SACHS, Hinko (Sachs Gorički, Sachs pl. Gorički; Heinrich, Enrico, Henrik)

SACHS, Hinko (Sachs Gorički, Sachs pl. Gorički; Heinrich, Enrico, Henrik), pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 18. II. 1859 – Rijeka, 1916). Sin → Mavra i Grazielle rođ. Fritzi te brat Viktorije i Matilde. Suprug Adelin i otac Nielsov. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a pravni studij s doktoratom 1882. u Beču. Nakon povratka u Zagrebu tri je godine radio kao odvjetnički vježbenik, a nakon što je položio odvjetnički ispit 1885, otvorio je vlastitu odvjetničku pisarnu u Rijeci. Bio je opunomoćenik uljarske tvrtke iz Beča i riječke podružnice tvornice alkoholnih pića, pravni zastupnik riječke brodarske kompanije »Adria«, upravitelj Banke i štedionice za Primorje i opunomoćenik pojedinih privrednih ustanova. Uz to je bio i pravni savjetnik talijanskoga, njemačkog i franc. konzulata u Rijeci. God. 1896. imenovan je ovlaštenim tumačem za hrvatski i njem. jezik, a nedugo potom i porotnikom kod riječkoga tribunala. Sudjelovao je i u radu mnogih javnih gradskih institucija, organizacija i kult. klubova. Bio je član Kluba za prirodne znanosti, upravitelj Francuske čitaonice, redoviti član Planinarskoga društva, jedan od ravnatelja tiskarskoga društva »Tipografia comerciale« u Rijeci, član ravnateljstva »Sanatorij Pećine« d. d. na Sušaku i član riječke masonske lože »Sirius« (utemeljena 1901). Od samoga početka svojega boravka u Rijeci počeo se zauzimati za tamošnju vjersku žid. zajednicu zastupajući je pred riječkom općinom. Neko je vrijeme bio potpredsjednik i predsj. ŽO. Zaslužan je za prikupljanje novčanih prinosa kao i izvođenje građevinskih radova za izgradnju reprezentativne riječke sinagoge otvorene za javnost u listopadu 1903. Tijekom svoje dugogodišnje pravne karijere dobio je Viteški red talijanske krune (1906), pruski carski Orden crvenoga orla IV. stupnja (1913) i franc. Odličje crvene zvijezde (1914). God. 1911. dobio je plemićki naslov »Gorički«. – Supruga Adela rođ. Figatner, dobrotvorka i javna djelatnica (? – Beč, 1936). Imala je zapaženu ulogu u društvenom i kult. životu Rijeke. Osobito se isticala u dobrotvornim i humanitarnim akcijama pa je tako darivala vrlo skupocjene predmete na dražbama i sajmovima za obitelji stradalih od zaraznih bolesti (npr. od kolere 1886). Kao udovica živjela je u Beču, gdje je i umrla, a pokopana je u Rijeci u obiteljskoj grobnici. – Sin Niels, pravnik (Rijeka, 21. X. 1892 – Rim, ?). Osnovnu školu završio je u Rijeci, a gimnaziju na Sušaku. Studij prava započeo je u Zagrebu, a završio u Budimpešti te otvorio odvjetnički ured u Rijeci. Osim pravničkih poslova obnašao je i dužnost predsjednika Talijansko-jugoslavenske trgovačke komore Rijeka–Sušak. Za svoj rad odlikovan je s više priznanja među ostalim i bug. Ordenom sv. Andrije III. stupnja. Nakon II. svj. rata preselio se u Rim.

LIT.: I. Lukežić: Obitelj Sachs. Novi Omanut, 4(1996) 16. – S. Knežević: Zagrebačka sinagoga. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23(1999). – V. Dugački: Dr. Mavro Sachs (1817.–1888.) – prvi medicinski docent Zagrebačkog sveučilišta. Acta medico-historica adriatica, 8(2010) 2.