Kategorija: H

HAAS, Aleksandar (Saša), radiolog (Zagreb, 8. XI. 1938). Sin Žarka i Nade rođ. Kollman (?, o. 1911 – Zagreb, 27. VI. 1997. Po osnutku NDH s obitelji je preuzeo žid. znak te su izbjegli u Budimpeštu, gdje su se skrivali te preživjeli rat. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1962. na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. God. 1963–64. stažirao je u bolnici »Dr. Mladen Stojanović« (danas KBC »Sestre milosrdnice«) u Zagrebu. Istodobno je radio i u Domu narodnoga zdravlja u Remetincu. God. 1965. iselio se u SAD, gdje je 1966–68. specijalizirao radiologiju na Washingtonskom sveučilištu u Seattleu. Radio je kao radiolog u amer. vojsci 1968–70, a potom subspecijalizirao radiološku onkologiju i 1972. položio specijalistički ispit iz terapeutske radiologije. Od 1973. je asistent, a od 1980. prof. radiologije na Robert Wood Johnson Medical School. Bio je 1978–80. predsj. Sekcije radiološke onkologije države New Jersey, 1985–86. predsj. Onkološkoga društva New Jerseyja te 1991–92. predsj. Društva radiologa države New Jersey. Također je od 1973. član University Radiology Group u New Brunswicku, a od 1989. član American College of Radiology. – Otac Žarko, stomatolog (Kutjevo, 27. VII. 1899 – Zagreb, 11. I. 1992). Sin Mavrov. Gimnaziju je završio u Požegi, a Medicinski fakultet u Beču. Imao je privatnu stomatološku ordinaciju 1930-ih u Preradovićevoj ul. u Zagrebu. Po osnutku NDH sa suprugom Nadom, sinom Aleksandrom i kćeri Ljerkom (suprugom → E. Schustera) preuzeo je žid. znak. Ubrzo su preko Varaždina pobjegli u Budimpeštu, gdje su se skrivali te preživjeli II. svj. rat. Nakon 1945. radio u Zagrebu u zubnoj ambulanti u Perkovčevoj ul. i u Domu zdravlja Donji grad.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674. – KŽZ. – Podaci o ulazniku Lj. Schuster.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931.

HAAS, Bertold, liječnik (Libavá, Češka, 24. I. 1864 – Zagreb, 31. III. 1943). Sin Susselov. Iz Beča se 1895. doselio u BiH, a od 1921. imao je zavičajnu pripadnost u Bosanskom Brodu. Uspostavu NDH dočekao je kao umirovljeni kotarski liječnik u Zagrebu, s mjesečnom mirovinom 2531 din. Sa suprugom Katarinom rođ. Goldstein preuzeo je žid. znak. Odboru za kontribuciju predao je zlatninu vrijednu 7200 din. Počinio je samoubojstvo pred posljednju deportaciju zagrebačkih Židova u Auschwitz početkom svibnja 1943.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28572. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HAAS, Emin (Emil), službenik (Bihać, BiH, 20. IX. 1910 – logor Jasenovac, VI–VIII. 1944). Sin Oskarov. U međuratnom razdoblju bio je službenik poduzeća »Interreklam« d. d. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje i preuzeo žid. znak, iako je još 1938. prešao na islamsku vjeroispovijest. Dana 20. VI. 1941. supruga Gizela, Židovka, pri Gradskom poglavarstvu u Zagrebu također je najavila prelazak na islam. U ljeto 1941. bio je uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, a potom u Ciglanu. Tijekom godina poslano mu je više desetaka paketa, a posljednji se put javio dopisnicom iz logora Jasenovac 7. VI 1944.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HAAS, Gejza, službenik i trgovac (Požega, 14. IX. 1899 – logor Jasenovac, 1942). Sin Emanuela i Regine. U međuratnom razdoblju živio je u Zagrebu. Po uspostavi NDH s roditeljima je preuzeo žid. znak i prešao na katoličanstvo. Ostao je bez namještenja, a trgovina mu je bila oduzeta. Izbačen je iz kuće na Tuškancu (jednokatnice s vrtom i vinogradom), u koju se uselio vođa njem. narodnosne skupine Branimir Altgayer. U prijavi imovine naveo je kako je u kući ostavio sve pokretnine (namještaj, tepihe, slike), a iznio je samo najnužnije osobne stvari. U ljeto ili jesen 1941. bio je uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, potom u Ciglanu. Paketi su mu poslani 4. XII. 1941. i 5. I. 1942.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HAAS, Ivica (Yohanan), inženjer fizike (Požega, 28. IX. 1939). Sin Zdenka (Kutjevo, 1906 – logor Jasenovac, 1942), sina Mavra i Ružice (Đakovo, 1914 – Donja Gradina, 1942), kćeri Ladislava Kerschnera. Roditelji su mu stradali u logoru, a njega su spasili supružnici Emanuel i Mandica Taborsky. Iako je E. Taborsky pokušavao osloboditi njegove roditelje iz logora, molba je bila odbijena. Nakon II. svj. rata Taborsky su bili imenovani njegovim skrbnicima, a 1995. proglašeni su Pravednicima među narodima. Nakon njihove smrti, I. se 1966. iselio u Izreal, gdje je radio u avionskoj industriji. U braku s Esther rođ. Kalfus ima sinove Juvala i Boaza.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29205. – Osobni podaci ulaznika.

