Kategorija: U

UJHELYI, Aleksandar (Šanji, Sanyi), pijanist i skladatelj (Budimpešta, 2. III. 1904 – Zagreb, 21. XII. 1975). Sin Robertov. Studij glasovira završio je na Konzervatoriju u Budimpešti. Od 1928. u Zagrebu je operni korepetitor, pijanist kazališta »Komedija« i član salonskih orkestara. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali čini se da znak nije preuzeo. Njegovo je najpopularnije djelo šlager Najljepša si ti (1940), koji je doživio mnoga izdanja. Skladao je laka orkestralna djela Hrvatsko narodno kolo (1936), Japanska suita (1955) te Tamo u srcu Texasa (1958). Autor je i šlagera: Kad padne noć, U snu, Čemu suze, Madame, ja vašu tajnu znam, Jesen je tužna, Ulah, mirisava ruža sa Havaja i dr.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Ujhelyi, Aleksandar (Šanji). Leksikon jugoslavenske muzike 2, Zagreb 1984.

UJHELYI, Aleksandar (Šanji, Sanyi), pijanist i skladatelj (Budimpešta, 2. III. 1904 – Zagreb, 21. XII. 1975). Sin Robertov. Studij glasovira završio je na Konzervatoriju u Budimpešti. Od 1928. u Zagrebu je operni korepetitor, pijanist kazališta »Komedija« i član salonskih orkestara. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali čini se da znak nije preuzeo. Njegovo je najpopularnije djelo šlager Najljepša si ti (1940), koji je doživio mnoga izdanja. Skladao je laka orkestralna djela Hrvatsko narodno kolo (1936), Japanska suita (1955) te Tamo u srcu Texasa (1958). Autor je i šlagera: Kad padne noć, U snu, Čemu suze, Madame, ja vašu tajnu znam, Jesen je tužna, Ulah, mirisava ruža sa Havaja i dr.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Ujhelyi, Aleksandar (Šanji). Leksikon jugoslavenske muzike 2, Zagreb 1984.

