Kategorija: Č

ČAČINOVIČ, Nadežda, filozofkinja (Budimpešta, 1. IV. 1947). Školovala se u Zürichu, Bernu, Beogradu, Murskoj Soboti i Ljubljani. Studirala je filozofiju, komparativnu književnost, povijest umjetnosti i lingvistiku u Ljubljani, Bonnu i Frankfurtu. Diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost 1972. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Doktorirala je 1985. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje radi od 1976. na Odsjeku za filozofiju, najprije kao asistentica pa docentica (1985), izvanredna profesorica (1989) te redovita profesorica (1998). God. 1995–99. gostovala je kao profesor na Jan van Eyck Postgraduate Centre u Maastrichtu, a 1995. sudjeluje u osnivanju i od tada predaje na Centru za ženske studije u Zagrebu. Predstavlja Hrvatsku u Izvršnom odboru Međunarodnoga udruženja za estetiku. Od 2009. predsjednica je Hrvatskoga centra PEN. Uredila je zbornik Žene i filozofija (Zagreb 2006).

DJELA: Subjekt kritičke teorije. Zagreb 1980. – Pisanje i mišljenje. Zagreb 1981. – Estetika njemačke romantike. Zagreb 1887 – Estetika. Zagreb 1988. – Ogled o pismenosti. Zagreb 1994. – U ženskom ključu. Zagreb 2001. – Doba slika u teoriji mediologije. Zagreb 2001. – Parvulla aesthetica. Zagreb 2004. – Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu. Zagreb 2007. – Zašto čitati filozofe. Zagreb 2009. – Kultura i civilizacija. Što nas čini ljudima ili o procesu proizvodnje značenja i njegovim granicama. Zagreb 2012. – O ljubavi, knjigama i stvarima koje govore. Zagreb 2012.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

ČAČKES, Samuel (Sam, Sammy), skladatelj (Mostar, BiH, 1911 ili 1917 – ?). Studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te bio trubač, pijanist i harmonikaš u salonskim orkestrima, ujedno skladajući šlagere i laka orkestralna djela. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split te netom bio interniran u logor Kampor na Rabu. U rujnu 1943, priključio se partizanima te bio djelatnik u Kazalištu narodnoga oslobođenja Jugoslavije. Nakon II. svj. rata djelovao je kao korepetitor Splitske opere i potom dirigent operete u Tel Avivu, odakle je otišao u SAD i živio u New Yorku. Skladao je orkestralnu glazbu salonskoga žanra, operetu S.O.S. (na libreto O. Oreškovića i P. Ercega) i šlagere. Pisao je aranžmane i potpurije (Sevdalijada, Bosnia, Zagreb 1939). Svoje skladbe temeljio je ponajviše na bos. folkloru, očitujući inventivnost i smisao za raznolikost harmonija. U šlagerima mjestimice slijedi amer. uzore, posebno jazz. Najpoznatiji su: Preko stare ćuprije, Souvenir, Tango rastanka (Zagreb 1939), Šta znate vi muškarci (Zagreb 1940) i pjesma Ljubi me, grli me iz operete S.O.S. (Zagreb 1940).

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Čačkes, Samuel. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – M. Kinel: Čačkes, Samuel. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993.