HAAS, Zdenko (Has), novinar i političar (Voćin, 27. V. 1913 – ?Beograd, o. 1991). Sin Oskarov. Nakon završene Trgovačke akademije u Osijeku 1931, studirao je na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu. Poč. 1932. uključio se u napredni studentski pokret te organizirao skojevske grupe u Osijeku. Osnovao je Akcioni komitet SKOJ (1934) te postao član Mjesnoga komiteta KPJ za Osijek. Član KPJ je od 1935. Sudjelovao je u klasnom sindikalnom pokretu (URSSJ) do njegove zabrane 1940. Od 1936. uređivao list KPJ Slobodna riječ. Zbog svojih je polit. aktivnosti više puta uhićivan i zatvaran. Priključio se partizanima 1941. u vinkovačkom kotaru te radio kao tajnik Okružnoga komiteta KPH Osijek (od lipnja do rujna 1942), u Agitpropu Oblasnoga komiteta KPH za Slavoniju i uređivao listove Vijesti i Glas Slavonije. Od kraja 1943. u Propagandnom odjelu ZAVNOH bio je zadužen za tiskaru i tiskanje Vjesnika. God. 1945–47. u Beogradu je bio gl. urednik sindikalnoga lista Rad. Potom se aktivirao u politici. Bio je direktor »Jugoslavenske knjige«, djelovao u Saveznom ministarstvu rada, Savjetu za narodno zdravlje i socijalnu politiku, tajnik za socijalnu politiku pri Saveznoj vladi (SIV), direktor Saveznoga zavoda za socijalno osiguranje. Biran je u Našicama 1965–74. za zastupnika u Saveznoj skupštini. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. i Plakete Saveznog odbora SUBNOR, odlikovan Ordenom za hrabrost, Ordenom rada s crvenom zastavom, Ordenom zasluga za narod I. i III. reda i Ordenom bratstva i jedinstva II. reda. Proglašen je počasnim građaninom Slatine. – Otac Oskar, ugostitelj (Voćin, 1871 – Osijek, 23. X. 1941). Po osnutku NDH ilegalno je novčano potpomagao partizane. Ubrzo je bio uhićen i osuđen na smrt strijeljanjem. Pokopan je na mjestu strijeljanja u osječkom Gradskom vrtu.

IZV.: Ured Državne uprave Osječko–baranjske županije, Matični ured Osijek, Matična knjiga Židova, Nadrabinat u Osijeku, Matična knjiga umrlih 1903–1947.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – P. Požar: Has, Zdenko Leksikon povijesti novinstva i publicistike. Split 2001. – B. Đorđević: Has, Zdenko. Vjesnikov leksikon 1940–1990. Zagreb 1990.

