SACHS-PETROVIĆ, Vladimir

SACHS-PETROVIĆ, Vladimir, pravnik, političar i ekonomski pisac (Zagreb, 5. VII. 1879 – ?logor, 1941–1945). Sin Ljudevita i Hermine, suprug Elze rođ. Singer. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1905. Bio je istaknuti član Hrvatske stranke prava, a po uvjerenju asimilant. Već je 1910. u javnosti zastupao tezu da »Židovi nisu narod, već Hrvati mojsijeve vjere« te da bi žid. zajednica trebala napustiti vjeru kako bi se Židovi sasvim stopili s hrvatstvom. Poč. 1919. bio je uhićen kao hrv. nacionalist. Po izlasku iz zatvora iselio se u Italiju, gdje je također imao odvjetnički ured. Zajedno s → Ivom Frankom vodio je Hrvatski emigrantski komitet, odnosno »prvu hrvatsku emigraciju« koja je željela povesti oružanu borbu protiv Kraljevine SHS i za uspostavu Države Hrvatske. Navodno je u Veneciji ili u Rijeci 1920. s I. Frankom potpisao tajni ugovor između hrv. emigranata i tal. vlasti (s d’Annunzijevim izaslanicima) kojim su pristali da se Italiji ustupi veći dio Dalmacije, ukoliko pomogne da se Hrvatska odcijepi od Kraljevine SHS. Njegovu ulogu osporavali su suvremenici. Dok su jedni držali da je pronevjerio velik novac od talijanske i mađ. vlade i drugih krugova (d’Annunzio) dobiven za borbu protiv Kraljevine SHS, drugi su smatrali da je radio za jugoslav. policiju. S druge strane, tvrdilo se da je novčano pomagao Anti Paveliću kad je 1929. stigao u emigraciju. No, ubrzo se, poput I. Franka, razišao s Pavelićem. Kćeri su mu se udale za tal. časnike, a on se, poput drugih iseljenika, po uspostavi Banovine Hrvatske 1939. vratio u Zagreb, gdje je na Mažuranićevu trgu otvorio odvjetnički ured te bio, među ostalim, pravni zastupnik »Polikemike« d. d. Po uspostavi NDH za sebe i suprugu zatražio je arijska prava pozivajući se na svoj rad u emigraciji te tjeralicu i sekvestraciju imetka »radi zločina po paragrafu 94. kaznenog zakona zbog mojega rada za prisilno otrgnuće hrvatskih zemalja od Jugoslavije« iz 1920. Rješenjem od 28. V. 1941. oslobođen je od obveze nošenja žid. znaka te je dobio počasno arijstvo, no poslije je ipak, zajedno sa suprugom, stradao u nepoznatom logoru. – Uoči I. svj. rata bavio se pretežito financijama objavljujući radove u časopisima Der Quotenüberschuss des Jahres (1906), Hrvatske pravice (1911–12), Hrvatsko pravo (1911), Neues Tagblatt (1912), Hrvatska (1912) i Südslavische Revue (1913), a nakon uspostave Kraljevine SHS (poslije Jugoslavija) pravom Hrvata na nezavisnu državu u časopisima Riječi (1921) i Srpsko kolo (1921).

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27187. – KŽZ.

LIT.: F. Jelić-Butić: Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941–1945. Zagreb 1977. – V. Servatzy: Razvitak ustaškog pokreta u inozemstvu. U: B. Krizman: Ante Pavelić i ustaše. Zagreb 1978. – Isti: Ustaše i Treći Reich, 2. Zagreb 1983. – Isti: NDH između Hitlera i Mussolinija. Zagreb 1983. – B. Janjatović: Stjepan Radić – progoni – zatvori – suđenja – ubojstvo 1889–1928. Zagreb 2003.

SACHS, Artur

SACHS, Artur, poduzetnik (? – ?logor, 1941–1945). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj »Radnika«, paropilnoga postrojenja i mlina s valjcima u Bakru. Po uspostavi NDH stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27 169.

