Kategorija: J

JACOBI, Hosea Hermann (Jakobi), nadrabin i vjerski pisac (Jakobshagen kraj Templina, Njemačka, 3. I. 1842 – Zagreb, 21. IV. 1925). Sin Jacoba i Sare rođ. Goldberg. Gimnaziju je završio u Berlinu, gdje je potom studirao orijentalnu filologiju i povijest. U Halleu je doktorirao 1865. iz filozofije tezom Die Stellung des Weibes im Judenthum. Hebrejske studije, koje je započeo u djeda rabina Jacoba Mosesa Goldberga, dovršio je također u Berlinu. Na poziv tiskara → V. Schwarza došao je u Zagreb 1867. blagosloviti novosagrađenu sinagogu u Praškoj ul. i održati probne propovijedi u »tolerantno religioznom duhu«. Potkraj godine izabran je za zagrebačkoga rabina, u službu je stupio 14. I. 1868, a od 1880. do kraja života obnašao je dužnost nadrabina. Djelovao je na vjerskom, odgojnom, prosvjetnom, socijalnom i humanitarnom polju u doba najvećeg uspona žid. zajednice u Zagrebu i Zagreba općenito. Reorganizirao je Hevra Kadišu, utemeljio 1870. Hevra Gemilut Hasadim i Hahnasat Kalu, potaknuo 1887. osnivanje Izraelitskoga gospojinskoga društva »Jelena Prister«, bio zaslužan za osnutak Doma nemoćnih (1909) i izgradnju nove Židovske pučke škole 1893, čiji je bio ravnatelj do 1918. i kojoj je pridodao školu Talmud-Tora, utemeljio kulturno-prosvjetna društva Literarni sastanci izraelske mladeži (1898) i Hrvatsko-izraelsko literarno društvo (1904), kojemu je bio predsjednik, Rabinski savez u Hrvatskoj i Slavoniji (1907), kojemu je bio predsjednik do osnutka Saveza rabina Kraljevine SHS u kojem je potom bio izabran za začasnoga predsjednika, i podružnicu Alliance Israélite u Zagrebu. Sudjelovao je i u predradnjama za osnutak Saveza bogoštovnih općina za Hrvatsku i Slavoniju, a sam je 1907. potaknuo sazivanje prve konferencije rabina u Hrvatskoj i Slavoniji. Zasluge je stekao kao pisac vjeronaučnih knjiga za žid. mladež, napose onih na hrv. jeziku. Prvi je u Hrvatskoj držao propovijedi na hrv. jeziku, koji je 1885. uveo u bogoslužje. Tiskao je više svojih govora i propovijedi. U rukopisu mu je ostao srednjoškolski udžbenik Poviest Izraelaca i njihove književnosti (1–2. Zagreb s. a.). Svoju novu, hrvatsku domovinu s poštovanjem je isticao kao primjer zemlje u kojoj su Židovi, nasuprot mnogim drugim zemljama, pošteđeni neprijateljstava. Zagovarao je snošljivost i suradnju s drugima, pa je, primjerice, vjernike upozoravao da ne posjećuju predavanja → H. Hinkovića, koji je bio u sporu s Katoličkom crkvom i »neka se klone svega, što bi moglo naškoditi slozi između konfesija u našem gradu«. Oženio se Huldom Pander, rođenom u Poznańu, s kojom je imao sedam kćeri i sina: Lujza, Marta (Martha) (Zagreb, 24. X. 1878), Clara, Reha, Lola, Ivana (Johanna) (Zagreb, 9. IX. 1876) Selma i → Ivan. Njegov se sprovod pretvorio u javni događaj – službi božjoj u sinagogi nazočili su mnogi izaslanici civilnih i voj. vlasti, predstavnici različitih židovskih i nežidovskih udruženja, Katoličke crkve i drugih kršćanskih crkava, gradonačelnik Vjekoslav Heinzel te mnogi gradski zastupnici jer njegove zasluge nitko nije osporavao s obzirom da »valjalo je ovu općinu tek učiniti općinom, izgraditi i osigurati sve one inštitucije, što je tek čine« (Židov, 1925). – Kći Clara Barmaper-Jacobi (Klara), žid. aktivistica (Zagreb, o. 1880 – Zihron Jaakov, Izrael, nakon 1945) spominje se kao članica Upravnoga odbora cionističkoga društva »Ahdut« 1909. Pred I. svj. rat bila je statističarka Židovskoga narodnoga fonda u Zagrebu. Uoči II. svj. rata, sa suprugom Barmaperom, iselila se u Palestinu.

