Kategorija: O

OBERSON, Đuro (Obersohn), liječnik (Vukovar, 3. XI. 1905 – Zagreb, 8. VIII. 2002). Sin Samuela i Rose rođ. Gottlieb, kćeri vukovarskog liječnika Alberta Gottlieba i sestre kirurga → Antuna Gottlieba. Brat Ervinov. Potječe iz kruga jedne od najistaknutijih vukovarskih židovskih obitelji. Nakon završetka osnovne škole i gimnazije u Vukovaru studirao je na Medicinskom fakultetu u Beču, gdje je diplomirao 1929. Obavljao je medicinsku praksu u Zavodu za patološku anatomiju u Beču, na klinici Hansa Eppingera i Františeka Chvosteka te u Rendgenskom zavodu kod Gottwalda Schwarza do 1934. Zatim je godinu dana radio u Zagrebu u sanatoriju na Srebrnjaku kod ujaka, kirurga A. Gottlieba, te do 1940. u bolnici u Osijeku, gdje je osnovao odjel patologije. Od 1940. do srpnja 1941. bio je voditelj internoga odjela bolnice u Vukovaru. Po uspostavi NDH otpušten je, a u siječnju 1942. uhićen. Zahvaljujući intervenciji prijatelja Marijana Pušića, pušten je iz zatvora te je kao domobranski liječnik otišao u rudničko naselje Brezu u sjev. BiH. Iz Vukovara je od deportacije spasio i u Brezu doveo majku Rozu i baku Bertu, koje su ondje ostale do kraja rata. Priključio se partizanima u rujnu 1943. te djelovao kao voditelj internoga odjela bolnice 10. divizije, upravitelj bolnice Visokofojničkoga odreda i bolnice 5. korpusa. Nakon rata radio je kao vojni liječnik u Zagrebu sve do umirovljenja 1954. u zvanju sanitetskoga pukovnika. Sa suprugom Jolandom volonterski se brinuo o zdravlju štićenika Doma zaklade »Lavoslav Schwarz«. Dana 25. V. 2000. u povodu 70. godišnjice promocije u doktora medicinskih znanosti dobio je zlatnu povelju bečkoga Medicinskog fakulteta kao najstariji živući doktorand. Jedan je od rijetkih preživjelih članova predratne lože Bnei Brit u Osijeku te počasni član obnovljene lože »Gavro Schwarz« u Zagrebu od njezina osnutka 1998. Iako je veći dio života proveo izvan Vukovara, ostao je emotivno vezan za vukovarsku žid. zajednicu i do najdublje se starosti dopisivao s mnogim Vukovarcima raseljenima po svijetu. – Supruga Jolanda Oberson-Rausnitz, internistica i ginekologinja (Bazije kraj Našica, 20. II. 1908 – Zagreb, 18. VIII. 1992). Kći Josipa Rausnitza i Cecilije rođ. Langer. Medicinski fakultet završila je 1936. u Beogradu. Specijalizirala je internu medicinu, a nakon 1945. i ginekologiju. Prije II. svj. rata s majkom je živjela u Zagrebu, gdje je volontirala u internoj klinici u Draškovićevoj ul. Po uspostavi NDH ostala je bez namještenja te je bila primorana prijaviti imovinu i preuzeti žid. znak. U kolovozu 1941. poslana je u Žepče u BiH, gdje je djelovala na suzbijanju endemskoga sifilisa. Priključila se partizanima u rujnu 1943. djelujući kao liječnica u bolnici 27. divizije, a potom kao referentica saniteta Komande mjesta Gračanice i upraviteljica bolnice za lake ranjenike 3. korpusa u Tuzli. Nakon rata radila je u Sarajevu do 1950, kad se sa suprugom Đurom vratila u Zagreb, gdje je radila kao ginekologinja. Nakon umirovljenja volontirala je kao liječnica u Domu zaklade »Lavoslav Schwarz«. Kao nadarena amaterka uspješno se bavila slikanjem, ponajprije cvijeća. Čini se da su joj roditelji stradali u Holokaustu. – Đurin brat Ervin Oranin (Oberson, Obersohn), pravnik (Vukovar, 1901 – Zagreb, 23. XI. 1985). Promijenio je prezime u Oranin 1930-ih. Upisan je u imenik pripravnika Advokatske komore u Zagrebu 1936. kao vježbenik → J. Mogana. Prešao je na evangeličku vjeru 1933. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i 4. VI. 1941. morao vratiti staro prezime. Njegova supruga Pavica rođ. Baić zatražila je od ustaškoga redarstvenog povjerenstva da joj muža oslobode nošenja žid. znaka, no molba je odbijena. Preživio je rat u Zagrebu zaštićen mješovitim brakom. Nakon II. svj. rata radio u komisiji za repatrijaciju jugoslav. građana iz nacističkih logora. – Đurin otac Samuel, trgovac (Vukovar, 12. VI. 1875 – Vukovar, 1. XI. 1933). Završio je Trgovačku akademiju u Beču, bavio se trgovinom žitom i preuzeo očevo poduzeće »Bernhardt Oberson i sin«. Bio je u braku s Rosom rođ. Gottlieb. – Samuelov otac Bernhardt, trgovac, javni djelatnik i žid. aktivist (?, 1843 – Vukovar, 3. IX. 1913). Djelovao je kao veletrgovac žitaricama. U Vukovaru je osnovao poduzeće »Bernhardt Oberson i sin«, koje je poslije preuzeo sin Samuel. Bio jedan od pokretača Srijemskih novina 1895. Iste god. pristupio je srijemskom društvu za zaštitu životinja »Živobran«. Bio je općinski zastupnik od 1897, predsjednik vukovarske ŽO i počasni predsjednik Hevre Kadiše 1894. Predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prigodom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27969, 27210. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: Sriemske novine, 7(1894) 77, br. 90; 8(1895) 26/27; 10(1897) 4. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 10(1934) 3/4; 15(1941) 5/7. – Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – E. Bier: Memories. Tucson 1983. – V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten, ŽOZ 1996, 46/47. – Ista: Židovi Vukovara. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Ha-kol, 2002, 75/76. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.osijek.hr/index.php/cro/Osijek/Osjecki-spomendan/Osjecki-spomendan-8.-kolovoza2, pristupljeno 1. IX. 2011.

