Kategorija: K

KABILJO-ŠUTIĆ, Simha, književna teoretičarka i žid. aktivistica (Zagreb, 30. XII. 1938 – Beograd, 16. VII. 2008). Kći Morica i Klare rođ. Finci. Po uspostavi NDH s roditeljima je preuzela žid. znak. Otac je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. S majkom je prebjegla u Split, potom su bile konfinirane na Braču te naposljetku deportirane u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, partizanskim brodom bile su prebačene na kopno te su do kraja II. svj. rata živjele u zbjegu na oslobođenom području Like i Korduna. U Sarajevu je završila osnovnu školu i gimnaziju te na tamošnjemu Filozofskom fakultetu diplomirala engl. jezik i književnost. Kao studentica surađivala je na Radio Sarajevu, prevodila te pisala eseje, komentare, knjiž. kritike, a 1959. objavila prve pjesme u zbirci Intonacije. Od 1965. živjela je u Beogradu, gdje je na Univerzitetu u Beogradu magistrirala 1972. tezom Idejni svet O. Hakslija i D. H. Lorensa – uticaji i paralele i do umirovljenja 1992. radila u Institutu za književnost i umjetnost na projektu komparativnog izučavanja srp. književnosti. Uredila je zbornik Bajron i bajronizam u jugoslovenskim književnostima (Beograd 1991), priredila i napisala pogovor Književno i naučno delo Ilije M. Petrovića za djelo tog autora Lord Bajron kod Jugoslovena (Beograd 1989). Surađivala je u Rečniku književnih termina (Beograd 1992), pisala studije u zborniku Uporedna istraživanja (1976, 1982) te surađivala u časopisima temama o Byronu i bajronizmu, o opusu Stanislava Vinavera te o percepciji Izraela u književnosti. – God. 1958. objavljuje u Kadimi i Jevrejskom almanahu ciklus pjesama posvećen Židovima Sudbinski kvartet. U Jevrejskom biltenu bila je urednica rubrike Književni dodatak, u kojem su objavljivani tekstovi o osobama i događajima vezanima uz žid. pisce i javne djelatnike te bila inicijatorica i gl. urednica zbornika Jevrejski almanah 1971–1996 (Beograd 2000). Članica je Izvršnoga odbora i komisije za Nagradni natječaj za radove sa židovskom tematikom SJOJ, članica Muzejske komisije i suradnica Jevrejskoga istorijskog muzeja. Također je bila aktivna suradnica kulturne manifestacije »Bejahad«, koju je sred. 1990-ih pokrenuo → V. Šalamon, i koja je postala mjesto susreta članova žid. zajednica bivše Jugoslavije. Dala je i veliki doprinos manifestacijama »Sefarad« 1992. i »Sefarad« 2002. Obiteljskim i prijateljskim sponama ostala je vezana uz Sarajevo i rodni Zagreb, gdje je bila česta gošća svojeg bratića → A. Kabilja. Dobitnica je dviju Megila za dugogodišnji rad na području žid. kulture. – Otac Moric (Sarajevo, 20. V. 1908 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945) sin je Abrahamov i brat Ašerov. U međuratnom razdoblju bio je skladištar u tvornici »C. D. Gaon« u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Klarom rođ. Finci i kćeri Simhom preuzeo je žid. znak, ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je, čini se, radio u pogonu kožare. Iz ŽOZ poslano mu je više desetina paketa, posljednji 17. IV. 1945. Iz Jasenovca se posljednji put javio 23. III. 1945. Stradao je u proboju logoraša 22. IV. 1945.

DJELA: Intonacije (suautori T. Šipovac i B. Alikadić). Sarajevo 1959. – Posrednici dveju kultura – studije o srpsko-engleskim književnim kulturnim vezama. Beograd 1989.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: (Nekrolozi): Ruah Hadaša, glasilo Židovske vjerske zajednice Bet Israel, 4(2008) 8; Z. Livraha, Bilten Saveza jevrejskih opština Srbije, 7(2008) 7. – M. Radovanović: Kabiljo-Šutić, Simha. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.

