KABILJO, Alfi (Alfons), skladatelj, dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent (Zagreb, 22. XII. 1935). Sin Ašera i Rahele rođ. Šemo. Otac pjevača Ilana. II. svj. rat s roditeljima preživio je u Zagrebu te, iako su više puta bili odvođeni u ustaški zatvor na Trgu N i u Zagrebački zbor, bili su spašavani zahvaljujući različitim intervencijama. Upisao se u prvi razred žid. škole ujesen 1942, ali, kako je nakon vala uhićenja i deportacija u svibnju 1943. škola prestala raditi, prekinuo je školovanje. Ipak je u ŽOZ dobio potvrdu da je uspješno završio razred te je nastavio redovito školovanje u osnovnoj školi na Kaptolu. Od 1942. pohađao je privatnu glazbenu školu skladatelja Rudolfa Matza, 1946–50. Glazbenu školu »Blagoje Bersa« kod Margite Matz, 1950–55. Glazbenu školu »Vatroslav Lisinski« također kod M. Matz. God. 1951. osnovao je svoj prvi orkestar s kojim je nastupao na plesovima u zagrebačkim školama, a 1954. maturirao je u II. muškoj gimnaziji i upisao arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1963. Te god. služio je voj. rok u Čapljini, gdje je vodio vojnički orkestar, i u Mostaru, gdje je vodio jazz-orkestar i komorni orkestar kazališta. God. 1965. otišao je u Pariz, gdje je djelovao kao dirigent i aranžer diskografskih izdanja, aranžer edicije »Salabert«, show programa »Olympia« i kao skladatelj popularnih melodija te usavršavao kompoziciju kod Rogera Samyna. Skladateljski je debitirao na festivalu »Zagreb 61« (Pisano u noći, Cvrčak i mrav) i ubrzo se uvrstio među najistaknutije jugoslav. autore zabavne glazbe vrlo široka raspona stvaralaštva skladajući zabavne melodije, šansone, orkestralna i komorna djela. Glazbu mu odlikuju izrazita melodičnost te znalački aranžmani i orkestracija. Najpoznatiji su mu šlageri i šansone Vrijeme rastanka, Parkovi, Svemu dođe kraj, Samo pet minuta, Ti odluči, Naš svijet, Kao vatra, Tvoja zemlja, Daj mi dio svoga sna, Nek idu lađe, Cesta Sunca. Nastupao i kao dirigent zabavno-glazbenih orkestara, orkestra Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«, Simfonijskoga orkestra HRT. Uz to radio je kao diskografski i filmski producent u Ljubljani, Barceloni, Beču, Londonu, Madridu, Parizu, Los Angelesu. Od 1970-ih više je zaokupljen skladanjem glazbe vezane uza scenski ili dramski sadržaj. Već 1964. počeo je skladati glazbu za kazališna djela, potom za televizijska dramska djela te 1971. filmsku glazbu. Potom je u središtu njegova zanimanja mjuzikl, koji stvara u suradnji s libretistom Milanom Grgićem. Plod je njihove suradnje 9 mjuzikala, kojima su postavljeni temelji procvata izvorna hrvatskoga glazbeno-scenskoga djela te vrste. Najveću popularnost stekao je mjuzikl Jalta, Jalta (1971), koji je doživio više od 350 izvedaba u zagrebačkom kazalištu »Komedija«, a prikazan je i u Trstu na tal. jeziku te 2004. u Beču na njemačkom. Značajni su i Velika trka (1969), Dlakav život (1976), Ivan od leptira (1976), Crveni otok (1981), Vjenčani list (1986), Car Franjo Josip u Zagrebu (1989), Kralj je gol (1994), Tko pjeva zlo ne misli (1998), televizijski mjuzikli Dramolet po Ciribiliju (1969) i Porodično stablo (1970), dječji mjuzikli Hvali more, drž’ se kraja (1979), Bijela pustolovina (1999), Andersenove priče (2000), baleti Kentaur XII (1979) i Pandorina kutija (1989). Skladao je i instrumentalna djela Koncert za flautu (1983), Larghetto i Allegro za flautu i glasovir (1983), Silvery (1983) i Pastorala (1984) za flautu solo, Noveletta i Capriccio i Zaboravljena melodija za gitaru (oba 1983) te skladbe za zabavni orkestar (Makedo, Bez naslova, Savana, U ljubavi sa septimom). Istaknuo se i u filmskoj glazbi, gdje je potpisao glazbu za ukupno 40 filmova, među ostalim i za Zlatnom arenom nagrađenoga Banović Strahinju (1981) i Seljačku bunu 1573 (1975), koja je ujedno bila prva izvorna filmska glazba u tadašnjoj Jugoslaviji, za filmove Gymkata (1985), Sky Bandits (1986), The Girl (1987), Fear (1988), Scissors (1990) te televizijske serije Nikola Tesla (1977), Mačak pod šljemom (1978) i dr. U listopadu 2009. u riječkom HNK bila je praizvedena njegova komična opera u četiri čina Casanova u