Kategorija: G

GABAI, Domino (Tobi, Thobi), liječnik (Split, XVII. st.). U prvoj pol. XVII. st. bio je konzul splitske trgovačke skele. Splitski knez Antonije Lipomano 1628. istaknuo ga je i preporučio generalnomu providuru Alvisu Zorziju kao sposobna liječnika i kirurga. Ne može se utvrditi u kakvom je srodstvu bio sa → S. Thobijem.

IZV.: DAZD, Spisi gen. prov. Alvisa Zorzija, sv. I, list 204.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971.

GAON, Avram, pedagog (? – ?). U međuratnom razdoblju živio je u Osijeku i predavao na tamošnjoj gimnaziji. U listopadu 1941. vodio je napredni srednjoškolski tečaj u ŽOO. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28546.

GAON, Cezar Sadik, gospodarstvenik (Višegrad, BiH, 25. VIII. 1888 – ?, Kanada, ?). Sin Davidov. Po završetku studija u Beču, radio je u trg. poduzeću Alberta Matznera. Nakon dolaska u Zagreb s bratom Albertom osnovao je 1924. tvornicu trikotaže i pletene robe »C. D. Gaon« sa sjedištem u Tuškanovoj ul. i pogonima na Zavrtnici. God. 1931. posjedovao je i veletrgovinu na Jelačićevu trgu te u Jurišićevoj ul. Bio je potpredsjednik udruženja tekstilaca, a za svoj prinos razvoju jugoslav. industrije i gospodarstva bio je 1940. s bratom Albertom odlikovan Ordenom Jugoslovenske krune III. stupnja, što je bila rijetkost među Židovima. Bio je aktivan u društvenom životu zagrebačke žid. zajednice. U međuratnom razdoblju bio je predsj. sefardske ŽOZ (1928–31. i 1936–41), u razdoblju kad su sefardska i ortodoksna općina bile priključene aškenaskoj ŽO te potpredsjednik Jugoslavenske organizacije cionista-revizionista. Po uspostavi NDH sa suprugom Sofijom rođ. Hiršler, kćeri Lili i sinom Harijem preuzeo je žid. znak, dok mu je vila u Buconjićevoj ul. bila oduzeta. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat i iselio se u Kanadu. U dopisu iz Montreala 9. IX. 1946. obavijestio je ŽOZ kako su policijske službe NDH 1941. zaplijenile novac bivše sefardske općine, namijenjen izgradnji sefardske sinagoge, koji je bio uložen u Hipotekarnu banku u Zagrebu. – Brat Albert, gospodarstvenik (Višegrad, BiH, 5. III. 1891 – ?Izrael, ?). Bio je suvlasnik i član uprave tvornice »C. D. Gaon« s bratom Cezarom Sadikom, s kojim je 1940. bio odlikovan Ordenom Jugoslovenske krune III. stupnja. Po uspostavi NDH sa suprugom Grazijom rođ. Levi, sinom Davidom i kćeri Blankom preuzeo je žid. znak. Na nepoznati je način preživio II. svj. rat, kao i sin David koji se iselio u Palestinu. Daljnja sudbina nepoznata. – Brat Isak, trgovac (Višegrad, BiH, 17. VIII. 1896 – ?). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine pletene robe u Jurišićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat. Daljnja je sudbina također nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba. Zagreb 1931. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GAON, David, obrtnik i komunistički aktivist (Sarajevo, 7. X. 1910 – Zagreb, X. 1941. ili logor Jasenovac, 1942). Sin Avramov. Bio je u mješovitom braku s Nadom rođ. Ilić. U međuratnom razdoblju bio je optičarski pomoćnik kod optičara Hiršla u Tomićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Kao ljevičar i član KPJ, od početka pružanja organizirana otpora radio je u ilegalnoj tehnici CK KPH u Zagrebu do listopada 1941. kad je bio uhićen, mučen i vjerojatno ubijen u zagrebačkoj policiji. Prema drugom izvoru deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao 1942.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GAON, Jakob (Jaša), epidemiolog (Travnik, BiH, 11. VII. 1914 – Zagreb, 18. XI. 1995). Sin Avramov. Medicinski fakultet završio je 1939. u Beogradu, gdje se isticao u žid. omladinskoj organizaciji. II. svj. rat proveo je u njem. zarobljeništvu u logoru u Ravensbrücku, posebno pomažući sovjetskim zarobljenicima za što je dobio odlikovanje SSSR. Epidemiologiju je specijalizirao u Sarajevu i Beogradu 1946–49. Usavršavao se 1950, 1954. i 1962. u Švicarskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i SAD, a 1963. doktorirao je tezom Problem rezervoara infekcije klasičnog pjegavca u interepidemijskom periodu. Od 1964. redoviti je profesor Katedre za epidemiologiju sarajevskoga Medicinskoga fakulteta i voditelj Instituta za epidemiologiju. Od 1967. bio je predsj. Zdravstvene službe BIH, osobito se istaknuo u suzbijanju epidemije velikih boginja 1970-ih. Objavio je mnogobrojne radove, udžbenike i monografije iz područja epidemiologije i infektologije. Bio je dopisni član ANUBiH od 1967, redovni od 1973. te član Society of Medicine i International Epidemiological Association. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja, među ostalim, Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem. Aktivan je u ŽO u Sarajevu, a za rata u BiH sa suprugom Martom bio je primoran iseliti se iz Sarajeva u Dom »Lavoslav Schwarz« u Zagrebu, gdje se uključio u rad Sveučilišta i nastavio djelovati u ŽOZ. U izdanju ANUBiH objavljen je Zbornik u čast akademika Jakoba Gaona (Sarajevo 1992).