UKRAINCZYK, Ezra (Ukrainčik, Ernest), službenik (Beč, 29. IV. 1904 – Zagreb, 8. VII. 1968). Sin Jakoba i Lujze rođ. Gross. S Ljerkom rođ. Gold (Klokočevac, 9. VIII. 1908 – Zagreb, 11. III. 1955) otac je Velimira, Krešimira i → Vladimira Ukrainčika. Nakon majčine smrti te zbog očevih poslovnih problema, kao dijete je boravio kod majčine obitelji u Daruvaru i Osijeku, gdje je završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Drugi razred Trgovačke akademije samovoljno je napustio zbog odlaska u Palestinu, gdje je boravio 1921–24. te kao član cionističke organizacije godinu dana proveo na poljoprivrednom imanju, gdje se osposobljavao za radnička i ratarska zvanja i naučio suvremeni hebrejski jezik. Po povratku u domovinu 1924. zaposlio se u drvnoj struci, radio u šumama u okolici Banje Luke kao praktikant, a zatim u šumama u okolici Koprivnice kao činovnik manipulant. O. 1931. došao je u Zagreb, gdje je radio kao trg. agent. God. 1938–46. kao samostalan trgovac bavio se agenturnim poslovanjem papirom. II. svj. rat preživio je u Zagrebu zahvaljujući mješovitomu braku. Nakon rata isprva je radio kao radnik na gradskom poljoprivrednom imanju u Zagrebu, a potom kao knjigovođa u Poljoprivrednom odsjeku Gradskoga narodnog odbora u Zagrebu, zatim u drvnoj industriji u Ravnoj Gori, voditelj planskoga odsjeka u poduzeću »Ciglana« u Zagrebu, u poduzeću »Izolit« kao knjigovođa i voditelj planskoga odsjeka, a u mirovinu je otišao iz poduzeća »Mašinoimpex«. Istodobno je radio kao sudski tumač za hebrejski jezik. Istodobno se obrazovao, pisao na njemačkom i hrvatskom, proučavao povijest, psihologiju i filozofiju i bavio se književnošću. Napisao je knjižicu Erec Izrael (1921–24), putopis koji svjedoči s uvjetima u kojima su živjeli žid. useljenici u Palestini 1920-ih. U rukopisu je sačuvan nacrt njegova većeg djela pod naslovom Familija Sorg, a tijekom rata radio je na djelu Veliki događaji gledani iz malenog kuta, ali rukopis nije sačuvan. Pisao je i uspjele scenarije za kratke filmove pod pseudonimom Ljerko Gold. Nakon rata poučavao je hebrejski u ŽOZ. – Sin Krešimir (Ukrainčik), fizičar (Zagreb, 18. III. 1945 – Hartford, SAD, 8. IX. 2000). Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1968. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Nakon diplome dobio je Fulbrightovu stipendiju te otišao na daljnje školovanje u SAD, gdje je 1973. na Rensselaer Polytechnic Institut u Troyu magistrirao fiziku i kompjuterske znanosti. Zaposlivši se u »Royal Typewriter Company« kao inženjer informatike i programer radio je na projektiranju Word Processora. U siječnju 1977. prešao je u poduzeće »Picker«, gdje je započeo rad na projektiranju i izradi programa za više medicinskih instrumenata što je nastavio i u kompaniji »Kemble Instruments«. God. 1986. s još nekoliko suradnika osnovao je vlastitu