Kategorija: E

EBENSPANGER, Dragutin, trgovac i kućevlasnik (Novi Marof, 19. III. 1870 – logor Jasenovac, 1942). Suprug Ivane rođ. Koričan, otac Elly i → Lavoslava, kantora. Posjedovao je 1907. trgovinu vinom na sjev. strani Jelačićeva trga u Zagrebu. Jedan je od najvećih prinosnika poreza u ŽOZ za 1915. godinu (630 kruna). Po osnutku NDH morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi vlasništvo nad uličnom i dvorišnom četverokatnicom u Ilici, vrijedne deset milijuna din. Nekretnine je kupio 1916, a zgrade sagradio 1930. Odboru za podavanja Židova 20. V. 1941. predao je 391 390 din. gotovine te dragocjenosti vrijedne 89 000 din., dok mu je sav srebrni pribor 7. VI. 1941. iz kuće odnio neki Hrženjak iz Petrinjske ul. u pratnji triju detektiva, o čemu mu nije izdana potvrda. U lipnju 1941. stan je zaposjeo Mato Vodopija, ustaša povratnik i pripadnik Pavelićeve tjelesne bojne, izbacio ga je iz stana s obitelji »s rokom od 2 sata« te zaposjeo stan »sa cijelim namještajem, vešom, odijelima, itd«. U srpnju je uputio molbu RUR da se njegova kći Elly, koja je odvedena na Zagrebački zbor i otpremljena na njemu nepoznato mjesto oslobodi na temelju liječničkih nalaza, no postigao je samo odgodu rješenja na 3 mjeseca po nalogu UNS. Ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Kći Elly, filozofkinja (Zagreb, 1. III. 1904 – Auschwitz, 1942). Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1939. tezom Problem slobode volje. Agent ustaškog redarstva uhitio ju je 8. VII. 1941. te je preko Zagrebačkoga zbora vjerojatno prebačena u paški logor Metajnu, potom u logor Loborgrad. Čini se da je deportirana u Auschwitz zajedno s drugim loborgradskim zatočenicama u kolovozu 1942.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27748. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Zagreb 1900. Zagreb 1974. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

EBENSPANGER, Lavoslav, građevinski poduzetnik (Dobrljin, BiH, o. 1860 – Zagreb, 1923). Nakon I. svj. rata djelovao je u Zagrebu. U braku s Fanikom (Beč, 1868 – ?) otac je Otona i Roberta. – Sin Oton, knjigovođa (Zagreb, 10. III. 1901 – logor Jasenovac, 1941). Djelovao je kao knjigovođa u poduzeću »F. Ledicky i drug«. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Robert, službenik (Zagreb, 7. VIII. 1905 – ?Dalmacija, 1943). Kao stručnjak za osiguranje i devizne poslove radio je u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH prebjegao je na Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući u NOO Slunj. Stradao je prilikom zračnoga napada u Dalmaciji. U braku s Barbarom rođ. Fuchs otac je Milice Ružice (?Zagreb, 23. XII. 1938). Nakon majčine smrti 1941. naslijedila je kuću na Pantovčaku, srebrninu i zlatni nakit. Otac je kao zastupnik u prijavi imovine vlastima NDH 29. VI. 1941. naveo da je kuća na Pantovčaku (sa stanovima, namještajem i perzijskim tepisima), zaplijenjena prema rješenju Ministarstva unutrašnjih poslova. Dragocjenosti vrijedne 23 000 din. zaplijenila je Župa Prigorje, a nakit vrijedan 48 000 din. predan je Odboru za podavanja Židova uz prethodni pristanak Sirotinjskoga povjerenstva i kotarskoga suda. Preživjela je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