SACHS, Bogoslav

SACHS, Bogoslav, pravnik (Zagreb, 17. XI. 1867 – ?). Sin Eduarda i Amalije rođ. Hertman, suprug Irene rođ. Engelsrath, otac Josipa (Karlovac, 1899 – logor Jasenovac, 1941) i Mire. Do 1900. službovao je u Karlovcu, a potom se s obitelji vratio u rodni grad. Po uspostavi NDH zajedno sa suprugom izbačen je iz svoje vile na Tuškancu te se preselio u jednosobni stan kod kćeri Mire u Derenčinovoj ul. Naknadno mu je dopušteno preseliti pokućstvo u pazikućin stan na Tuškancu. Prijavio je imovinu te pokretnine, vrijednost kojih je procijenjena na 10 000 din. Dozvolom od 19. IX. 1941. oslobođen je od nošenja žid. znaka, a ta mu je povlastica bila potvrđena 31. XII. 1941. po nalogu iz Ureda poglavnika upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR. – Kći Mira, revolucionarka (Zagreb, 1900 – Jadovno, 1941). U Zagrebu je diplomirala primijenjenu umjetnost. Još kao studentica bila je aktivna u ljevičarskom pokretu, a 1935. primljena u KPJ. Iduće godine sud za zaštitu države osudio ju je na dvije godine robije, koje je odležala u zatvoru u Požarevcu. Poslije izlaska iz zatvora bila je članica Odbora za pomoć španj. republikanskoj armiji. Nakon kapitulacije Jugoslavije u Travanjskom ratu 1941. priključila se ilegalnomu pokretu kao pozadinska aktivistica. Ubrzo je bila uhićena i deportirana u Gospić te u Jadovno, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28393, 28642. – JUSP Jasenovac. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SACHS, Eduard

SACHS, Eduard, rabin (? – ?). Prvi poznati sisački rabin; služio je od 1849. do 1855, a na toj ga je dužnosti zamijenio → Sigismund Singer.

LIT.: B. Kraguljac: Antun Cuvaj – ravnatelj Građanske i Opće pučke dječačke škole u Sisku. Godišnjak Gradskog muzeja Sisak, 2(2001).

SACHS, Eduard

SACHS, Eduard, službenik (Zagreb, 1909 – ?logor, 1941–1945). Sin Milana i Charlotte. Od 1921. do 1923. boravio je u katoličkom internatu Braće sv. Antuna u Stettenu u Korneuburgu. Nakon povratka u Zagreb politički se aktivirao kao simpatizer HSS (1928. bio je redar na sprovodu Stjepana Radića) i član Hrvatskoga sokola (do ukinuća udruge 1929). God. 1934–39. radio je kao službenik rudarskoga poduzeća »Stanovsko« u Poljčanama u Sloveniji). Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja. Kao suprug »arijevke« (1936) i »borac za hrvatsku stvar« podnio je molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka, što mu je udovoljeno 29. V. 1941. Također je molio oslobođenje sankcija i za majku. Stradao je u nepoznatom logoru. – Otac Milan (?, 1862 – Zagreb, 19. XII. 1931) oženio se 1904. Charlottom (Trst, 17. IX. 1872 – ?). God. 1909. spominje se kao vlasnik trgovine u Hatzovoj ul. u Zagrebu. Uz to bio je pričuvni poručnik 53. pješačke pukovnije i potom kod 25. domobranske pješačke pukovnije. Za voj. zasluge odlikovan je jubilarnom Spomen-medaljom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27182.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908.

SACHS, Enrico

SACHS, Enrico, pravnik (? – ?). Prvi je potpredsjednik (1893), a potom predsj. Izraelitske općine Rijeka. Bio je savjetnik poduzeća Azienda cambiaria di Fiume, ovlašteni sudski prevoditelj za hrvatski i njem. jezik pri Kraljevskom sudu i Kraljevskoj prefekturi, potpredsjednik Društva francuske literature, službeni savjetnik Banca Mobiliare società anonima, ravnatelj Banca di credito fiumana. Tijekom 1915. spominje se i kao ravnatelj riječke podružnice Banca e Cassa di Risparmio del litorale, società anonima i ravnatelj trg. tipografije i dioničkoga društva »Quarnero« te kao član Ravnateljstva i Upravnoga vijeća jednoga dioničkoga trgovačkoga društva.