kompaniju »Digital Diagnostic« (DDC), specijaliziranu za projektiranje i izradu digitalnih medicinskih instrumenata za neposrednu primjenu i znanstvena istraživanja te izradu softwarea (analiza radioaktivnih izotopa, radioaktivna kromatografija, instrument za dijagnozu upale srednjeg uha kod djece). Posljednjih godina intenzivno je, u suradnji s istraživačima sa Sveučilišta Yale, radio na softwareu za kompresiju zvuka i slike što je rezultiralo programskim paketom Wavelet Packet Laboratory za Windowse. Bio je istaknuti istraživač i inovator te vlasnik dvaju patenata. Bio je u braku s Beatrice rođ. Ott. – Sin Velimir, inženjer građevinarstva (Zagreb, 28. III. 1937). Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1961. građevinarstvo na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je iz područja Tehničke mehanike 1974. na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1989. doktorirao iz područja tehnologije betona. Od 1980. je izvanredni, a od 1985. redoviti sveučilišni profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Zavodu za gradiva. Radio je u poduzeću »Tehnika« kao voditelj gradilišta na više industrijskih građevina u Hrvatskoj i SR Njemačkoj. God. 1970–80. bio je u Građevinskom institutu na različitim vodećim dužnostima (Laboratorij IGH u Sisku, Zavod za betonske i zidane konstrukcije, predsj. Znanstvenog vijeća) i bavio se istraživanjem specijalnih cemenata, trajnošću betona, testiranjem gradiva i konstrukcija, razvojem novih tehnologija i gradiva, tehnologijom i patologijom betona, nadzorom osiguranja kvalitete betonskih konstrukcija. Bio je konzultant na mnogim gradilištima (Nuklearna elektrana Krško, Hidroenergetski sustav Trebišnjice, hidroenergetski sustavi u Iraku, Hidroelektrana Višegrad, Hidroelektrana Dubrava, most preko Masleničkoga ždrila i dr.). Savjetnik je Inštituta za raziskavo materiala in konstrukcije u Ljubljani. Aktivist i član međunarodnih stručnih organizacija. Sudjeluje na mnogobrojnim stručnim savjetovanjima, kongresima i simpozijima. Rezultate svojih istraživanja objavio je u više od 150 radova u časopisima i publikacijama domaćih i međunarodnih simpozija. Autor je više udžbenika (Poznavanje materijala. Zagreb 1991; Poznavanje gradiva. Auditorne vježbe, praktikum, aktivna nastava (suautor). Zagreb 1994; Beton. Struktura, svojstva, tehnologija. Zagreb 1994; Poznavanje gradiva. Zagreb 2001). Dobitnik je Ordena rada sa srebrnim vijencem.

DJELA: Erec Izrael (1921–24). Zagreb 1934, 20052. – Erste Lese (Gedanken). Zagreb 1935.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Podaci o ulazniku T. i V. Ukrainčik.

LIT.: Obitelj. Zagreb 1996. – Ha-kol, 2002, 74. – Đ. Vidmarović: Zaboravljeni pisac Ezra Ukrainčik (1904–1968). Novi Omanut, 10(2002) 51. – Isti: Ezra Ukrainčik (1904.–1906.), njegov putopis po Svetoj zemlji. Marulić, 36(2003) 3.

