Kategorija: F

FAHEMAN, Alfred, službenik (Beč, 7. IV. 1899 – ?). Doselio se 1917. iz Beča, a zavičajnost je stekao u Vinkovcima. U međuratnom razdoblju radio kao prokurist u poduzeću »Tanin« d. d. u Zagrebu uz mjesečnu plaću od 9000 din. Preživio je II. svj. rat zahvaljujući mješovitomu braku.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667.

FALL, Gustav, javni djelatnik (Budimpešta, 4. XII. 1865 – ?). Doktor prava ili ekonomije. Bio je predsj. Društva Južne željeznice (Donau-Save Adriabahn-Gesellschaft). U Zagreb je stigao kao izbjeglica 23. X. 1940. iz Beča sa suprugom Friderike. U prijavi imovine vlastima NDH, 29. VI. 1941, naveo da je svu srebrninu i zlatninu predao Trećemu Reichu te da je u Njemačkoj platio žid. doprinos i tzv. Reichfluchtsteuer (porez za izbjeglice) nakon čega mu je izdana dozvola za preseljenje u Jugoslaviju. Imao je veću svotu novca na bankovnim računima, među ostalim u beogradskoj podružnici Hrvatske zemaljske banke i u zagrebačkoj Poštanskoj štedionici. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667.

FANTO, Adolf, tiskar i knjižar (Holíč, Slovačka, 1846 – ?). Doselio se u Sisak 1868. U braku s Ernestinom rođ. Fleischman iz Damboršića imao je devetoro djece. God. 1872–92. bio je vlasnik tiskare u Sisku, u kojoj je tiskan prvi lokalni sisački tjednik Sisački Viestnik – Sisseker Local Anzeiger od kolovoza do studenoga 1876. U tiskari su se školovali sisački tiskari Janko Dujak i → Sigmund Jünker, koji je 1892. otkupio tiskaru i spojio je s tiskarom i knjižarom svoga oca. Bio je član Arkeologičkoga družtva Siscija od 1882. – Sin Richard, novinar (Sisak, 14. XI. 1878 – Zagreb, 6. XII. 1945). U međuratnom razdoblju bio je nastanjen u Nikolićevoj ul. u Zagrebu. U mješovitom braku s Austrijankom Anom rođ. Weissbacher otac je Ernestine i Adolfa, »mojsijeve vjere«. Po osnutku NDH ostao je bez namještenja i preuzeo žid. znak, dok su supruga i djeca u Kartoteku židovskog znaka upisani kao »arijevci«. Po nekim izvorima, djeca su stradala na nepoznatom mjestu, dok su supružnici preživjeli II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869–1918. Sisak 1992. – Pučki kalendar Ljudevit Posavski. Sisak 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FARAGO, Viktor, snimatelj (Daruvar, 20. VII. 1919 – Zagreb, 1. IV. 1997). U Zagrebu je završio Višu grafičku školu i stekao zvanje majstora fotografije i filmskog reportera. Počeo je raditi 1946. u Filmskim novostima, potom prešao na Televiziju Zagreb, gdje je snimio mnogobrojne reportaže u zemlji i inozemstvu. Dugogodišnji je šef snimatelja i reportera HRT.

LIT.: P. Požar: Farago, Viktor. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001.

FARAGO, Vilim, otpremnik (Somberek, Mađarska, 19. XI. 1887 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik poduzeća »Seligman i drug« u Osijeku. U braku s Lilom (?, 1894 – Auschwitz, 1942), otac je Oskara (Osijek, 1918 – logor Jasenovac, 1941) i Milana (Osijek, 1921 – ?). Po osnutku NDH sa sinom Oskarom odveden je u srpnju 1941. iz Osijeka u Gospić, a odande u rujnu 1941. u logor Jasenovac. Supruga Lila iz sabirnog logora Tenja kraj Osijeka deportirana je u Auschwitz 22. VIII. 1942. Sudbina sina Milana je nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FÄRBER, Izidor, obrtnik (Ludbreg, 19. I. 1879 – ?). Sin Moritzov (?, 1843 – ?, 1899). U braku s Ružom rođ. Fried, otac je (Ivana) Imbre, Aleksandra i → Žuži Jelinek. Bio je vlasnik četkarskoga obrta, kojeg je 10. I. 1940. prepustio sinu Ivanu. Po osnutku NDH kći je oboje svojih gluhonijemih roditelja 1941. uspjela odvesti u Sušak, potom u Italiju. – Sin Ivan (Imbro), obrtnik (Budimpešta, 12. V. 1915 – Zagreb, 25. VIII. 1941). U Zagreb se doselio iz Ludbrega. Prije II. svj. rata bio je vlasnik radionice za izradu četki, metli i kistova u Zagrebu sa sjedištem u Vlaškoj ul. i prodavaonicom na današnjem Trgu Burze. Po osnutku NDH, poč. srpnja 1941, dobio je dozvolu da smije poslovno boraviti u sjev. dijelu grada između 10 i 14 sati, no ubrzo je list Ustaša objavio da je strijeljan pod optužbom da je vršio protudržavnu promidžbu izjavivši da »NDH nije nikakva država, već špilja razbojnička«. – Sin Aleksandar, obrtnik (Zagreb, 9. X. 1922 – Jadovno, 1941). Prije II. svj. rata bio je zaposlen kod brata Ivana. Po uspostavi NDH odveden je u logor Danica, potom u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27341.