KABILJO, Aleksandar (Saša), skladatelj i kantautor (Beograd, 5. XI. 1962). Od 1971. s obitelji živi u Splitu, a od 2000. živi i djeluje u Zagrebu. Bavio se lutkarstvom i pisanjem stihova. Također je djelovao kao spiker. Prvi put javno je nastupio 1984. God. 1987. nastupio je na svjetskom festivalu trubadura na Karibima »CURAÇAO 87«, 1992. otvorio je Zagrebfest pjesmom U naručju njenom, a 2000. Chansonfest u dramskom kazalištu »Gavella« u Zagrebu pjesmom Suza AG Matoša. Koncerte sefardskih romansi uz glazbu gitare u vlastitom aranžmanu održava na području srednje i jugoist. Europe.

KABILJO, Alfi (Alfons), skladatelj, dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent (Zagreb, 22. XII. 1935). Sin Ašera i Rahele rođ. Šemo. Otac pjevača Ilana. II. svj. rat s roditeljima preživio je u Zagrebu te, iako su više puta bili odvođeni u ustaški zatvor na Trgu N i u Zagrebački zbor, bili su spašavani zahvaljujući različitim intervencijama. Upisao se u prvi razred žid. škole ujesen 1942, ali, kako je nakon vala uhićenja i deportacija u svibnju 1943. škola prestala raditi, prekinuo je školovanje. Ipak je u ŽOZ dobio potvrdu da je uspješno završio razred te je nastavio redovito školovanje u osnovnoj školi na Kaptolu. Od 1942. pohađao je privatnu glazbenu školu skladatelja Rudolfa Matza, 1946–50. Glazbenu školu »Blagoje Bersa« kod Margite Matz, 1950–55. Glazbenu školu »Vatroslav Lisinski« također kod M. Matz. God. 1951. osnovao je svoj prvi orkestar s kojim je nastupao na plesovima u zagrebačkim školama, a 1954. maturirao je u II. muškoj gimnaziji i upisao arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1963. Te god. služio je voj. rok u Čapljini, gdje je vodio vojnički orkestar, i u Mostaru, gdje je vodio jazz-orkestar i komorni orkestar kazališta. God. 1965. otišao je u Pariz, gdje je djelovao kao dirigent i aranžer diskografskih izdanja, aranžer edicije »Salabert«, show programa »Olympia« i kao skladatelj popularnih melodija te usavršavao kompoziciju kod Rogera Samyna. Skladateljski je debitirao na festivalu »Zagreb 61« (Pisano u noći, Cvrčak i mrav) i ubrzo se uvrstio među najistaknutije jugoslav. autore zabavne glazbe vrlo široka raspona stvaralaštva skladajući zabavne melodije, šansone, orkestralna i komorna djela. Glazbu mu odlikuju izrazita melodičnost te znalački aranžmani i orkestracija. Najpoznatiji su mu šlageri i šansone Vrijeme rastanka, Parkovi, Svemu dođe kraj, Samo pet minuta, Ti odluči, Naš svijet, Kao vatra, Tvoja zemlja, Daj mi dio svoga sna, Nek idu lađe, Cesta Sunca. Nastupao i kao dirigent zabavno-glazbenih orkestara, orkestra Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«, Simfonijskoga orkestra HRT. Uz to radio je kao diskografski i filmski producent u Ljubljani, Barceloni, Beču, Londonu, Madridu, Parizu, Los Angelesu. Od 1970-ih više je zaokupljen skladanjem glazbe vezane uza scenski ili dramski sadržaj. Već 1964. počeo je skladati glazbu za kazališna djela, potom za televizijska dramska djela te 1971. filmsku glazbu. Potom je u središtu njegova zanimanja mjuzikl, koji stvara u suradnji s libretistom Milanom Grgićem. Plod je njihove suradnje 9 mjuzikala, kojima su postavljeni temelji procvata izvorna hrvatskoga glazbeno-scenskoga djela te vrste. Najveću popularnost stekao je mjuzikl Jalta, Jalta (1971), koji je doživio više od 350 izvedaba u zagrebačkom kazalištu »Komedija«, a prikazan je i u Trstu na tal. jeziku te 2004. u Beču na njemačkom. Značajni su i