UKRAINCZYK, Ezra (Ukrainčik, Ernest), službenik (Beč, 29. IV. 1904 – Zagreb, 8. VII. 1968). Sin Jakoba i Lujze rođ. Gross. S Ljerkom rođ. Gold (Klokočevac, 9. VIII. 1908 – Zagreb, 11. III. 1955) otac je Velimira, Krešimira i → Vladimira Ukrainčika. Nakon majčine smrti te zbog očevih poslovnih problema, kao dijete je boravio kod majčine obitelji u Daruvaru i Osijeku, gdje je završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Drugi razred Trgovačke akademije samovoljno je napustio zbog odlaska u Palestinu, gdje je boravio 1921–24. te kao član cionističke organizacije godinu dana proveo na poljoprivrednom imanju, gdje se osposobljavao za radnička i ratarska zvanja i naučio suvremeni hebrejski jezik. Po povratku u domovinu 1924. zaposlio se u drvnoj struci, radio u šumama u okolici Banje Luke kao praktikant, a zatim u šumama u okolici Koprivnice kao činovnik manipulant. O. 1931. došao je u Zagreb, gdje je radio kao trg. agent. God. 1938–46. kao samostalan trgovac bavio se agenturnim poslovanjem papirom. II. svj. rat preživio je u Zagrebu zahvaljujući mješovitomu braku. Nakon rata isprva je radio kao radnik na gradskom poljoprivrednom imanju u Zagrebu, a potom kao knjigovođa u Poljoprivrednom odsjeku Gradskoga narodnog odbora u Zagrebu, zatim u drvnoj industriji u Ravnoj Gori, voditelj planskoga odsjeka u poduzeću »Ciglana« u Zagrebu, u poduzeću »Izolit« kao knjigovođa i voditelj planskoga odsjeka, a u mirovinu je otišao iz poduzeća »Mašinoimpex«. Istodobno je radio kao sudski tumač za hebrejski jezik. Istodobno se obrazovao, pisao na njemačkom i hrvatskom, proučavao povijest, psihologiju i filozofiju i bavio se književnošću. Napisao je knjižicu Erec Izrael (1921–24), putopis koji svjedoči s uvjetima u kojima su živjeli žid. useljenici u Palestini 1920-ih. U rukopisu je sačuvan nacrt njegova većeg djela pod naslovom Familija Sorg, a tijekom rata radio je na djelu Veliki događaji gledani iz malenog kuta, ali rukopis nije sačuvan. Pisao je i uspjele scenarije za kratke filmove pod pseudonimom Ljerko Gold. Nakon rata poučavao je hebrejski u ŽOZ. – Sin Krešimir (Ukrainčik), fizičar (Zagreb, 18. III. 1945 – Hartford, SAD, 8. IX. 2000). Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1968. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Nakon diplome dobio je Fulbrightovu stipendiju te otišao na daljnje školovanje u SAD, gdje je 1973. na Rensselaer Polytechnic Institut u Troyu magistrirao fiziku i kompjuterske znanosti. Zaposlivši se u »Royal Typewriter Company« kao inženjer informatike i programer radio je na projektiranju Word Processora. U siječnju 1977. prešao je u poduzeće »Picker«, gdje je započeo rad na projektiranju i izradi programa za više medicinskih instrumenata što je nastavio i u kompaniji »Kemble Instruments«. God. 1986. s još nekoliko suradnika osnovao je vlastitu kompaniju »Digital Diagnostic« (DDC), specijaliziranu za projektiranje i izradu digitalnih medicinskih instrumenata za neposrednu primjenu i znanstvena istraživanja te izradu softwarea (analiza radioaktivnih izotopa, radioaktivna kromatografija, instrument za dijagnozu upale srednjeg uha kod djece). Posljednjih godina intenzivno je, u suradnji s istraživačima sa Sveučilišta Yale, radio na softwareu za kompresiju zvuka i slike što je rezultiralo programskim paketom Wavelet Packet Laboratory za Windowse. Bio je istaknuti istraživač i inovator te vlasnik dvaju patenata. Bio je u braku s Beatrice rođ. Ott. – Sin Velimir, inženjer građevinarstva (Zagreb, 28. III. 1937). Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1961. građevinarstvo na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je iz područja Tehničke mehanike 1974. na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1989. doktorirao iz područja tehnologije betona. Od 1980. je izvanredni, a od 1985. redoviti sveučilišni profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Zavodu za gradiva. Radio je u poduzeću »Tehnika« kao voditelj gradilišta na više industrijskih građevina u Hrvatskoj i SR Njemačkoj. God. 1970–80. bio je u Građevinskom institutu na različitim vodećim dužnostima (Laboratorij IGH u Sisku, Zavod za betonske i zidane konstrukcije, predsj. Znanstvenog vijeća) i bavio se istraživanjem specijalnih cemenata, trajnošću betona, testiranjem gradiva i konstrukcija, razvojem novih tehnologija i gradiva, tehnologijom i patologijom betona, nadzorom osiguranja kvalitete betonskih konstrukcija. Bio je konzultant na mnogim gradilištima (Nuklearna elektrana Krško, Hidroenergetski sustav Trebišnjice, hidroenergetski sustavi u Iraku, Hidroelektrana Višegrad, Hidroelektrana Dubrava, most preko Masleničkoga ždrila i dr.). Savjetnik je Inštituta za raziskavo materiala in konstrukcije u Ljubljani. Aktivist i član međunarodnih stručnih organizacija. Sudjeluje na mnogobrojnim stručnim savjetovanjima, kongresima i simpozijima. Rezultate svojih istraživanja objavio je u više od 150 radova u časopisima i publikacijama domaćih i međunarodnih simpozija. Autor je više udžbenika (Poznavanje materijala. Zagreb 1991; Poznavanje gradiva. Auditorne vježbe, praktikum, aktivna nastava (suautor). Zagreb 1994; Beton. Struktura, svojstva, tehnologija. Zagreb 1994; Poznavanje gradiva. Zagreb 2001). Dobitnik je Ordena rada sa srebrnim vijencem.