OBLATT, Geza, trgovac (Vrbovec, 1882 – logor Jasenovac, 1942). Sin Jakobov. U Jurišićevoj ul. u Zagrebu imao je trgovinu izrađenom kožom. Po uspostavi NDH, 2. VIII. 1941, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost izdalo je nalog za uhićenje cijele obitelji i odvođenje u Zagrebački zbor. Deportiran je u logor Jasenovac, gdje je vjerojatno neko vrijeme radio u industrijskim pogonima te potom stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27982.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

OBLATT, Julio, trgovac (Regöly, Mađarska, 18. IX. 1876 – ?). Doselio se u Zagreb 1884. iz Szigeta. Na Jelačićevu trgu imao je trgovinu postolarskim priborom, protokoliranu 1920, s prometom od o. 5 milijuna din. 1939. Robu je nabavljao u Hrvatskoj, Njemačkoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Mađarskoj, Sloveniji i Srbiji, a kupce je imao po cijeloj Kraljevini Jugoslaviji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689.

OEFF, Solomon (Ohef), rabin i poduzetnik (? – ?Dubrovnik, nakon 1623). Između 1583. i 1588. stanovao je u kući na Prijekom. Uložio je kapital u dubrovačke brodove. Nakon suđenja → I. Ješurunu, 12. I. 1623. otišao iz Dubrovnika i nije poznato je li se vratio. Njegov unuk → Aron Cohen oporučno je zatražio da se komentari njegova djeda objave zajedno s njegovima pod naslovom Šemen tov, što su nasljednici učinili i 1657. objavili djelo u Veneciji.

LIT.: J. Tadić: Jevreji u Dubrovniku do polovine XVII stoljeća. Sarajevo 1937. – B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

OFNER, Francis (Franjo, Franja, Amir), pravnik (Novi Sad, Srbija, 18. VII. 1913 – Tel Aviv, 9. III. 2011). Studirao je pravo u franc. Besançonu i švic. Lausannei. Doktorirao je temeljem rigoroza 1938. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. U Kraljevini Jugoslaviji je bio aktivist cionističkoga revizionističkog pokreta te je od prosinca 1939. do travnja 1941. bio četvrti i posljednji guverner omladinskoga cionističkog udruženja »Betaro«. Sa suprugom Ilkom bio je angažiran u organizaciji pomoći ilegalnoj aliji »Af-al-pi-hen«. Ratne godine proveo je u Istanbulu, gdje je radio u amer. Birou za vojne informacije kao časnik za vezu za Balkan. God. 1945. iselio se u Palestinu, odakle je bio dopisnik mnogih svjetskih listova. Kao novinar posjetio je više od 40 država. Bio je gl. urednik izr. dnevnog lista na franc. jeziku L´information, zamjenik gl. urednika dnevnika na engleskom The Jerusalem Post, a preko svjetske medijske mreže njegovi članci objavljivani su u više od 300 listova širom svijeta (Christian Science Monitor, Observer i dr.). Predavao je povijest svjetskoga novinarstva na Sveučilištu u Tel Avivu 1957–84, bio predavač na sveučilištima u Jeruzalemu, Bonnu, Berlinu, Ženevi i gost predavač na sveučilištima u SAD. Bio je savjetnik u Međunarodnom odjelu egzekutive Histadruta 1956–60, savjetnik za tisak izraelske ambasade u Washingtonu, savjetnik delegacije Izraela pri UN 1961–62. God. 1950. dobio je amer. nagradu za mir, 1983. Orden za zasluge Savezne Republike Njemačke, a 1986. nagradu Svjetske cionističke organizacije za specijalne zasluge u dijaspori. – Supruga Ilka (Ilana, Ilona, Jelena), pijanistica i glazb. pedagoginja (Kisač kraj Novoga Sada, Srbija, 1915 – ?). Nakon početnog studija klavira kod Leontine Rosenzweig u Novom Sadu, 1933. otišla je u Beč, gdje je studirala u klasi Hedwige von Andrassy na Muzičkoj akademiji. God. 1936. vratila se u Novi Sad, a potom nastavila studij kod Svetislava Stančića u Zagrebu, koji joj je preporučio posve novu tehniku sviranja. Na tim je temeljima počela usvajati velik dio klavirske literature (Johanna Sebastiana Bacha, Ludwiga van Beethovena, Wolfganga Amadeusa Mozarta i dr.). Sa suprugom Francisom tijekom II. svj. rata boravila je u Istanbulu, gdje se angažirala na pomoći žid. zarobljenicima u nacističkim logorima i izbjeglicama iz Europe. Nakon rata nastanila se u Izraelu, gdje je bila cijenjena glasovirska pedagoginja. Iako nikad nije službeno radila u nekoj glazb. ustanovi, bila je savjetnica najistaknutijim izraelskim glasovirskim pedagozima.