LIT.: S. Simper: Židovske zajednice Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938–1943) (doktorska disertacija). Zagreb 2012.

SACHS, Hinko (Sachs Gorički, Sachs pl. Gorički; Heinrich, Enrico, Henrik)

SACHS, Hinko (Sachs Gorički, Sachs pl. Gorički; Heinrich, Enrico, Henrik), pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 18. II. 1859 – Rijeka, 1916). Sin → Mavra i Grazielle rođ. Fritzi te brat Viktorije i Matilde. Suprug Adelin i otac Nielsov. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a pravni studij s doktoratom 1882. u Beču. Nakon povratka u Zagrebu tri je godine radio kao odvjetnički vježbenik, a nakon što je položio odvjetnički ispit 1885, otvorio je vlastitu odvjetničku pisarnu u Rijeci. Bio je opunomoćenik uljarske tvrtke iz Beča i riječke podružnice tvornice alkoholnih pića, pravni zastupnik riječke brodarske kompanije »Adria«, upravitelj Banke i štedionice za Primorje i opunomoćenik pojedinih privrednih ustanova. Uz to je bio i pravni savjetnik talijanskoga, njemačkog i franc. konzulata u Rijeci. God. 1896. imenovan je ovlaštenim tumačem za hrvatski i njem. jezik, a nedugo potom i porotnikom kod riječkoga tribunala. Sudjelovao je i u radu mnogih javnih gradskih institucija, organizacija i kult. klubova. Bio je član Kluba za prirodne znanosti, upravitelj Francuske čitaonice, redoviti član Planinarskoga društva, jedan od ravnatelja tiskarskoga društva »Tipografia comerciale« u Rijeci, član ravnateljstva »Sanatorij Pećine« d. d. na Sušaku i član riječke masonske lože »Sirius« (utemeljena 1901). Od samoga početka svojega boravka u Rijeci počeo se zauzimati za tamošnju vjersku žid. zajednicu zastupajući je pred riječkom općinom. Neko je vrijeme bio potpredsjednik i predsj. ŽO. Zaslužan je za prikupljanje novčanih prinosa kao i izvođenje građevinskih radova za izgradnju reprezentativne riječke sinagoge otvorene za javnost u listopadu 1903. Tijekom svoje dugogodišnje pravne karijere dobio je Viteški red talijanske krune (1906), pruski carski Orden crvenoga orla IV. stupnja (1913) i franc. Odličje crvene zvijezde (1914). God. 1911. dobio je plemićki naslov »Gorički«. – Supruga Adela rođ. Figatner, dobrotvorka i javna djelatnica (? – Beč, 1936). Imala je zapaženu ulogu u društvenom i kult. životu Rijeke. Osobito se isticala u dobrotvornim i humanitarnim akcijama pa je tako darivala vrlo skupocjene predmete na dražbama i sajmovima za obitelji stradalih od zaraznih bolesti (npr. od kolere 1886). Kao udovica živjela je u Beču, gdje je i umrla, a pokopana je u Rijeci u obiteljskoj grobnici. – Sin Niels, pravnik (Rijeka, 21. X. 1892 – Rim, ?). Osnovnu školu završio je u Rijeci, a gimnaziju na Sušaku. Studij prava započeo je u Zagrebu, a završio u Budimpešti te otvorio odvjetnički ured u Rijeci. Osim pravničkih poslova obnašao je i dužnost predsjednika Talijansko-jugoslavenske trgovačke komore Rijeka–Sušak. Za svoj rad odlikovan je s više priznanja među ostalim i bug. Ordenom sv. Andrije III. stupnja. Nakon II. svj. rata preselio se u Rim.