DJELA: Erec Izrael (1921–24). Zagreb 1934, 20052. – Erste Lese (Gedanken). Zagreb 1935.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Podaci o ulazniku T. i V. Ukrainčik.

LIT.: Obitelj. Zagreb 1996. – Ha-kol, 2002, 74. – Đ. Vidmarović: Zaboravljeni pisac Ezra Ukrainčik (1904–1968). Novi Omanut, 10(2002) 51. – Isti: Ezra Ukrainčik (1904.–1906.), njegov putopis po Svetoj zemlji. Marulić, 36(2003) 3.

UKRAINČIK, Vladimir, povjesničar umjetnosti i konzervator (Zagreb, 22. XII. 1934). Sin → Ezre i Ljerke rođ. Gold. Sa suprugom Leom rođ. Gostl otac je Mire i Tamare. U Zagrebu je završio osnovnu i polazio srednju školu te 1959. diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. II. svj. rat je preživio zahvaljujući mješovitomu braku roditelja. Radio je u Konzervatorskom zavodu u Rijeci 1959–60, a 1961–75. u zagrebačkom Gradskom, odnosno Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u kojem uspostavlja dokumentacijske zbirke te radi na evidenciji i dokumentaciji spomenika kulture na području djelatnosti toga zavoda. Kao direktor Republičkoga zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu (1984–91), osigurava osnovne uvjete za uspostavu suvremenoga informacijsko-dokumentacijskoga sustava u djelatnosti zaštite kulturnih dobara, a od 1991. do umirovljenja 2001. radi kao načelnik Odjela za istraživanje i informacijsko-dokumentacijske poslove Uprave za zaštitu kulturne baštine u Ministarstvu kulture. Kao predsj. Republičke komisije za popis i procjenu ratnih šteta na spomenicima kulture (1993–96) organizirao je i proveo popis ratnih šteta na spomenicima kulture oštećenima u Domovinskom ratu. Bio je tajnik Republičkoga fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti (od 1972), potom Republičke samoupravne interesne zajednice kulture (1975–84) te se, osim zaštitom spomenika kulture, bavi i općim pitanjima i problematikom financiranja kult. razvoja. Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem, Ordenom Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Spomen-medaljom Vukovara. – Supruga Lea, povjesničarka umjetnosti (Vrbovsko, 19. VI. 1934 – Zagreb, 8. XII. 2000). Kći → J. Gostla i Ruže rođ. Weinberger. Djetinjstvo je provela u Vrbovskom, Karlovcu i Ogulinu, a od 1942. bila je internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, skrivala se u Vrbovskom kod obitelji Šragalj dok su joj majka i sestra bile u partizanskom zbjegu, a otac u tal. zatvoru. S obitelji se nakon II. svj. rata doselila u Zagreb, gdje je 1959. diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Isprva je radila u Konzervatorskom zavodu u Rijeci (1960), potom se u Narodnom sveučilištu Peščenica i Radničkoj kulturno-prosvjetnoj zajednici grada Zagreba bavila andragogijom, a od 1967. do smrti bila je ravnateljica Umjetničkoga paviljona, galerije kojoj je profilirala dugoročni istraživački program najznačajnijih pojava i likovnih osobnosti hrv. umjetnosti (izložbe Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost, Slikarstvo münchenske škole, Kubizam i hrvatsko slikarstvo, Grupa Zemlja, Postojanost figurativnog, Oskar Herman, Marino Tartaglia i dr. studijske retrospektivne i monografske izložbe). Dobitnica je Nagrade grada Zagreba 1999. kao članica skupine koja je pripremila izložbu Hrvatski salon u povodu 100. godišnjice Umjetničkoga paviljona, i Orden Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Objavila je monografiju Umjetnički paviljon 1898.–1998. (Zagreb 2000). Dugogodišnja je žid. aktivistica, članica Vijeća ŽOZ i nekih njezinih sekcija i jedna od osnivačica pjevačkoga zbora »Moša Pijade« (danas »Lira«). – Sin Miro, pedijatar i žid. aktivist (Zagreb, 23. IX. 1967). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, a na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1993. radnjom Obrezivanje – vjersko i/ili medicinsko pitanje. Nakon staža u Zagrebu, u SAD je specijalizirao pedijatriju u Long Island Jewish Medical Center (Schneider Children’s Hospital). Nakon završetka specijalizacije radi u Lakewoodu, New Jersey, kao pedijatar. Aktivan je član ŽOZ, angažiran u ponovom aktiviranju Makabija 1980-ih, posebice nogometne sekcije. Kao član jugoslavenske (1989) i hrvatske (1993) momčadi sudjelovao je na nekoliko europskih i svjetskih Makabijada u Izraelu. U više navrata bio je član različitih tijela ŽOZ (predsj. Omladinskoga kluba). Jedan je od osnivača i direktor Nedjeljne škole u ŽOZ te jedan od pokretača lista žid. omladine Zagreba Motek i tjednika Šma. U braku s Merri rođ. Salpeter ima tri sina (Yosef, Eli, Levi). – Kći Tamara, slikarica i restauratorica (Zagreb, 14. II. 1964). U Zagrebu je 1982. završila Školu primijenjenih umjetnosti, a 1988. diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Đure Sedera. Poslijediplomski studij iz područja restauriranja umjetnina završila je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1999. Slika apstraktne kompozicije snažne gestualnosti i naglašena kolorizma. Samostalno je izlagala u Zagrebu i Grožnjanu (1985, 1987, 1990, 1992–93, 1995 i 2005), a skupno na nekoliko desetaka izložbi u zemlji i inozemstvu. Od 1988. bavi se restauriranjem, a od 1999. radi na ALU u Zagrebu na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina, isprva kao mlađa asistentica, zatim od 2008. u zvanju docenta te kao izvanredna profesorica od 2012. Nositeljica je kolegija Restauriranje i konzerviranje štafelajnih slika. Kao restauratorica sudjelovala je stručnim izlaganjima na više domaćih i međunarodnih stručnih skupova i radionica. Autorica je i koautorica stručnih radova te prevodi stručnu konzervatorsko-restauratorsku literaturu. Urednica je kataloga izložbe Deset godina Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (Zagreb 2008).

IZV.: Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku T. Ukrainčik.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1990, 14. – K. Matanić-Živanović: Ukrainčik, Tamara. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996. – Ukrainčik, Lea. Ibid. – T. Maroević: San i krik. Likovna umjetnost Židova iz Hrvatske (katalog izložbe). Zagreb 2000.