Istri s radnjom u Veneciji, Poreču i Vrsaru 1776, a razvijena na temelju Casanovine napomene u Memoarima o posjetu Poreču i Vrsaru. Dobitnik je mnogih priznanja (Nagrada »Ivan pl. Zajc« 1972, Vjesnikova nagrada »Josip Štolcer Slavenski« 1986, dvije pulske Zlatne arene, Povelja grada Zagreba, Nagrada »Milivoj Koerbler« Hrvatskoga društva skladatelja 1998, Nagrada »Status« Hrvatske glazbene unije 2003, Nagrada »Porin« za mjuzikl Kralj je gol i balet Kentaur XII 1997, Nagrada za životno djelo 2004. i dr.). Sudjelovao je na mnogim festivalima zabavne glazbe u inozemstvu (Atena, Palma de Mallorca, Viña del Mar, Tel Aviv, Kairo, Caracas, Tokyo, México), gdje je također bio nagrađivan (I. nagrada na Međunarodnom festivalu zabavne glazbe »Malta 69« za pjesmu Balalajka u izvedbi Radojke Šverko, I. (odnosno zbog političkih razloga II.) nagrada na Internacionalnom festivalu u Rio de Janeiru 1970. za pjesmu za Svijet je moj u izvedbi R. Šverko; I. nagrada na Mediteranskom festivalu u Tel Avivu 1978. za pjesmu Give me a Good-by Kiss u izvedbi Kiće Slabinca, I. nagrada na Internacionalnom festivalu Curaçao 1988. za pjesmu Sleep well my Love u izvedbi R. Šverko i dr.). Surađivao je u emisijama Radio Zagreba Po vašem izboru, Musical, Filmska glazba te autor većinom autobiografskih priloga u djelu Obitelj (Zagreb 1996) i zborniku Krležini dani u Osijeku 2001 (Zagreb–Osijek 2002). Potkraj 1950-ih i poč. 1960-ih bio je predsj. Omladinskoga kluba ŽOZ te bio vrlo aktivan u životu općine; sudjelovao je na priredbama i održavao koncerte u zagrebačkoj općini te u drugim općinama u tadašnjoj Jugoslaviji. Bio je potpredsjednik (1981–83) i predsjednik (1996–98) Hrvatskoga društva skladatelja. – Otac Ašer, građevinski poduzetnik i arhitekt (Sarajevo, 24. VIII. 1903 – Zagreb, 28. I. 1994). Sin Abrahamov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik građevinskoga poduzeća u zagrebačkoj Ilici. Po uspostavi NDH s obitelji je više puta bio odvođen u ustaški zatvor na Trgu N i u Zagrebački zbor, no spašeni su zahvaljujući različitim intervencijama. Ujesen 1941. nabavljao je materijal i adaptirao logor u Loborgradu.
IZV.: JIM. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ.
LIT.: N. Turkalj: Nastavak »Trke«. Večernji list, 18(1976), 10. III. – Isti: »Ivan od leptira«. Večernji list, 19(1977), 13. I. – K. R.: Kempf, Kabiljo i utrka HNK-a. Vjesnik, 47(1986), 19. II. – Kabiljo, Alfi. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Stvaralaštvo Alfi Kabilja. Jevrejski pregled, 35(1984) 3/4. – Komorni koncert. Ibid, 36(1985) 1/2, br. 3/4; 37(1986) 3/4. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Obitelj. Zagreb 1996. – B. Matijević: Uvredljiv je odnos Televizije prema mojoj godišnjici. Večernji list, 55(2001) 13436. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – »Moji mjuzikli« Alfija Kabilja u »Komediji«. Novi list, 56(2002) 17394. – D. Vukoja: Nagrade »Status« dodijeljene najboljim instrumentalistima. Vjesnik, 64(2003) 19928. – Kabiljo, Alfi. Hrvatska enciklopedija, 5. Zagreb 2003. – P. Boić Petrač: Ova nagrada nije »točka na i« mojem stvaralaštvu. Vjesnik, 65(2004) 20199. – A. Mustapić: Najveća mi je nagrada izvođenje mojih mjuzikala. Slobodna Dalmacija, 51(2004) 19067. – M. Goreta: Uvijek sam imao notni ključ za sva vrata. Jutarnji list, 6(2004) 2096. – Z. Mamić: Glazbeni »besmrtnici« Kabiljo, Cossetto i Turkalj. Novi list, 57(2004) 18136. – I. Ajanović-Malinar: Kabiljo, Alfi. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005. – I. Paulus: Maksimizirana iluzija. Vijenac, 13(2005) 286. – Z. Vidačković: Zagrebu treba glazbeno kazalište. Vijenac, 14(2006) 329. – T. Levak: Izložbom plakata otvoreni Krležini dani. Jutarnji list, 9(2006) 3056. – Z. Weber: Izražajnost komornog sloga. Hrvatsko slovo, 13(2007) 642. – V. Božanić Serdar: Festival nejasnog koncepta. Novi list, 61(2007) 19371. – J. Čelan: Hrvatska kazališta ne žele hrvatsku glazbu. Slobodna Dalmacija, 65(2007) 20291. – V. Cindrić: U svijetu kralja. Vijenac, 16(2008) 363. – N. Ožegović: Alfi Kabiljo – kralj hrvatskog mjuzikla. Nacional, 14(2008) 674. – Casanova u Istri. Ha-kol, 2009, 111.