HABER, Ignjat (Itzhak), liječnik (Focşani, Rumunjska, 1894 – Banija, proljeće 1945). Diplomirao je medicinu 1926. te bio liječnik u Pregradi. Uspostavu NDH dočekao je kao kotarski liječnik u Senju. Kako je bio »izraelitske vjere«, nije mu bilo dopušteno polagati prisegu vjernosti NDH i Poglavniku. Potom je bio interniran 1942–43. u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. U rujnu 1943. priključio se partizanima djelujući kao upravitelj i voditelj C odjela Oblasne vojne bolnice u šumi Tukleč kraj Ostrožina, bolnice 4. korpusa, upravitelj bolnice 8. korpusa, upravitelj Oblasne vojne bolnice u šumi Tukleč kraj Ostrožina i referent saniteta Komande žumberačkog vojnog područja. Umro je u proljeće 1945. od pjegavoga tifusa.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 23, Predsjednički ured, br. 1/41, god. 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

HABERMAN, Elza, glazb. pedagoginja (Donja Lendava ili Vinkovci, 19. XI. 1895. ili 1897 – logor Jasenovac, 1942). Po uspostavi NDH, po nalogu UNS od 21. V. 1942, s 350 zagrebačkih Židova deportirana je u jasenovački logor, gdje je stradala.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29740. – Popis žrtava.

HACKER, Ruža (Haker; Roza, Roze, Rose), žid. i cionistička aktivistica (Bosanski Šamac, BiH, 1877 ili 1878 – ?, BiH, 1942−1944). Kći trgovca Kolomana Hermanna, koji je u Bosanski Šamac došao iz Komarna, sestra Fanike ud. Kraus. Ubraja se među nositelje cionističkog pokreta u Zagrebu i njegovom širem prostoru. Bila je službenica ŽOZ. Sudjelovala je 1924. u osnivanju Saveza cionističkih žena (WIZO) u Jugoslaviji u kojem je bila tajnica. U godinama uoči II. svj. rata u Zagrebu angažirala se oko pomoći izbjeglicama iz Njemačke, posebno oko grupe više stotina žid. djece, koja je u Zagreb stigla u svibnju 1940. na putu za Palestinu te boravila kod zagrebačkih žid. obitelji. Nekoliko dana prije Travanjskog rata 1941. gotovo sva su djeca (osim njih 59) preko Grčke i Turske otputovala u Palestinu. Čini se da je zahvaljujući suprugovim zaslugama za »hrvatsku stvar« dobila počasno arijstvo, a time i »dopusnicu« za slobodno kretanje, 1941/42. navodno je pomagala »bieg židova u Italiju«. Prema nekim izvorima u veljači 1942. deportirana je u logor Đakovo, gdje je stradala, a prema drugima u Đakovo je došla u ime ŽOZ te nastojala pomoći zatočenicima dostavom hrane i odjeće, ali i dokumenata kako bi ih izbavila. Čini se da je kraće vrijeme bila zatočena u logoru. Nakon što je logor u lipnju 1942. bio rasformiran sa suprugom se priključila partizanima boraveći u Srebrenici kraj Tuzle. Stradala je na nepoznatom mjestu. God. 1980. inicijativom Hilde Klaić-Fleischsman i Rikija Kana, u njezinu je čast posađen gaj kraj Heralove šume. – Suprug Žigmund (Žiga), pravnik (Zagreb, 1876 – ?, BiH, 1942–1944). Sin Aleksandrov. Bio je u grupi studenata koja je 1895. zapalila mađ. zastavu prilikom posjeta Franje Josipa I. Zagrebu. Po uspostavi NDH istaknuo je kako se ponosi spaljivanjem mađ. zastave kao simbola Velike Mađarske te je sa suprugom dobio počasno arijstvo. Angažirao se u spašavanju Židova te se spominje na popisu pratilaca transporta djece u Istanbul. Priključio se partizanima i preminuo od tifusa.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29298. – KŽZ. – Podaci o ulaznici N. Nezirović. – Popis žrtava.

LIT.: Židov, 18(1934) 14. – J. Eventov: Omladina iz 1918. godine. Jevrejski almanah, 1955–1956. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Mi smo preživeli, 2. Beograd 2003. − M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HAFNER, Makso, trgovac (Zagreb, ? – ?). Poč. XX. st. trgovao je stokom u Zagrebu te 1915. bio jedan od najvećih prinosnika poreza u ŽOZ. God. 1917. djelomice zahvaljujući njegovom doprinosu od 50 000 kruna, predanom gradonačelniku Zagreba, darove je dobilo 1500 djece, a dio novca proslijeđen je dobrotvornim društvima.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.