UKRAINČIK, Vladimir, povjesničar umjetnosti i konzervator (Zagreb, 22. XII. 1934). Sin → Ezre i Ljerke rođ. Gold. Sa suprugom Leom rođ. Gostl otac je Mire i Tamare. U Zagrebu je završio osnovnu i polazio srednju školu te 1959. diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. II. svj. rat je preživio zahvaljujući mješovitomu braku roditelja. Radio je u Konzervatorskom zavodu u Rijeci 1959–60, a 1961–75. u zagrebačkom Gradskom, odnosno Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u kojem uspostavlja dokumentacijske zbirke te radi na evidenciji i dokumentaciji spomenika kulture na području djelatnosti toga zavoda. Kao direktor Republičkoga zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu (1984–91), osigurava osnovne uvjete za uspostavu suvremenoga informacijsko-dokumentacijskoga sustava u djelatnosti zaštite kulturnih dobara, a od 1991. do umirovljenja 2001. radi kao načelnik Odjela za istraživanje i informacijsko-dokumentacijske poslove Uprave za zaštitu kulturne baštine u Ministarstvu kulture. Kao predsj. Republičke komisije za popis i procjenu ratnih šteta na spomenicima kulture (1993–96) organizirao je i proveo popis ratnih šteta na spomenicima kulture oštećenima u Domovinskom ratu. Bio je tajnik Republičkoga fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti (od 1972), potom Republičke samoupravne interesne zajednice kulture (1975–84) te se, osim zaštitom spomenika kulture, bavi i općim pitanjima i problematikom financiranja kult. razvoja. Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem, Ordenom Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Spomen-medaljom Vukovara. – Supruga Lea, povjesničarka umjetnosti (Vrbovsko, 19. VI. 1934 – Zagreb, 8. XII. 2000). Kći → J. Gostla i Ruže rođ. Weinberger. Djetinjstvo je provela u Vrbovskom, Karlovcu i Ogulinu, a od 1942. bila je internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, skrivala se u Vrbovskom kod obitelji Šragalj dok su joj majka i sestra bile u partizanskom zbjegu, a otac u tal. zatvoru. S obitelji se nakon II. svj. rata doselila u Zagreb, gdje je 1959. diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Isprva je radila u Konzervatorskom zavodu u Rijeci (1960), potom se u Narodnom sveučilištu Peščenica i Radničkoj kulturno-prosvjetnoj zajednici grada Zagreba bavila andragogijom, a od 1967. do smrti bila je ravnateljica Umjetničkoga paviljona, galerije kojoj je profilirala dugoročni istraživački program najznačajnijih pojava i likovnih osobnosti hrv. umjetnosti (izložbe Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost, Slikarstvo münchenske škole, Kubizam i hrvatsko slikarstvo, Grupa Zemlja, Postojanost figurativnog, Oskar Herman, Marino Tartaglia i dr. studijske retrospektivne i monografske izložbe). Dobitnica je Nagrade grada Zagreba 1999. kao članica skupine koja je pripremila izložbu Hrvatski salon u povodu 100. godišnjice Umjetničkoga paviljona, i Orden Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Objavila je monografiju Umjetnički paviljon 1898.–1998. (Zagreb 2000). Dugogodišnja je žid. aktivistica, članica Vijeća ŽOZ i nekih njezinih sekcija i jedna od osnivačica pjevačkoga zbora »Moša Pijade« (danas »Lira«). – Sin Miro, pedijatar i žid. aktivist (Zagreb, 23. IX. 1967). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, a na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1993. radnjom Obrezivanje – vjersko i/ili medicinsko pitanje. Nakon staža u Zagrebu, u SAD je specijalizirao pedijatriju u Long Island Jewish Medical Center (Schneider Children’s Hospital). Nakon završetka specijalizacije radi u Lakewoodu, New Jersey, kao pedijatar. Aktivan je član ŽOZ, angažiran u ponovom aktiviranju Makabija 1980-ih, posebice nogometne sekcije. Kao član jugoslavenske (1989) i hrvatske (1993) momčadi sudjelovao je na nekoliko europskih i svjetskih Makabijada u Izraelu. U više navrata bio je član različitih tijela ŽOZ (predsj. Omladinskoga kluba). Jedan je od osnivača i direktor Nedjeljne škole u ŽOZ te jedan od pokretača lista žid. omladine Zagreba Motek i tjednika Šma. U braku s Merri rođ. Salpeter ima tri sina (Yosef, Eli, Levi). – Kći Tamara, slikarica i restauratorica (Zagreb, 14. II. 1964). U Zagrebu je 1982. završila Školu primijenjenih umjetnosti, a 1988. diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Đure Sedera. Poslijediplomski studij iz područja restauriranja umjetnina završila je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1999. Slika apstraktne kompozicije snažne gestualnosti i naglašena kolorizma. Samostalno je izlagala u Zagrebu i Grožnjanu (1985, 1987, 1990, 1992–93, 1995 i 2005), a skupno na nekoliko desetaka izložbi u zemlji i inozemstvu. Od 1988. bavi se restauriranjem, a od 1999. radi na ALU u Zagrebu na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina, isprva kao mlađa asistentica, zatim od 2008. u zvanju docenta te kao izvanredna profesorica od 2012. Nositeljica je kolegija Restauriranje i konzerviranje štafelajnih slika. Kao restauratorica sudjelovala je stručnim izlaganjima na više domaćih i međunarodnih stručnih skupova i radionica. Autorica je i koautorica stručnih radova te prevodi stručnu konzervatorsko-restauratorsku literaturu. Urednica je kataloga izložbe Deset godina Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (Zagreb 2008).