LIT.: I. Lukežić: Obitelj Sachs. Novi Omanut, 4(1996) 16. – S. Knežević: Zagrebačka sinagoga. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23(1999). – V. Dugački: Dr. Mavro Sachs (1817.–1888.) – prvi medicinski docent Zagrebačkog sveučilišta. Acta medico-historica adriatica, 8(2010) 2.

SACHS, Maksimilijan

SACHS, Maksimilijan, publicist (? – ?). Objavio je niz putopisnih crtica s puta po Africi u Jutarnjem listu (1930).

SACHS, Margareta

SACHS, Margareta (rođ. Liebermann) (Berlin, 14. IV. 1873 – ?). God. 1898. stupila je u brak s nekim Sachsom te udajom stekla zavičajnost u Zagrebu, u koji se 1904. doselila iz Beča.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

SACHS, Mavro (Moritz)

SACHS, Mavro (Moritz), liječnik, javni djelatnik i žid. aktivist (Jánosháza, Mađarska, 1817 – Rijeka, 5. V. 1888). Sin Emanuela, brat Eduarda, suprug Grazielle rođ. Fritzi te otac Viktorije, Matilde i → Hinka (Heinricha). Potomak je ugledne češke žid. obitelji koja se 1828. doselila u Zagreb, gdje se M. školovao. Dana 25. IV. 1846. diplomirao je u Beču disertacijom o čuvanju zdravlja (Dissertatio inauguralis practico-medica tractans de conservanda sanitate) kao prvi Židov iz Hrvatske koji je završio sveučilišni studij i kojemu je dodijeljena doktorska diploma. Disertacija ima pet poglavlja, od kojih se svako bavi općim pravilima higijenskoga načina života u različitim životnim razdobljima. Tako je prvo poglavlje posvećeno higijeni dojenčeta i maloga djeteta (De aetate infantili), drugo poglavlje djetinjoj dobi (De aetate puerili), treće mladenačkoj dobi (De aetate juvenili), četvrto muževnoj dobi (De aetate virili) i posljednje, peto staračkoj dobi (De aetate senili). Kao i sve onodobne disertacije, i ova je kompilacija iz starije i novije literature, no pisana je s velikom erudicijom i lijepim stilom. Nakon povratka u Zagreb djelovao je kao gradski i županijski fizik. God. 1848. služio je kao liječnik u vojsci hrv. bana Josipa Jelačića. Kao član Zagrebačkoga liječničkog društva (osn. 1845) sudjelovao je na prvoj skupštini liječnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije, održanoj u Zagrebu 14. VI. 1850, na kojoj se raspravljalo o dokumentu Osnova za uredjenje zdravničkog upraviteljstva u Krunovini Hérvatskoj i Slavoniji, a koja je bila model primjerene organizacije zdravstva u ono doba. Tada je i zatražen osnutak Medicinskoga fakulteta i primaljske škole s nastavom na hrv. jeziku. Predavao je sudsku medicinu na pravnom studiju Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu (1849–50) i na Pravoslovnoj akademiji (1861–74) i to od 1868. u statusu privatnoga docenta. Nije se ograničio samo na teorijska predavanja, već je obavljao sudsko-kemijske (toksikološke) pokuse i obdukciju trupala pojedinaca umrlih u zagrebačkoj Bolnici milosrdne braće (danas KB »Sveti Duh«). Kad je 1862. Hrvatsko-slavonsko namjesničko vijeće osnovalo Odbor za osnivanje Sveučilišta, zajedno s liječnicima Antunom Vancašem i Josipom Mlinarićem bio je član toga odbora koji se posebno bavio pripremama za osnivanje Medicinskoga fakulteta. Na Pravoslovno-državoslovnom fakultetu obnovljenoga Sveučilišta od 1887. do kraja života predavao je sudbeno liečništvo