LIT.: D. Mihalek: Odjeci hrvatske muzičke kulture u Izraelu. U: Glazba, folklor i kultura – Svečani zbornik za Jerka Bezića. Zagreb 1999. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50. – https://www.google.hr/search?sourceid=navclient&hl=hr&ie=UTF-8&rlz=1T4ADFA_hrHR357HR357&q=francis+ofner, pristupljeno 17. I. 2013.

OFNER, Moric, poduzetnik (Vukovar, ? – Vukovar, 1941). Brat Davida, Gabriela (?, 4. IV. 1844 – Vukovar, 8. III. 1920), Berte i Leoni. Bio je vlasnik ciglane u Vukovaru. Umro je prirodnom smrću poč. 1941.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Podaci o ulazniku A. Pal.

OHRENSTEIN, Samuel, gospodarstvenik (? – ?). Bio je suvlasnik tvornice cementa i hidrauličnog vapna »Union« u Beočinu 1860–67. God. 1891. sudjelovao je svojim proizvodima na jubilarnoj izložbi Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva. S → Karlom Spitzerom imao je međunar. otpremništvo »Ohrenstein i Spitzer« (poslije »Ornstein i Spitzer«) s poslovnicom na Jelačićevu trgu u Zagrebu.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Despot: Privreda Hrvatske XVII.–XIX. stoljeća. Zagreb 1957.

OPPENHEIMER, Fridrich, kemijski inženjer (Vršac ili Brčko, BiH, 1903 – logor Jasenovac, 1942). Sin Arminov. Radio je kao kemijski inženjer u tvornici vagona u Slavonskom Brodu. Na katoličanstvo je prešao 15. IX. 1941. Bio je u mješovitom braku s Marijom rođ. Certalić. Po uspostavi NDH bio je uhićen s ostalim brodskim Židovima i deportiran u logor Jasenovac. Iako je Tvornica vagona u siječnju 1942. tražila njegovo puštanje jer je prijeko potreban stručnjak, stradao je u logoru.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29140. – JUSP Jasenovac.

ORNSTEIN, Karlo, rendgenolog (Osijek, 8. X. 1894 – Osijek, 3. IX. 1970). Sin Emila i Ete rođ. Frelich. U rodnom gradu završio je Klasičnu gimnaziju, a 1912. upisao se na Medicinski fakultet u Beču, gdje je 1920. diplomirao. Za I. svj. rata mobiliziran je u austroug. vojsku te je djelovao u sanitetskim jedinicama. Kako je još za studija pokazivao zanimanje za rendgenologiju, radio je šest mjeseci u Siemensovim tvornicama. Nakon specijalizacije vratio se u Osijek, gdje je prvo imao vlastitu ordinaciju, a od 1927. radio kao rendgenolog Okružnoga ureda za osiguravanje radnika. Po proglašenju NDH upućen je sa suprugom Elvirom rođ. Grossmann i kćeri Milicom (?Osijek, 24. VI. 1928) u ekipi žid. liječnika u Banju Luku, gdje je djelovao na suzbijanju endemskog sifilisa. U rujnu 1944. priključio se partizanima te djelovao kao liječnik bolnice 5. korpusa u Sanskom Mostu i voditelj bolnice lakih ranjenika u Banjoj Luci. Nakon demobilizacije vratio se u Osijek te je od 1946. do umirovljenja 1959. bio voditelj radiološkoga odjela Opće bolnice. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod.

LIT.: V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

ORNSTEIN, Leopold Jehuda, žid. aktivist (? – Zagreb, 1846). Bio je prvi predsj. ortodoksne ŽO u Zagrebu (1840 –46). God. 1842. sa zetom → Samuelom Hönigsbergom potpisao je ugovor o kupnji zemljišta za žid. groblje iza crkve sv. Petra.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.