IZV.: Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku T. Ukrainčik.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1990, 14. – K. Matanić-Živanović: Ukrainčik, Tamara. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996. – Ukrainčik, Lea. Ibid. – T. Maroević: San i krik. Likovna umjetnost Židova iz Hrvatske (katalog izložbe). Zagreb 2000.

ULLMANN, Miroslav, poduzetnik (Zagreb, 1916 – ?). Sin Dragutinov (?, o. 1880 – Zagreb, 29. III. 1936). Prije II. svj. rata zajedno s bratom, inženjerom Adolfom (Zagreb, 1913 – ?Kanada, ?), bio je vlasnik »Zenita«, industrije pletene robe u Zagrebu. Po uspostavi NDH Ministarstvo narodnoga gospodarstva tražilo je da ih se kao neophodne stručnjake do daljnjega zadrži na radnim mjestima u njihovoj tvornici. Na nepoznati način braća su preživjela II. svj. rat. Po svoj prilici brat Adolf sa suprugom Stellom iselio se u Kanadu, gdje su osnovali tvornicu pletene robe.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek 29640. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ULLMANN, Miroslav, poduzetnik (Zagreb, 1916 – ?). Sin Dragutinov (?, o. 1880 – Zagreb, 29. III. 1936). Prije II. svj. rata zajedno s bratom, inženjerom Adolfom (Zagreb, 1913 – ?Kanada, ?), bio je vlasnik »Zenita«, industrije pletene robe u Zagrebu. Po uspostavi NDH Ministarstvo narodnoga gospodarstva tražilo je da ih se kao neophodne stručnjake do daljnjega zadrži na radnim mjestima u njihovoj tvornici. Na nepoznati način braća su preživjela II. svj. rat. Po svoj prilici brat Adolf sa suprugom Stellom iselio se u Kanadu, gdje su osnovali tvornicu pletene robe.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek 29640. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

UNGAR, Jakob, litograf i publicist (Kecskémet, Mađarska, ? – ?). Podrijetlom je iz obitelji ortodoksnih Židova. Bio je ugledni građanin Osijeka i crtač litograf u Glasu Slavonije. Jedan je od pokretača mađ. lista Nepkor i radijske emisije na mađ. jeziku. Položaj u zajednici spasio je život njemu i kćeri Jolanki, dok je sin Ivan stradao u Auschwitzu.

UNGAR, Jakob, litograf i publicist (Kecskémet, Mađarska, ? – ?). Podrijetlom je iz obitelji ortodoksnih Židova. Bio je ugledni građanin Osijeka i crtač litograf u Glasu Slavonije. Jedan je od pokretača mađ. lista Nepkor i radijske emisije na mađ. jeziku. Položaj u zajednici spasio je život njemu i kćeri Jolanki, dok je sin Ivan stradao u Auschwitzu.