Velika trka (1969), Dlakav život (1976), Ivan od leptira (1976), Crveni otok (1981), Vjenčani list (1986), Car Franjo Josip u Zagrebu (1989), Kralj je gol (1994), Tko pjeva zlo ne misli (1998), televizijski mjuzikli Dramolet po Ciribiliju (1969) i Porodično stablo (1970), dječji mjuzikli Hvali more, drž’ se kraja (1979), Bijela pustolovina (1999), Andersenove priče (2000), baleti Kentaur XII (1979) i Pandorina kutija (1989). Skladao je i instrumentalna djela Koncert za flautu (1983), Larghetto i Allegro za flautu i glasovir (1983), Silvery (1983) i Pastorala (1984) za flautu solo, Noveletta i Capriccio i Zaboravljena melodija za gitaru (oba 1983) te skladbe za zabavni orkestar (Makedo, Bez naslova, Savana, U ljubavi sa septimom). Istaknuo se i u filmskoj glazbi, gdje je potpisao glazbu za ukupno 40 filmova, među ostalim i za Zlatnom arenom nagrađenoga Banović Strahinju (1981) i Seljačku bunu 1573 (1975), koja je ujedno bila prva izvorna filmska glazba u tadašnjoj Jugoslaviji, za filmove Gymkata (1985), Sky Bandits (1986), The Girl (1987), Fear (1988), Scissors (1990) te televizijske serije Nikola Tesla (1977), Mačak pod šljemom (1978) i dr. U listopadu 2009. u riječkom HNK bila je praizvedena njegova komična opera u četiri čina Casanova u Istri s radnjom u Veneciji, Poreču i Vrsaru 1776, a razvijena na temelju Casanovine napomene u Memoarima o posjetu Poreču i Vrsaru. Dobitnik je mnogih priznanja (Nagrada »Ivan pl. Zajc« 1972, Vjesnikova nagrada »Josip Štolcer Slavenski« 1986, dvije pulske Zlatne arene, Povelja grada Zagreba, Nagrada »Milivoj Koerbler« Hrvatskoga društva skladatelja 1998, Nagrada »Status« Hrvatske glazbene unije 2003, Nagrada »Porin« za mjuzikl Kralj je gol i balet Kentaur XII 1997, Nagrada za životno djelo 2004. i dr.). Sudjelovao je na mnogim festivalima zabavne glazbe u inozemstvu (Atena, Palma de Mallorca, Viña del Mar, Tel Aviv, Kairo, Caracas, Tokyo, México), gdje je također bio nagrađivan (I. nagrada na Međunarodnom festivalu zabavne glazbe »Malta 69« za pjesmu Balalajka u izvedbi Radojke Šverko, I. (odnosno zbog političkih razloga II.) nagrada na Internacionalnom festivalu u Rio de Janeiru 1970. za pjesmu za Svijet je moj u izvedbi R. Šverko; I. nagrada na Mediteranskom festivalu u Tel Avivu 1978. za pjesmu Give me a Good-by Kiss u izvedbi Kiće Slabinca, I. nagrada na Internacionalnom festivalu Curaçao 1988. za pjesmu Sleep well my Love u izvedbi R. Šverko i dr.). Surađivao je u emisijama Radio Zagreba Po vašem izboru, Musical, Filmska glazba te autor većinom autobiografskih priloga u djelu Obitelj (Zagreb 1996) i zborniku Krležini dani u Osijeku 2001 (Zagreb–Osijek 2002). Potkraj 1950-ih i poč. 1960-ih bio je predsj. Omladinskoga kluba ŽOZ te bio vrlo aktivan u životu općine; sudjelovao je na priredbama i održavao koncerte u zagrebačkoj općini te u drugim općinama u tadašnjoj Jugoslaviji. Bio je potpredsjednik (1981–83) i predsjednik (1996–98) Hrvatskoga društva skladatelja. – Otac Ašer, građevinski poduzetnik i arhitekt (Sarajevo, 24. VIII. 1903 – Zagreb, 28. I. 1994). Sin Abrahamov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik građevinskoga poduzeća u zagrebačkoj Ilici. Po uspostavi NDH s obitelji je više puta bio odvođen u ustaški zatvor na Trgu N i u Zagrebački zbor, no spašeni su zahvaljujući različitim intervencijama. Ujesen 1941. nabavljao je materijal i adaptirao logor u Loborgradu.

IZV.: JIM. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ.