i zakonarstvo zdravničtva, a od 1887. predavao je i zdravstveno zakonodavstvo na novoosnovanom Farmaceutskom studiju Zagrebačkoga sveučilišta. Bio je prvi Židov koji je postao građanin grada Zagreba; za zasluge je odlikovan Odličjem Viteza Franje Josipa I. Prijateljevao je s najuglednijim osobama tadašnje Hrvatske, među ostalim s banom Jelačićem, nadbiskupom Jurjem Haulikom i biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom. – Od 1855. do 1860. predsj. je ŽOZ. Izvanrednom agilnošću i energijom nastojao je oko uspostave jedinstva u općini, izgladivši spor između ortodoksa i reformista. Zaključkom skupštine ŽOZ krajem ožujka 1856. potvrđeno je da u bogoslužju neće biti reformi, a poč. 1858. zatvorena je ortodoksna bogomolja, ali i otpušten reformistički rabin → L. Rockonstein. God. 1857. organizirao je kupovinu zemljišta za izgradnju sinagoge u Zagrebu, a 1859. inicirao je donošenje statuta zagrebačkoga žid. društva za pomoć bolesnim vjernicima, udovicama i siročadi (Hevra Kadiša). Umro je u Rijeci prigodom posjeta svojemu sinu Hinku. – Brat Eduard, veletrgovac (Jánosháza, Mađarska, 1823 – Zagreb, 16. I. 1892). U braku s Amalijom rođ. Hertman imao je sinove Josipa (Zagreb, 1850 – Zagreb, 14. I. 1917), Sigismunda (Rijeka, 1852 – ?), Karla (Rijeka, 1859 – ?), Milana (Rijeka, 1862 – Zagreb, 19. XII. 1931) i Bogoslava (Rijeka, 1867 – ?). Osnovao je u Zagrebu 1848. Prvu hrvatsku tvornicu stolarske robe i pokućstva te sagradio blok kuća omeđenih Ilicom, Gundulićevom i Samostanskom (danas Varšavska) ul. Sred. XIX. st. preselio se iz Zagreba u Rijeku, gdje je bio vlasnik uspješne veletrgovačke tvrtke za promet pokućstvom, koja se bavila opremanjem javnih i privatnih poslovnih i stambenih objekata. Tijekom velikih voj. manevara u Hrvatskoj tvrtka je dobila posao uređenja careva prebivališta, a nakon austroug. okupacije BiH (1878) povjereno joj je opremanje svih tamošnjih bolnica, vojarni i školskih ustanova. Potkraj st. imala je podružnice sa skladištima pokućstva u Rijeci i Sarajevu. Bio je i dvorski dobavljač nadvojvode Leopolda Salvatora. Odlikovan je zlatnom carskom medaljom za zasluge. U posjet mu je dolazio i sam ban Josip Jelačić.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27182.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – L. Glesinger: Doktorska disertacija Dra Mavre Sachsa. Omanut, 1(1936–1937) 4. – L. Šik (L. Schick): Jüdische Ärzte in Jugoslawien. Osijek 1931. – Isti: Jevrejski liječnici u Jugoslaviji. Liječnički vjesnik, 53(1931) 1. – L. Glesinger: Jevrejski liječnici u starom Zagrebu. Jevrejski narodni kalendar za 5701. (1940–1941), 1940–1941. – M. D. Grmek: Inauguralne disertacije hrvatskih, srpskih i slovenačkih liječnika (1660–1865). Starine JAZU, 1951, 43. – I. Lukežić: Obitelj Sachs. Novi Omanut, 4(1996) 16. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – O. Kraus: Što su Židovi bili Zagrebu, a što Zagreb Židovima. Ha-kol, 1996, 97. – B. Belicza i S. Jevtović: Udio Židova u medicini u Hrvatskoj i Zagrebu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – V. Dugački: Dr. Mavro Sachs (1817.–1888.) – prvi medicinski docent Zagrebačkog sveučilišta. Acta medico-historica adriatica, 8(2010) 2.