić, a odande u logor Jasenovac. Prema svjedočenju jasenovačkih logoraša Mire Auferbera i → V. Hahna umro je u logoru krajem prosinca 1941. od iscrpljenosti i gladi. – Kći Marijana (Mara), kemičarka (Osijek, 31. VII. 1926). Nižu gimnaziju završila je u Osijeku. Po uspostavi NDH, u travnju 1942, s majkom je prebjegla u Hrvatsko primorje te su bile internirane u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala kao nastavnica analfabetskoga tečaja u Topuskom. Nakon rata završila partizansku gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1953. diplomirala kemiju na Tehničkom fakultetu. Radila je u tvornici »Kutrilin«, a od 1956. do umirovljenja 1985. u Institutu »Ruđer Bošković«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28388, 28777. – Podaci o ulazniku M. Kaiser.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929). – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Cionistički kongres u Osijeku 1904. Ha-kol, 2004, 84. – Ista: Prvi cionistički kongres u Osijeku 1904. godine. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – Ista: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KAISER, Ljudevit, trgovac (Trnava, 17. IV. 1884 – logor Jasenovac, 1941). Sin Jakovljev. Doselio se 1924. u Zagreb, gdje je na Trgu N imao veletrgovinu, proizvodnju i skladište žestokih pića »L. R. C. Ljudevit Kaiser« s ispostavama u Preradovićevoj, Jurišićevoj, Vlaškoj ul. i Ilici. Vrijednost skladišta 1941. iznosila je 2 284 000 din. Među njegovim dužnicima 1. VI. 1941. bili su Židovsko narodno društvo, zagrebački »Gradski podrum«, »Ritz bar«, poduzeće »Lincoln«. Bio je također vlasnik kuće na Srebrnjaku te 100 dionica Tvornice vagona u Slavonskom Brodu. Po uspostavi NDH sa suprugom Paulom rođ. Hirschl (Veliki Bukovac, 1891 – ?Urugvaj, ?), s kojom je imao kćer Vilmu i sinove Leona i Slavka, preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U prijavi imovine vlastima NDH supruga je navela da je u ime žid. kontribucije predala zlatni nakit vrijedan 26 470 din. Vjerojatno je bio uhićen u lipnju 1941. i deportiran u logor Jasenovac, gdje je ubrzo stradao. Iz ŽOZ mu je odaslan samo jedan paket 14. XI. 1941. Supruga je preživjela II. svj. rat i iselila se u Urugvaj. – Sin Slavko, službenik (Nova Gradiška, 22. VII. 1911 – ?Urugvaj, ?). U međuratnom razdoblju radio je u veletrgovini žestokih pića »L. R. C. Ljudevit Kaiser« kao službenik zadužen za financijske i trošarinske knjige. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Sa suprugom »arijevkom« Milom rođ. Zobec izbjegao je iz Zagreba u Urugvaj. – Sin Leon, grafičar (Nova Gradiška, 3. I. 1913 – ?). Radio je kao litograf. Po uspostavi NDH živio je na Trgu N. Sa suprugom Mirom rođ. Lederer, studenticom medicine, preuzeo je žid. znak i ostao bez namještenja te je u prijavi imovine vlastima NDH naveo da umjesto plaće prima potporu grafičkoga sindikata od 800 din. Prebjegao je u Dalmaciju, a u srpnju 1943. interniran je u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima. God. 1944. upućen je u Italiju na liječenje, a potom je radio u tiskari lista Glasnik. Supruga je, čini se, stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAISER, Ljudevit, trgovac (Vukovar, 26. VI. 1887 – Auschwitz, 22. VIII. 1942). Posjedovao je trgovinu građevnoga drva, crijepa i krovne ljepenke u Vukovarskoj cesti u Osijeku, opremljenu strojevima za rezanje, blanjanje i obradu dasaka i građe, kojoj je 1940. promet bio oko 2 milijuna din. Po uspostavi NDH osječki Kulturbund oduzeo mu je automobil marke »Fiat« vrijedan 45 000 din. Deportiran je u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAISER, Wilhelm (Vili), sportaš (?Beč, ? – logor Slana, VII. 1941). Izbjegao je iz Austrije 1938. u Zagreb te bio među najboljim atletičarima na 400 m u Jugoslaviji. Po osnutku NDH bio je uhićen u lipnju 1941. i deportiran u logor Gospić, potom u logor Slana na Pagu. Pokušavajući pobjeći, preplivao je Velebitski kanal, ali je po noći izgubio orijentaciju i bio uhićen u Karlobagu te idući dan strijeljan pred postrojenim logorašima.

LIT.: M. Peršen: Ustaški logori. Zagreb 1966. – M. Radović: Židovsko gombalačko i sportsko društvo Makabi u Zagrebu. Povijest sporta, 4(1973) 13. – A. Zemljar: Haron i sudbine. Beograd 1988. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – A. Grünfelder: Nepoželjni gosti. Bijeg Židova iz srednje Europe pred nacističkim progonom. Novi Omanut, 27(2009) 92.

KAJON, Ašer, obrtnik (Sarajevo, 27. II. 1886 – logor Jasenovac, 1942). Sin Avramov. Bio je vlasnik radnje za uokvirivanje slika u Palmotićevoj ul. u Zagrebu, a od druge pol. 1920-ih u Oktogonu je imao staklarsku radionicu. U braku s Rahelom rođ. Salom (Sarajevo, 1897 – logor Jasenovac, 1941) imao je djecu Šulamit (Sarajevo, 1915 – logor Jasenovac, 1942) i Izidora (Sarajevo, 1917 – logor Jasenovac, 1941), koji je radio s ocem. Po uspostavi NDH čini se da je živio sam, a supruga sa sinom. Cijela je obitelj preuzela žid. znak, a on je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. U Jasenovcu su stradali i ostali članovi obitelji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

KALDERON, Gabriel, obrtnik (Bitolj, Makedonija, 3. IV. 1901 – Auschwitz, 1943). Sin Jakoba i Sare. Doselio se 1932. u Zagreb, gdje je u Vlaškoj ul. imao postolarsku radionicu. Uzdržavao je suprugu i četvero maloljetne djece (Jakova, Pinhasa, Klaru i Jichaka). Po uspostavi NDH obitelj je preuzela žid. znak. U prijavi imovine naveo je da u radionici ima cipele za popravak (120 pari) i alat vrijedan 300 din. Najstariji sin Jakov (?, 1923) u skupini od 165 žid. omladinaca uhićen je između 27. i 29. V. i deportiran u logor Danica kraj Koprivnice, a potom u Jadovno, gdje je stradao. Obitelj je dobivala potporu od ŽOZ, a bug. carsko izaslanstvo u Zagrebu dopisom od 20. I. 1942. neuspjelo je tražilo UNS da im se dozvoli iseljenje u Bugarsku. God. 1942–43. djeca su bila smještena u žid. starački dom na Dužicama na zagrebačkoj Trešnjevci te je bilo planirano da Pinhas krene s transportom djece u Palestinu, ali cijela je obitelj u svibnju 1943. bila uhićena i deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28811. – KŽZ.

LIT.: I. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.