EBENSPANGER, Lavoslav, kantor (Zagreb, 22. XI. 1907 – logor Jasenovac, 1941). Sin → Dragutina i Ivane rođ. Koričan. Bio je nezaposlen te je za 1932. trebao ŽOZ plaćati jedan od najnižih poreznih prinosa – 120 din. Isti iznos i 1936, a iduće god. 240 din. godišnje. U travnju 1937. porezni doprinos mu je bio posve otpisan, što ga svrstava među siromašne. Krajem 1938. istupio je iz reformirane općine i pristupio ortodoksnoj, a bio je član cionista-revizionista. Surađivao je u revizionističkoj Jevrejskoj tribuni, tvrdeći da se u ŽOZ više ne vodi računa o žid. običajima, posebice onim religijskim te zahtijevao da se na idućim izborima u Hevri Kadiši ne biraju osobe koje ne zanima žid. problematika, istodobno izrazivši nezadovoljstvo što u ŽOZ dominira vladavina nekolicine, čime je bio u oporbi prema stavovima većine zagrebačkih Židova. Krajem 1940. ili poč. 1941. banskoj vlasti poslao je denuncijantski dopis o vođenju protuhrvatske politike u ŽOZ, naglasivši da je vodstvo općine, na čelu s pročelnikom hrama Bernhardom Grünnerom, na skupštinskim izborima glasalo za vladajuću listu Bogoljuba Jevtića, umjesto za listu Vladka Mačeka. Također je predložio smjenu → G. Schwarza, kao zagovornika vladajućega režima. Istaknuo je pripadnike žid. zajednice koji su glasali za HSS ili bili članovi stranke, kao primjer vođenja ispravne racionalne politike i zbližavanja Hrvata katolika i Židova. Zaključio je kako su uzroci antisemitizma i nesnošljivosti prema Židovima upravo u ponašanju Židova, predloživši da Banska vlast utječe da se pri idućim izborima za ŽOZ kandidiraju i izaberu osobe koje bi na skupštinskim izborima 1935. zastupale hrv. interese, odnosno glasovale za listu Ujedinjene opozicije na čelu s Mačekom. Banska vlast, odnosno Redarstveno ravnateljstvo, evidentiralo je dopis, ali izbori za vodstvo ŽOZ više nisu bili održani. Neovisno o izljevima hrv. domoljublja, kojima je vjerojatno samo pokušavao doći do namještenja, stradao je u Holokaustu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666, kut. 735, 213/5. – HDA, BHKB, 2057/1941. – JIM. – Popis žrtava. – Zapisnik sjednice Procjembenog povjerenstva JVO u Zagrebu 12. XII. 1933. – Žalbe protiv vjerskog prinosa za 1937, uz zapisnik sjednice Predstojništva JVO u Zagrebu, 12. VIII. 1937. – Zapisnik sjednice Odbora za upravu JVO u Zagrebu, 8. IV. 1937.

LIT.: Jevrejska tribuna, 18(1938) 12, 19(1939) 1, 19(1940) 7. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

EBENŠPANGER, Marko (Ebenspanger), trgovac i javni djelatnik (?, 1832 – Zagreb, 12. II. 1911). Bio je vlasnik trgovine kožom u Petrinji od 1871, a iduće god. kupio je kuću od petrinjskoga građanina i dugogodišnjeg magistratskog vijećnika Johana Friedela. God. 1906. odselio se u Zagreb, gdje je nastavio voditi trgovinu, a kuću u Petrinji prodao trgovcu → D. Kestleru. Sudjelovao je u društvenom životu Petrinje kao predsj. Petrinjske štedionice, gradski zastupnik, jedan od utemeljitelja Društva za potporu učiteljskih pripravnika i Društva za podupiranje siromašnih učenika Kraljevske male realne gimnazije 1886.

ECKSTEIN, Aladar Vladimir, trgovac (Podravske Sesvete, 18. V. 1897 – logor Jasenovac, 1941). Sin Leopoldov. Sa suprugom Augustom rođ. Klein otac je Lee i Maje. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je bio zastupnik trgovine kolonijalnom robom i industrijskim proizvodima domaćih i inozemnih poduzeća. Po uspostavi NDH morao je ugasiti poduzeće. U prijavi imovine vlastima NDH naveo je da posjeduje kuću u Hercegovačkoj ul. iz koje je izbačen s obitelji te stanuje kao podstanar u Krajiškoj ul., dok stanari u njegovoj kući ne žele plaćati stanarinu. Najvjerojatnije je uhićen krajem 1941. i deportiran u logor Jasenovac. Od prosinca 1941. do rujna 1943. iz ŽOZ mu je poslano 27 paketa, iako je on već stradao. U Jasenovcu su 1941. stradale i kćeri, dok sudbina supruge nije poznata.

