Kategorija: NJ

NJEMČIĆ, Bogdan (Deutsch), pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 30. VI. 1885 – Zagreb, 13. I. 1963). Sin knjižara → Alberta Deutscha i Elvire rođ. Stern. U nepoznato doba prvotno prezime Deutsch promijenio je u Njemčić. Maturirao je 1903. na I. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je na Pravnom fakultetu doktorirao temeljem rigoroza 1909. Dopuštenje za obavljanje odvjetničkoga zvanja prvi je put dobio 1914, te ponovo 1917. od kraljevske banske vlasti. Od 1920. imao je vlastiti odvjetnički ured u Zagrebu, u Đorđićevoj i potom Boškovićevoj ul. Sudjelovao je u radu HGZ, pjevačkoga društva »Lisinski«, i Sokolske župe »Strossmayer«. Bio je član društva asimilanata »Narodni rad«, a ranih 1920-ih njegov tajnik. Po uspostavi NDH sa suprugom Anom rođ. Jakupović, »arijevkom«, preuzeo je žid. znak, a 1942. brisan je iz Odvjetničkoga imenika. Preživio je rat, vjerojatno u Zagrebu, djelomično i zahvaljujući zaštiti Blaža Lorkovića. Nakon rata bio je sudac Vojnoga suda.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29219. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Grgec. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj 2. Zagreb 2004.

NJEMČIĆ, Milan, veterinar (?, 1864 – Zagreb, 4. VI. 1931). U Zagreb se doselio s obitelji 1913. te djelovao kao kraljevski veterinarski nadzornik, zaslužan za unapređenje stočarstva na području Bjelovarsko-križevačke županije. Bio je član asimilantskog društva »Narodni rad« 1920-ih. Po uspostavi NDH njegova udovica Olga (Križevci, 1872 – Zagreb, 4. VIII. 1956) i sin Pavao (Križevci, 5. VII. 1897 – Zagreb, 9. XI. 1990) bili su pod zaštitom Slavka Kvaternika. Sin se 1944. priključio partizanima djelujući u 10. korpusu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27909.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NJEMIROVSKI, Herman, stomatolog (Sologubovka kraj Sankt Peterburga, Rusija, 1880 – Zagreb, 4. XII. 1956). Sin Abrahama (Avrama, Haima) (? – Osijek, 15. I. 1931) i Fani rođ. Spira. Doselio se u veljači 1891. iz Rusije. Čini se da je neko vrijeme živio u Osijeku. Dopuštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio 1919. od Poglavarstva grada Zagreba, gdje je 1927. stekao zavičajnost. U međuratnom razdoblju imao je stomatološku ordinaciju na Washingtonovu trgu (danas Trg hrvatskih velikana) u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Florom rođ. Adler preuzeo je žid. znak. U prijavi imovine naveo da je na ime žid. kontribucije u svibnju 1941. predao 45 g zubarskoga zlata, 8 zlatnika i još 72,5 g drugoga zlata. Kao liječnik pozvan poč. 1942. na služenje u hrv. domobranstvu, a 1942–43. radio je kao liječnik za potrebe ŽOZ. Kao svjedok u sudskom procesu protiv Đure Vranešića 1945. izjavio je da je razdoblje od 1942. do kraja rata sa suprugom preživio u Vranešićevu sanatoriju u zagrebačkom Zelengaju. – Brat Makso, pravnik (Sologubovka kraj Sankt Peterburga, Rusija, 21. V. 1888 – ?). U Hrvatsku se doselio 1891. iz Rusije. Zavičajnost je stekao 1905. Nakon završenog Pravnoga fakulteta radio je kao odvjetnički vježbenik, 1929. radio u kancelariji → O. Hirschla u Zagrebu, a zatim pri Kraljevskom sudbenom stolu. Dozvolu za obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio 1930. od Advokatske komore u Zagrebu. Imao je odvjetnički ured u Hatzovoj i Bakačevoj ul. te u Ilici. Surađivao je u časopisu Odvjetnik (1931). Po uspostavi NDH prijavio je imovinu 28. VI. 1941. te bio izbačen iz stana u Solovljevoj ul. i otišao u podstanare. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 20. VI. 1941. jer se »odrekao odvjetništva«. U braku s Terkom imao je sina Borisa (?Zagreb, 1922). Supruga je 1941. bila članica odbora Ženskoga odsjeka za socijalnu skrb pri ŽOZ. Preživio je rat, a sin se sklonio u Velu Luku na Korčulu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28810. – KŽZ. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Gavrović: Čovjek iz Krležine mape. Zagreb 2011.