DJELA: (izbor): Metodološko uputstvo za eradikciju endemskih žarišta trbušnog tifusa, paratifusa i dizenterije u SR BiH i mjere koje treba poduzeti kod pojave trovanja hranom. Sarajevo 1966. – Metodološko uputstvo za sprečavanje, suzbijanje i liječenje virusnog hepatitisa. Sarajevo 1966. – Zarazna žutica ili infektivni hepatitis. Sarajevo 1966, 1974². – Praktično uputstvo za sprečavanje i suzbijanje kolere (suautor B. Pokrajčić). Sarajevo 1974. – Specijalna epidemiologija akutnih zaraznih bolesti. (suautor) Sarajevo 1982. – Priručnik o sticanju potrebnih znanja o higijeni životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, kao i o ličnoj higijeni lica koja rade u proizvodnji i prometu životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe (suautori M. Tanović i R. Mulić). Sarajevo 1988. – Terenska evaluacija efikasnosti domaće vakcine protiv morbila. Zagreb 1988. – Stanje morbila u Bosni i Hercegovini i strategijski pravci u suzbijanju ove bolesti. Zagreb 1988.

LIT.: Gaon, Jakob. Ko je ko u Jugoslaviji, 1. Beograd 1968. – Gaon, Jakob. Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd 1970. – S. Obradov: Gaon, Jakob. Enciklopedija Jugoslavije, 4. Zagreb 1986. – http://webcache.googleusercontent.com/searchq=cache:VxxOrmT7sLcJ:sarajdoktor.blogger.ba/arhiva/2007/02/04/689324+jakob+gaon&cd=2&hl=hr&ct=clnk&gl=hr, pristupljeno 2. IX. 2011. – http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:BM6K-yzjD0sJ:elmundosefarad.wiki dot.com/gaon-jakob-jasa+jakob+gaon&cd=5&hl=hr&ct=clnk&gl=hr, pristupljeno 2. IX. 2011.

GAON, Nada, komunistička aktivistica (Zagreb, 1920 – Zagreb ili logor Stara Gradiška, 1941). Kći Ferdinandova. Kao predratna članica KPJ u Zagrebu, 1939. bila je izabrana za članicu kotarskoga odbora Narodne pomoći. Nakon uspostave NDH nastavila je ilegalno djelovati u Zagrebu. Prema nekim izvorima bila je krajem 1941. uhićena i deportirana u logor Stara Gradiška, gdje je stradala, a prema drugima strijeljana je u Dotršćini.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GARA, Aleksandar (Šandor), liječnik i žid. aktivist (Drobeta-Turnu Severin, Rumunjska, 8. VI. 1896 – Zagreb, 26. VI. 1961). Sin Armina Grünbauma. Klasičnu gimnaziju završio je u Mađarskoj, gdje se upisao na Medicinski fakultet, a za I. svj. rata bio je mobiliziran u austroug. vojsku. Iz Sombora se 1920. doselio u Zagreb, gdje je nastavio studij na Medicinskom fakultetu, a potom u Beču, gdje je 1924. bio promoviran. Ovlaštenje za obavljanje liječničkog zvanja dobio je 1926. od Liječničke komore u Zagrebu, gdje je oko 1931. imao privatnu liječničku ordinaciju, a jedno je vrijeme radio u ustanovama zdravstvenoga i socijalnoga osiguranja. Kao aktivan član ŽOZ i revizionističkoga pokreta 1935. izabran je u Vijeće ŽOZ. Po vlastitom iskazu iste je god. prešao na evangeličku vjeru, iako se to vjerojatno dogodilo poslije. Po uspostavi NDH sa suprugom Anom rođ. Hoffer (?, o. 1905 – Zagreb, 18. IV. 1982) preuzeo je žid. znak te bio izbačen iz stana i ordinacije u tadašnjoj Radišinoj ul. u Zagrebu. Bio je mobiliziran u domobranstvo i kao liječnik poslan u bolnice u Doboju i Slavonskom Brodu. Održavao je veze s partizanima, prihvaćao ranjene borce te im slao sanitetski materijal. Poč. 1945. iz Slavonskoga Broda prebjegao je u Zagreb, u kojem se krio do kraja II. svj. rata. Do umirovljenja 1960. radio je kao liječnik u službi Državnih željeznica i u Domu zdravlja Medveščak u Zagrebu.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – KŽZ. – Podaci o ulazniku T. Grüner.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 84(1962) 9. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