LIT.: N. Turkalj: Nastavak »Trke«. Večernji list, 18(1976), 10. III. – Isti: »Ivan od leptira«. Večernji list, 19(1977), 13. I. – K. R.: Kempf, Kabiljo i utrka HNK-a. Vjesnik, 47(1986), 19. II. – Kabiljo, Alfi. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Stvaralaštvo Alfi Kabilja. Jevrejski pregled, 35(1984) 3/4. – Komorni koncert. Ibid, 36(1985) 1/2, br. 3/4; 37(1986) 3/4. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Obitelj. Zagreb 1996. – B. Matijević: Uvredljiv je odnos Televizije prema mojoj godišnjici. Večernji list, 55(2001) 13436. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – »Moji mjuzikli« Alfija Kabilja u »Komediji«. Novi list, 56(2002) 17394. – D. Vukoja: Nagrade »Status« dodijeljene najboljim instrumentalistima. Vjesnik, 64(2003) 19928. – Kabiljo, Alfi. Hrvatska enciklopedija, 5. Zagreb 2003. – P. Boić Petrač: Ova nagrada nije »točka na i« mojem stvaralaštvu. Vjesnik, 65(2004) 20199. – A. Mustapić: Najveća mi je nagrada izvođenje mojih mjuzikala. Slobodna Dalmacija, 51(2004) 19067. – M. Goreta: Uvijek sam imao notni ključ za sva vrata. Jutarnji list, 6(2004) 2096. – Z. Mamić: Glazbeni »besmrtnici« Kabiljo, Cossetto i Turkalj. Novi list, 57(2004) 18136. – I. Ajanović-Malinar: Kabiljo, Alfi. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005. – I. Paulus: Maksimizirana iluzija. Vijenac, 13(2005) 286. – Z. Vidačković: Zagrebu treba glazbeno kazalište. Vijenac, 14(2006) 329. – T. Levak: Izložbom plakata otvoreni Krležini dani. Jutarnji list, 9(2006) 3056. – Z. Weber: Izražajnost komornog sloga. Hrvatsko slovo, 13(2007) 642. – V. Božanić Serdar: Festival nejasnog koncepta. Novi list, 61(2007) 19371. – J. Čelan: Hrvatska kazališta ne žele hrvatsku glazbu. Slobodna Dalmacija, 65(2007) 20291. – V. Cindrić: U svijetu kralja. Vijenac, 16(2008) 363. – N. Ožegović: Alfi Kabiljo – kralj hrvatskog mjuzikla. Nacional, 14(2008) 674. – Casanova u Istri. Ha-kol, 2009, 111.

KABILJO, Arje, pedagog (Split, 1928). Za II. svj. rata kao pripadnik NOVJ bio je teško ranjen i prebačen na Vis, a potom u Bari. Ubrzo se iselio u kibuc Merhavija u Palestini. God. 1948. bio je mobiliziran i sudjelovao je u borbama 1. bataljuna PALMAH u kojima je ranjen. Završio je Muzičku akademiju, napustio kibuc i započeo poučavati u školi ORT u Givatajimu. U Afeki jednom tjedno drži predavanja o glazbi.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50.

KABILJO, Cadik, revolucionar (Sanski Most, BiH, 12. VI. 1915 – Zagreb, VII. 1941). Sin Davidov. U međuratnom razdoblju bio je službenik u poduzeću »Mapa« d. d. u Zagrebu. Od 1938. bio je član KPJ. Uhićen je 1939. kao komunist, no pušten zbog nedostatka dokaza. Po uspostavi NDH ostao je u Zagrebu kao pozadinski polit. djelatnik. Preuzeo je žid. znak, a 26. VII. 1941. odveden u Ustaško redarstvo u Ul. Franje Račkoga. Do kraja mjeseca strijeljan je u Dotrščini u Maksimiru. – Supruga Margita (Malka), obrtnica (Budimpešta, 2. VI. 1916 – Zagreb, VII. 1941). Kći Mavra Kistera. U međuratnom razdoblju djelovala je kao stezničarka. Pod utjecajem supruga pristupila je KPJ. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak te se aktivirala u antifašističkom pokretu. Sa suprugom je bila uhićena u srpnju 1941. i strijeljana u Dotršćini.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27887. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KABILJO, Danilo, kemijski inženjer (? – ?). U međuratnom razdoblju radio je u tvornici »Bata« u Borovu kao inženjer tehničke kemije i bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, bio je zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