LIT.: Ustaša, 11(1941), 7. IX. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FÄRBER, Suzana → JELINEK, Žuži

FARKAŠ, Milan, kemičar (Krapina, 13. VI. 1886 – logor Jasenovac, 1941). Sin Vatroslava i Hermine, brat → Roberta i Jelke ud. Reiner. Srednju školu završio je u Zagrebu, kemiju je diplomirao i doktorirao u Berlinu. Radio je u Državnom zavodu za ispitivanje živežnih namirnica u Budimpešti. Nakon I. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje se nastavio znanstveno baviti bakteriologijom i biokemijom. Poznat je po praktičnim izumima; stvorio je, primjerice, preparat Adolan iz otrova poskoka. Do II. svj. rata bio je vlasnik »Farmabiona«, biokemijskoga laboratorija. Izumio je i lijekove Flogocid i Apisol (protiv metiljavosti ovaca), koje je predao »Behring zavodu« d. d. u Zagrebu, koji mu je za to plaćao licencu. Po uspostavi NDH sa suprugom Lili rođ. Eppinger i kćeri Verom preuzeo je žid. znak, a s bratom Robertom tražio je priznavanje arijskih prava. Uhićen je krajem lipnja ili poč. srpnja 1941. Iako su 9. VII. njegovi zaposlenici molili RUR da ga se oslobodi, deportiran je u Gospić, potom u paški logor Slana, a odatle u jasenovački logor Bročice. Stradao je u jasenovačkom logorskom kompleksu do kraja 1941. Supruga i kći preživjele su rat u Budimpešti, odakle su se preselile u Belgiju.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27770, 27947. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: Liječnički vjesnik, 62(1940) 6. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FARKAŠ, Robert, pravnik (Krapina, 10. X. 1880 – Zagreb, 19. VI. 1960). Sin Vatroslava i Hermine, brat → Milana i Jelke ud. Reiner, otac Ružice ud. Breyer, djed Borisa i → Branka Breyera. Završio je srednju školu u Zagrebu, gdje je 1903. doktorirao na Pravnom fakultetu temeljem rigoroza te od 1907. imao vlastiti odvjetnički ured. Bio je cionistički orijentiran te se kandidirao za Predstojništvo ŽO. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te se 26. V. 1941. morao odreći odvjetništva i bio brisan iz Odvjetničkoga imenika. Uhićen je u lipnju 1941. i zatočen na Zagrebačkom zboru, gdje je čistio nužnike. Potom je bio deportiran u logor Slana na Pagu te u logor Jasenovac, iz kojeg je uspio pobjeći nakon što je obitelj potplatila stražara koji ga je izveo izvan žice. Po povratku u Zagreb urolog Aleksandar Blašković sklonio ga je u bolnicu na oporavak. Njegova je supruga Edita rođ. Berković (Berkovits) (?, 1891 – Zagreb, 28. I. 1979) u prijavi imovine vlastima NDH 22. VI. 1941. navela da je suvlasnica trokatnice u Deželićevoj ul. i dviju jednokatnica na početku Tuškanca i na Slavujevcu te da je u travnju i svibnju 1941. Galeriji umjetnosti NDH prodala dio vrijednoga namještaja, čime je isplatila služavku za 12 godina službe (u vrijeme kad su služavke morale napustiti žid. kuće uz obveznu naknadu). R. je sa suprugom u travnju 1942. prebjegao u Split te u Italiju a potom se iselio u Švicarsku. Nakon II. svj. rata nastavio se baviti odvjetništvom u Zagrebu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27947. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Židov, 8(1924) 3. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Obitelj. Zagreb 1996. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FARKAŠ, Vatroslav (Ignac), gospodarstvenik (Krapina, 16. I. 1851 – Krapina, 15. VIII. 1925). Sin rus. useljenika Mavra i Ruže (Rose) rođ. Spitzer (?, 1826 – ?Krapina, 30. XI. 1905) . U braku s Herminom (Karlovac, 1854 – Zagreb, 25. XII. 1930) otac je Gustava (?, o. 1884 – Zagreb, 15. X. 1923), → Milana, → Roberta i Jelke ud. Reiner. Naslijedio je očevu tvornicu sapuna u Krapini i preselio je o. 1890. u Zagreb, gdje je kupio zemlju na današnjem Preradovićevu trgu. Tvornica »Farkaš i Weiss« (Zagrebačka dionička tvornica sapuna), bila je poznata po proizvodnji Zagrebačkog sapuna te se reklamirala sloganom »nije istina da je sve domaće loše – osvjedočite se uporabom Zagrebačkog sapuna«. Bio je dugogodišnji podnačelnik trgovišta Krapina. Osnovao je Hrvatsko obrtničko društvo u Krapini, kao i mnoge zaklade te je proglašen njezinim počasnim građaninom. Bio je i predsj. dobrovoljnoga Vatrogasnoga društva u Krapini i član ravnateljstva Krapinske štedionice. Također je bio član Trgovačko-obrtničke komore. Prilikom osnutka Medicinskoga fakulteta u Zagrebu osnovao je zakladu za buduće doktore medicine. – Otac Mavro, poduzetnik (?, Rusija, 1811 – Krapina, 6. VII. 1887). U Krapinu se doselio 1843, a 1846. je primljen kao sapunarski obrtnik u Majstorski ceh. God. 1867. stekao je status građanina Krapine, gdje je u međuvremenu razvio tvornicu sapuna u kojoj je slijedio tada modernu tehnologiju, čime je postao jedan od začetnika kemijske i naftne industrije u Hrvatskoj. U Krapini je osnovao i mjesnu ubožnicu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27947. – Nadgrobni spomenik na žid. dijelu groblja u Krapini.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – (Nekrolog). Der Morgen 3(1925). – Židov, 14(1930) 53. – Alma mater Croatica, 4(1940) 1. – Obitelj. Zagreb 1996.