IZV.: Arhiv ŽOZ. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – Kartoteka Jasenovac. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac, 1–3. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

ECKSTEIN, David (Egić), liječnik (Vrbovsko, 28. IV. 1880 – ?logor Jasenovac, ? 1941–1945). Maturirao je 1889. na gimnaziji u Rakovici. Studij medicine završio je u Beču te se nakon promocije 24. VII. 1905. vratio u Zagreb, gdje je nekoliko mjeseci djelovao kao pomoćni liječnik u Stenjevcu. Potom je bio pomoćni liječnik u gradskoj bolnici u Sisku te tamošnji gradski, kotarski i blagajnički liječnik, a od 1939. gradski fizik. Banska uprava Savske banovine odobrila je njemu i supruzi Klari rođ. Kerpner 14. II. 1939. promjenu prezimena u Egić. Najvjerojatnije je stradao u logoru Jasenovac.

EHRENDIENER, Milan, pravnik (Osijek, 31. I. 1907 – logor Jasenovac, 1941). Sin Hermana (?, o. 1857 – Osijek, 29. V. 1922) i Olge (Osijek, 1885 – ?), brat Nade (Osijek, 1. XII. 1910 – Haifa, Izrael, ?). Nakon stjecanja doktorata iz prava 1931. bio je odvjetnički pripravnik u kancelariji → Maksa Blocha, a 1937. u Desatičinoj ul. u Osijeku otvorio je odvjetnički ured. Zastupao je vodeće osječke žid. trgovce (Milana Dirnbacha, → Maksa Büchlera, Zlatka Adlera, Hugu Hahna, → A. Kozma). Ubrzo po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u Gospić, potom u logor Jasenovac, gdje je stradao. Sestra je prebjegla u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključila se partizanima, a nakon II. svj. rata iselila je u Izrael.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 629. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 5(1931) 4/5. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

EHRENFREUND, Aleksander, trgovac (Osijek, 19. VII. 1893 – logor Jasenovac, 1942). Suprug Roze rođ. Marton. Bio je vlasnik poduzeća »Zmaj«, trgovine željeznim i tapetarskim proizvodima. Po uspostavi NDH bio je uhićen. Potkraj kolovoza devet vlasnika obrtničkih poduzeća (uglavnom metalne robe, stolara i tapetara) zatražilo je da ga se pusti kao neophodno potrebnog stručnjaka. Neovisno o tome, stradao je u logoru Jasenovac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28049. – Popis žrtava.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

EHRENFREUND, Hugo, trgovac (Osijek, 20. XII. 1894 – ?). Sin Rudolfa (?, o. 1860 – Osijek, 4. V. 1923) i Julije (Tenja, 1866 – Auschwitz, 1942). Njegov je otac 1888. kod Sudbenoga stola u Osijeku protokolirao poduzeće »Rudolf Ehrenfreund i sin«. U međuratnom razdoblju H. je u u Desatičinoj ul. u Osijeku imao veletrgovinu južnim voćem te mlin za rogač. Za 1940. prijavio je promet od 1 698 856 din., a za siječanj–ožujak 1941. 1 141 291 din. U mješovitom braku imao je kćer Nadu (?, 1933). Njegova daljnja sudbina nije poznata, dok mu je majka, s ostalim osječkim Židovima, uhićena u kolovozu 1942, privremeno zatočena u logoru u Tenji te potom deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 629. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

EHRENFREUND, Milan (Erić), službenik (Osijek, 8. XI. 1908 – logor Jasenovac, III/IV. 1941). Sin Aleksandrov. U nepoznato doba promijenio je prezime u Erić. Zavičajnost je stekao u Piškorevcima, a u međuratnom razdoblju živio je u Zagrebu djelujući u filmskoj struci. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja i prihoda, ubrzo uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga Margita rođ. Deutsch i kći Vera deportirane su u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.