KABILJO, Milan (Zagreb, 27. VIII. 1923 – Jadovno, VII/VIII. 1941). Sin Ise i Matilde. Po osnutku NDH bio je učenik Trgovačke akademije u Zagrebu. Upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, no znak nije preuzeo jer je u međuvremenu bio uhićen između 27. i 29. V. u skupini 165 žid. omladinaca i odveden u logor Danica kraj Koprivnice, potom u Jadovno, gdje je stradao. Prijavu imovine umjesto njega ispunila je sestra, u njoj je navela da se njezin brat nalazi na »omladinskom radu«. – Sestra Ljerka, ekonomistica (Zagreb, 1924 – Zagreb, 11. IX. 2011). Upisala se 1947. na Ekonomski fakultet u Zagrebu i diplomirala 1952. Radila je u poduzeću »Kemikalija«, gdje je završila radni vijek kao jedan od direktora.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Stipetić.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KADELBURG, Lavoslav (Laci), pravnik i žid. aktivist (Vinkovci, 26. VIII. 1910 – Beograd, 12. XII. 1994). Sin → Tobijasa i Jolan rođ. Ernst. Nakon završene Državne klasične gimnazije u Vinkovcima 1929, doktorirao je 1935. pravo u Zagrebu. Djelovao je kao odvjetnički i sudski vježbenik u Vršcu (1935–41). Za Travanjskoga rata, kao rezervnoga kapetana jugoslav. vojske, zarobili su ga Nijemci (11. IV. 1941) te je najdulje boravio u logoru Osnabrück u Njemačkoj kao povjerenik barake (1942–45), odakle je bio oslobođen 5. V. 1945. Nakon II. svj. rata bio je član Odbora za povratak u domovinu, sekretar kotarskoga NOO Vršac (1945), sudac Okružnoga suda u Pančevu (1945–46), zamjenik javnoga tužioca AP Vojvodine (1946–47), zamjenik javnoga tužioca NR Srbije (1947–49), pomoćnik ministra za uvoz i izvoz (1949–50), sudac Vrhovnoga suda Srbije (1950–57), pomoćnik Saveznoga sekretara za opću upravu i budžet (1957–65), direktor Saveznoga zavoda za javnu upravu (1959–65), pomoćnik generalnoga direktora Saveznoga zavoda za socijalno osiguranje (1965–66), član Zakonodavno-pravne komisije Skupštine Srbije (1962–69) i arbitar Savezne državne arbitraže u međunarodnim sporovima. – Bio je aktivan u žid. omladinskim organizacijama kao predsj. Židovskoga omladinskog udruženja »Herut« u Vinkovcima (1925–29), član Radnoga odbora Saveza žid. omladinskih udruženja (1928–29, 1931–32), predsj. Židovskoga akademskoga potpornoga društva u Zagrebu (1930–32) i član Upravnog odbora Žid. akademskog udruženja »Judeja« (1931–32). Također je djelovao kao predsj. Mesne cionističke organizacije u Vršcu (1936–39) i Autonomnoga odbora za pomoć SJOJ (1945–52) te kao član Izvršnoga odbora (1945–69), potpredsjednik (1950–65), predsjednik (1965–91) i počasni predsjednik (1991–94) SJOJ. Bio je član Svjetske i Europske egzekutive Svjetskoga židovskoga kongresa (1964–68), potpredsj. Europskoga židovskog kongresa i potpredsj. uprave Europskoga savjeta za židovske općinske službe (1964–69) i Memorijalne fondacije za žid. kulturu. Do smrti je bio član predsjedništva Svjetskoga židovskoga kongresa. U vrijeme prekida diplomatskih odnosa Jugoslavije s Izraelom zbog tzv. šestodnevnoga rata 1967, unatoč polit. pritiscima odbio je kao predsj. Saveza jevrejskih opština Jugoslavije izdati priopćenje u kojemu se osuđuje službena politika Izraela. Kao vrhunski pravnik i judaist objavio je mnogobrojne priloge u različitim žid. publikacijama, a kao osnovno načelo isticao je humanizam. Od 1970. do 1990. objavio je više od stotinu priloga u Jevrejskom pregledu i Jevrejskom almanahu SJOJ. Jedna šuma i gaj u Izraelu nazvani su po njemu, a upisan je i u Zlatnu knjigu Keren Kajemeta. U Holokaustu su mu stradali roditelji i sestra te prva supruga Magda rođ. Balog u logoru na beogradskom Sajmištu u proljeće 1942. Iz drugoga braka sa Sofijom rođ. Matejić ima sina Zorana, matematičara i profesora Matematičkoga fakulteta u Beogradu, te kćer Smiljanu.