NJEMIROVSKI, Mavro, službenik (?, Rusija, o. 1880 – ?, 15. V. 1930). Bio je kotarski načelnik u Osijeku ili ist. Slavoniji. Supruga Berta rođ. Spivak (?, 1894 – ?) udajom je stekla zavičajnost u Osijeku. Kao udovica živjela je 1941. u Zagrebu s kćerima Nadom (?, 1920) i Mirom. U svibnju 1942. s kćeri Nadom je izbačena iz stana u Januševečkoj ul., a pokućstvo popisano i procijenjeno kako bi se moglo predati D. M., zrakoplovnom časničkom namjesniku, koji se uselio u njihov stan. Preživjela je rat s kćerima vjerojatno na partizanskom teritoriju. – Kći Mira (Osijek, 1923 – ?), po uspostavi NDH iz Osijeka je prebjegla u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključila se partizanima i djelovala kao nastavnica u partizanskoj osnovnoj školi u Lokvama.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29378.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NJEMIROVSKI, Stanko, kemijski inženjer (Lipovec, Rusija, 17. I. 1884 – Zagreb, 6. VII. 1962). Sin Abrahamov (Avramov). Doselio se 1893. iz Rusije. Bio kraljevski obrtni nadzornik Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, a u međuratnom razdoblju radio je kao kemijski inženjer u tvrtki »P. Bernstein i sinovi«. Po uspostavi NDH sa suprugom Zdenkom rođ. Bernstein i kćerima Manjom i Vivianom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Rat je preživio u izbjeglištvu u Italiji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NJEMIROVSKI, Vukoslav (Wolf), trgovac (Kišinjev, 22. VIII. 1894 – logor Stara Gradiška, 1942). Sin Efraimov (?, 1868 – Zagreb, 7. XII. 1938). U Hrvatsku se doselio iz Rumunjske 1923. U Zagrebu je od 1928. bio vlasnik velike trgovine automaterijala, motocikala i dijelova »Tebin« u Preradovićevoj ul. U braku s Mirom rođ. Spitzer (Varaždin, 1905 – logor Stara Gradiška, 1945) imao je kćer Tanju. Cijela je obitelj stradala u logoru Stara Gradiška.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NJEMIROVSKI, Zdenko (Njemirovskij), stomatolog (Nova Gradiška, 17. II. 1911 – Zagreb, 8. XII. 1990). Završio je studij medicine u Zagrebu, a potom je specijalizirao odontostomatologiju u Pragu. Prije II. svj. rata imao je stomatološku ordinaciju u Zagrebu. Rat je preživio izvan Zagreba, a vratio se po oslobođenju. Na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu predavao je dječju i preventivnu stomatologiju, a od 1963. bio je redoviti profesor dentalne patologije. Bio je predstojnik Zavoda za dentalnu patologiju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu od njegova osnutka 1962. do umirovljenja 1981. Također je bio predstojnik Stomatološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske. Utemeljio je dentalnu patologiju u Hrvatskoj, u sklopu koje je posebno razvijao endodonciju. Jedan je od osnivača časopisa Acta stomatologica Croatica (1966) i njegov dugogodišnji gl. urednik.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

DJELA: Endodoncija. Patologija i terapija zubne pulpe. Zagreb 1969. – Oboljenja zubne pulpe. Izabrana poglavlja. Zagreb 1972. – Klinička endodoncija (suautor). Zagreb 1987.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1990, 13. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. − Njemirovskij, Zdenko. Hrvatska enciklopedija, 7. Zagreb 2005.

NJEMIROVSKY, Benjamin (Njemirovski; Benko, Beno), strojarski inženjer (Soroka, Ukrajina, 31. VIII. 1877 – Zagreb, 26. III. 1961). Sin Ivana (Haima), suprug Ruže rođ. Politzer (?, 1887 – Zagreb, 2. III. 1955) te otac Olge. U Hrvatsku se doselio 1891. God. 1905. zavičajnost je stekao u Ruševu kraj Požege, a od 1925. u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik obrtnoga poduzeća »Snaga« u Radišinoj ul. te član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu i sa suprugom preuzeo žid. znak. Na ime žid. kontribucije u dva je navrata u svibnju 1941. predao zlato i gotovinu nadležnom odboru ŽOZ. U srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Preživio je rat u Zagrebu. – Kći Olga Salzberger (Solarić), službenica (Zagreb, 23. VIII. 1911 – Zagreb, 31. III. 1939), supruga je Branka Salzbergera (Solarića). Radila je u obiteljskom obrtnom poduzeću »Snaga«.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689, 696. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.