GARTENBERG, Izidor (Iso), liječnik (Vinkovci, 1913 – ?). Sin Davida (Maksimovka, Ukrajina, 1885 – ?, 1941–1945) i Fanike. Roditelji su se u Vinkovce doselili iz Smereka u Poljskoj u svibnju 1918, a prije II. svj. rata obitelj je već živjela u Zagrebu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu šk. god. 1936/37. i djelovao kao liječnik duševne bolnice u Popovači. Nakon Travanjskoga rata 1941, kao jugoslav. vojnik bio je zarobljen i vjerojatno odveden u zarobljeništvo u Njemačkoj. Daljnja sudbina nepoznata. Otac mu je stradao na nepoznatom mjestu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GAT, Giora (Grün, Walter), geodet (Beč, 1925 – Haifa, Izrael, 28. VII. 1998). Sin liječnika Egona Grüna (Požega, 1898 – logor Jasenovac, 1941), sina Jakoba i Vere. S obitelji je do 1938. živio u Beču, a nakon Anschlussa preselili su se u Zagreb, gdje je nastavio školovanje u obrtničkoj školi i postao električar te se zaposlio u »Ing. Kompaneca & Co«. Kao član Hašomer Hacaira angažirao se u cionističkom pokretu. Po osnutku NDH otac mu je krajem 1941. bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao, dok je on s majkom i sestrom Verom bio deportiran u logor Stara Gradiška. One su stradale, a njega je spasilo poznavanje električarskoga zanata. U Izrael se iselio 1948. i odmah bio mobiliziran u izraelsku vojsku, u kojoj je bio teško ranjen. Promijenio je ime u Giora Gat i od 1951. radio u Tehnionu (Israel Institute of Technology) u Haifi kao geodet. Tal. vlada dodijelila mu je godišnju stipendiju za studij na Politehnikumu, a potom je u Nizozemskoj usavršavao visinsko snimanje. Završivši prvi stupanj geografije u Haifi i drugi na Sveučilištu u Tel Avivu, predavao je geografiju na Tehnionu do umirovljenja 1968. Bavio se geografskim istraživanjima i visinskim snimanjem. Bio je u braku s Hedi rođ. Schönberger, rođenom u Vršcu u Srbiji.

IZV.: Yad Vashem Jerusalem Archive, 03-5337.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Bilten HOJ, 1997, 1/2. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GAVRIN, Branko, fotograf (Zagreb, 1. XI. 1935). Sin Ive i → Mire Gavrin, unuk zagrebačkoga nadrabina → G. Schwarza i nećak → Gustava i Pavla Gavrina, suprug koreografkinje Tihane Škrinjarić. S obitelji je živio u jednokatnoj obiteljskoj vili u Torbarovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH obitelj je preuzela žid. znak. Nakon očeva uhićenja, prebjegao je s majkom i bratom u Hrvatsko primorje i boravio na Sušaku. Odatle se s obitelji prebacio u sjevernotal. gradić Apricu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, preko Alpa su izbjegli u Švicarsku, gdje su isprva boravili u prihvatnom logoru uz talijansko-švic. granicu, a potom u dječjem domu. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je 1953. završio Tehničku školu, a 1959. Školu za primijenjenu umjetnost. Fotografije objavljuje u periodici (Globus, Vjesnik u srijedu), monografijama (Istarske freske, Zagreb 1963, tekst B. Fučić; Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1860–1985, Zagreb 1985) te izdanjima »Školske knjige« (od 1980-ih). Većinom je snimao krajolike (ciklus Zagorski motivi) i portrete. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1980), a skupno u Vinkovcima (1956. III. nagrada) i na izložbi ULUPUH u Zagrebu (1973). – Brat Davor, arhivist i žid. aktivist (Zagreb, 19. III. 1933 – Zagreb, 17. VIII. 2011). Od 1934. je s obitelji živio u vili u Torbarovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te, nakon očeva uhićenja, s majkom i bratom prebjegao u Hrvatsko primorje, gdje su boravili na Sušaku. Odatle se s bratom i majkom prebacio u sjevernotal. gradić Apricu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, u maršu preko Alpa izbjegli su u Švicarsku. Nakon završetka II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je studirao na Pravnom fakultetu. Nakon studija zaposlio se u Hrvatskom državnom arhivu, u kojem je radio do umirovljenja. Bavio se pretežito istraživanjem građe za povijest ZAVNOH objavljujući u Arhivskome vjesniku (1976–77. i 1978–79). Pol. 1950-ih preuzeo je vođenje omladinske sekcije ŽOZ, koja je zahvaljujući njegovu angažmanu bila vrlo aktivna.

IZV.: KŽZ.

LIT.: K. Milačić: Gavrin, Mira. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Ž. Koščević: Gavrin, Branko. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007. – B. Orešić: Put spasa 66 godina poslije. Alpski zbjeg 250 zagrebačkih Židova. Globus, 20(2009), 29. V. – (Nekrolog). Ha-kol, 2011, 121.