LIT.: A. Vajs: Pedeseti rođendan d–ra. Lavoslava Kadelburga. Jevrejski pregled, 11(1960) 8/9. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – D. Volner: (Nekrolog). Bilten ŽOZ, 1994, 37. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Radovanović: Kadelburg, Lavoslav. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011. – http://elmundosefarad.wikidot.com/kadelburg-lavoslav, pristupljeno 22. VII. 2011.

KADELBURG, Tobijas, trgovac (Svetozar Miletić, Srbija, 16. X. 1881 – logor Jasenovac, X. 1941). Sin Hinka i Roze. U braku s Jolan rođ. Ernst iz Segedina otac je Aleksandra, → Lavoslava, Stjepana i Livije. Dozvolu za trgovanje mješovitom robom dobio je 18. XI. 1905, a u Vinkovce se doselio 1908. Nakon I. svj. rata nastavio je trgovati sitničarijom, a potom je do 1941. radio kao trg. putnik poduzeća »Hugo Wollner i drug« iz Zagreba. Pridržavao se vjerskih propisa te se u njegovoj obitelji jela isključivo košer hrana. Po uspostavi NDH sa suprugom je odveden u logor Đakovo, a odande u logor Jasenovac, gdje je stradao, dok je supruga stradala u logoru Stara Gradiška. – Kći Livia, komunistička aktivistica (Vinkovci, 1923 – logor Stara Gradiška, 1941). Kao polaznica gimnazije u Vinkovcima učlanila se u SKOJ, a nakon što je zbog komunističke djelatnosti bila izbačena iz gimnazije maturu je polagala u Vršcu. Po uspostavi NDH zbog sudjelovanja u sabotažama i diverzijama deportirana je u logor Stara Gradiška, gdje je bila strijeljana u znak odmazde za ubijene njem. vojnike. Obavijest o njezinu strijeljanju bila je polijepljena na javnim mjestima u Vinkovcima. – Sin Stjepan (Pišta), poduzetnik (Vinkovci, 2. VI. 1912 – Zagreb, 14. I. 1992). Gimnaziju je završio u Vinkovcima 1930. Sa suprugom Serafinom rođ. Poljokan, otišao je u Sarajevo, gdje je postao vlasnik tvornice čarapa. Po uspostavi NDH, u rujnu 1941, iz Sarajeva je s propusnicom stigao u Mostar, a u veljači 1942. u Split, gdje je nekoliko mjeseci radio kao zidar. Dana 1. VIII. 1942. po nalogu tal. vlasti iz Splita je otišao u Dubrovnik, a odande je odveden u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se Židovskomu rapskomu bataljonu, a potom 7. banijskoj diviziji. Kao upravitelj tekstilne radionice 4. korpusa na Baniji u tamošnjim je selima organizirao tkanje sanitetskoga materijala za zavoje. Nakon II. svj. rata živio je u Zagrebu i radio u privredi. Bio je redoviti član vjerske sekcije ŽOZ i minjana u zagrebačkom hramu. – Sin Aleksandar (Šandor), trgovac (Orosháza, Mađarska, 1908 – Beograd, 14. I. 1972). U Vinkovce se doselio s roditeljima 1908. Do 1941. radio je kao trg. putnik, u ožujku 1941. bio je mobiliziran u jugoslav. kraljevsku vojsku, a u Travanjskom ratu dospio je u tal. zarobljeništvo. Iz Drača u Albaniji otpremljen je na Sardiniju, gdje je radio u rudniku ugljena. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, kao ratni zarobljenik prebačen je u Njemačku. Nakon II. svj. rata bio je prvi direktor poduzeća »Granap« u Vinkovcima. S Julijanom (Jarmilom) rođ. Ciganek otac je Ranka, anesteziologa (Zagreb, 23. III. 1948). Maturirao je na vinkovačkoj gimnaziji 1967, a 1980. diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizirao je anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje te radi u Općoj bolnici Vinkovci.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29832.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1992, 22. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KADISCH, Hermann, liječnik (?, o. 1870 – ?). Djelovao je kao liječnik u Opatiji. Sudjelovao je na godišnjoj konferenciji Saveza cionista iz južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije održanoj 25. I. 1914. u Zagrebu.

LIT.: Židovska smotra, 9(1914) 3.