ČERIĆ, Vlatko, fizičar i informatičar (Zagreb, 14. VII. 1945). Sin Vilima i Anke rođ. Ausch. U braku s Lidijom Nonveiller, otac je Ivana, Ranka i Sonje. Diplomirao je 1969. fiziku na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je 1972. magistrirao, 1985. na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu doktorirao tezom Model diskretnog sistema za preraspodjelu pošiljaka. Godine 1969-74. asistent je na Institutu za fiziku te 1970-71. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a 1974-79. zaposlen je u »Industroprojektu«, gdje se bavi primjenom informatike i metoda operacijskih istraživanja i numeričke matematike u građevinarstvu, Sveučilišnom računskom centru 1979-89. na istraživanju, primjeni i nastavi modeliranja, simulacije i informatike. Od 1989. docent i od 1990. izvanredni profesor na Katedri za informatiku Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Za izvanrednog je profesora izabran 1990, redovitoga 1996, a 2002. potvrđen u trajno zvanje redovitoga profesora. God. 2013. u počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. – Bavi se istraživanjima u fizici poluvodiča te modeliranjem i simulacijom poslovnih procesa i sustavima potpore odlučivanju. Vodio je niz znanstvenih i stručnih projekata i studija te je odgojio velik broj stručnjaka i unaprijedio i modernizirao nastavu u području informatike. Objavio je preko stotinu znanstvenih i stručnih radova iz informatike i fizike u domaćim i međunarodnim časopisima i zbornicima skupova te tridesetak poglavlja u udžbenicima. Autor je i suautor sveučilišnih udžbenika te suurednik jedne monografije i jedne knjige. Bio je gl. urednik međunarodnoga časopisa Journal of Computing and Information Technology te član programskih odbora nekoliko međunarodnih znanstv. skupova. Bio je predsj. Matičnog povjerenstva Rektorskog zbora za polje informacijskih znanosti, predsj. Prosudbene skupine za ocjenu znanstveno-istraživačkih projekata iz područja informacijskih znanosti Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, član Upravnoga vijeća Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet te je sudjelovao u projektu Vlade Republike Hrvatske Hrvatska u 21. stoljeću (2000-02). Uz znanstveni rad bavi se računalno generiranom vizualnom umjetnošću temeljnom na računalnim programima koji koriste algoritme za generiranje slika. Priredio je sedam samostalnih izložbi grafika u Zagrebu, Lisabonu i Beču i sudjelovao na preko trideset skupnih izložbi grafike i digitalne umjetnosti u domovini i inozemstvu. Bio je pozvani autor na Hrvatskom trijenalu grafike (2009, 2012 i 2016) te na 3rd Quadrilateral Biennale u Rijeci (2009). Njegove se grafike nalaze u dvanaest javnih zbirki širom svijeta. Dobitnik je nagrade »Josip Juraj Strossmayer« (1994). – Sin Ivan, slikar (Zagreb, 1972 – Zlarin, 1994). Završio je matematičku gimnaziju u Zagrebu i 1991. upisao ALU u klasi Vasilija Jordana. U proljeće 1994. imao prvu samostalnu izložbu u galeriji »Milan i Ivo Steiner«. Posmrtno su organizirane izložbe njegovih radova; samostalna u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu (1999) te skupna na izložbi »San i krik. Likovna umjetnost Židova u Hrvatskoj« u Klovićevim dvorima u Zagrebu (2000). – Majka Anka, službenica (Zagreb, 1918 – Zagreb, 2005). Kći Viktora i Irme rođ. Kramer. Po uspostavi NDH, sa suprugom je pobjegla u Sušak te je bila internirana u Kraljevici (od studenoga 1942. do siječnja 1943). U travnju 1943. priključila se partizanima te je djelovala gdje je u Topuskom bila u kult. odjelu Agitpropu ZAVNOH u Topuskom, a u Glini je radila u internatu za djecu iz brigada.

DJELA: Simulacijsko modeliranje. Školska knjiga, Zagreb 1993. – Applied simulation modeling (suautori A. F. Seila, P. Tadikamalla). Belmont 2003.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: S. Kutleša: Čerić, Vlatko. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – Bilten ŽOZ,1994, 36.

ČERKOVSKI, Dan, vojnik (Osijek, 2. I. 1946 – ?, Izrael, 21. III. 1967). Sin Oskara i Zdenke rođ. Maler. S obitelji se iselio u Izrael 1948. Poginuo je kao izr. vojnik.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

ČERVINKA, Milan, fizičar (Novi Sad, Srbija, 25. VII. 1942). Sin Većeslava (Braslovče, Slovenija, 1907 – Raunheim, Njemačka 1975) i Elle rođ. Abraham (Vinkovci, 1910 – Zagreb, 1974). Roditelji su mu živjeli u Zagrebu do osnutka NDH. Otac, koji je već imao negativnih iskustava s dolaskom nacista u Čehoslovačkoj, gdje je živio i morao bijegom spašavati život, znao je da moraju prebjeći. Rat su preživjeli u Novom Sadu. Ujak Mihal Abraham (Puba), koji je smatrao da ne treba bježati, ostao je u Zagrebu, osjećajući se Hrvatom, te je stradao u logoru Jasenovac. Baka i djed s majčine strane također su stradali u Jasenovcu, kao i mnogi članovi šire obitelji. Obitelj je po završetku rata 1945. dobila nalog da se mora iseliti iz Novog Sada i vratiti u Zagreb. M. je ondje završio osnovnu školu i gimnaziju i upisao studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Nakon duljeg boravka u Engleskoj i Škotskoj, diplomirao je 1967. na temu nuklearna magnetska rezonancija i započeo poslijediplomski studij biofizike. Radio je u Institutu za biologiju Sveučilišta u Zagrebu, ali se položivši sve ispite na poslijediplomskom studiju, s tek osnovanom obitelji, 1971. iselio u SR Njemačku. Pridružio se ocu, koji je ondje već osnovao (prenio iz Jugoslavije) građevinsko poduzeće za izvođenje vatrostalnih radova u industriji. Nakon očeve smrti 1975. preuzeo je vođenje poduzeća. Uz to se bavio i građevinskom biologijom želeći svoja iskustva prenijeti u tadašnju Jugoslaviju. Poč. 1990-ih u Njemačkoj je pokrenuo osnivanje AMA (Alme Matris Alumni) hrv. sveučilišta. Za Domovinskoga rata sudjelovao je u mnogobrojnim diskusijama pokušavajući objasniti što se događa u Jugoslaviji. Na tu je temu održavao predavanja u značajnim frankfurtskim ustanovama (Jüdische Lehrhaus i Palais Jalta). Ima dvoje djece s uspješnim karijerama u građevinarstvu i bankarstvu. Amaterski se bavi kiparstvom i vrtlarstvom. Član je frankfurtske ŽO.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.