DJELA: Über die Stellung des Weibes im Judenthum, mit besonderer Berücksichtigung der Eheschliessung, wie sie uns in den Schriften des Alten Testaments vorliegt. Berlin 1865. – Biblijska povjestnica. Za izraelsku mladež pučkih i nižih srednjih škola. Zagreb 1884. – Derech hakodeš. Katekizam Mojsijeve vjere. Za izraelsku mladež pučkih i srednjih škola. Zagreb 1887. – Hebrejska početnica za školu i za samouke. Zagreb 1889. – Uputa u nauk Mojsijeve vjere. Za 1. razred pučkih škola. Zagreb 1889, 190. – Potpunija bibliografija U: Građa za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga 1835–1940, 9. Zagreb 1987.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Ajzenštajn-Stojić.

LIT.: Židovska smotra, 2(1909) 20; 7(1913) 3. – Židov, 2(1918)2; 10(1925) 17/18; 12(1928) 13. – L. Šik: Obraćenje dra. Hinka Hinkovića. Ibid. 18(1934) 36. – Jevrejski pregled, 26(1975) 3/4. – Bilten ŽOZ, 1988–1989, 9/10. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – K. Boeckh: Židovska vjerska općina u Zagrebu do 1941. godine. Časopis za suvremenu povijest, 27(1995) 1. – M. Ajzenštajn-Stojić: Rabinske obitelji u Hrvatskoj, Hosea Jacobi i potomci. Ha-kol, 2004, 86. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Artuković: Jacobi, Hosea. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

JACOBI, Ivan, pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 30. X. 1868 – Zagreb, 2. X. 1941). Sin zagrebačkog rabina → H. H. Jacobija i Hulde rođ. Pander. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1885, ekonomiju započeo studirati u Dresdenu, gdje je potom upisao i diplomirao pravo. Odvjetničku prisegu položio je 23. XI. 1897. te u središtu Zagreba (1930-ih na Jelačićevu trgu, potom u Amruševoj ul. s Leom Rotterom) vodio odvjetnički ured, bavio se zastupanjem velikih tvrtki (Zagrebački električni tramvaj i dr.). Kako je odlično poslovao, kupio je dvorac u Laškom i dvije četverokatnice u središtu Zagreba. – Bio je prvi predsj. »Ahduta«, prvoga cionističkoga građanskog društva u Zagrebu 1909, delegat 3. okružja Zemaljskoga odbora udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije na 9. cionističkom kongresu 1909. u Hamburgu, a 1912. potpisuje se kao potpredsjednik Zemaljskoga odbora udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije. Također je bio jedan od osnivača zagrebačkoga sportskoga društva Makabi. Nakon osnivanja Saveza cionista Jugoslavije nakon I. svj. rata, uz predsjednika → H. Spitzera, bio je izabran za pročelnika Radnoga odbora. Po uspostavi NDH nije bio uveden u Kartoteku židovskoga znaka, ali je u lipnju 1941. morao prijaviti imovinu Uredu za obnovu privrede Ministarstvu narodnoga gospodarstva u kojoj je naveo da je sa suprugom Ružom rođ. Ehrlich suvlasnik ulične i dvorišne stambene zgrade u Amruševoj ul. Imovinu u Laškom njem. vlasti su rekvirirale nakon okupacije Slovenije. Kad su ustaše došle po njega, počinio je samoubojstvo u svom stanu. – Supruga Ruža (Rosa), žid. aktivistica (Neidenburg, Njemačka, 18. II. 1873 – Zagreb, 12. I. 1942). Kći Abela Ehrlicha i Nanette rođ. Jacobi, sestre nadrabina H. Jacobija. U Zagreb je stigla 1910. nakon udaje za svoga bratića Ivana. Bila je klasična filologinja, a od travnja 1909. do 1938. predsjednica Izraelitskoga gospojinskog društva »Jelene Prister«, koje se isticalo dobrotvornim radom. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak te bila primorana prijaviti imovinu u kojoj je navela suvlasništvo ulične i dvorišne stambene zgrade u Amruševoj ul. Umrla je u Zagrebu prirodnom smrću.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Ajzenštajn-Stojić. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 20; 7(1912) 6. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941) – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Židov, 15(1931) 49. – J. Eventov: Omladina iz 1918. godine. Jevrejski almanah 1955–1956. – L. Dobronić: Klasična gimnazija od 1607. do danas. Zagreb 2004. – M. Ajzenštajn-Stojić: Rabinske obitelji u Hrvatskoj, Hosea Jacobi i potomci. Ha-kol, 2004, 86. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

JAFE, Jakov (Schön, Teo), javni djelatnik (Zagreb, 5. XI. 1915 – Gat, Izrael, 13. X. 1995). Bio je član Hašomer Hacaira u Zemunu 1930-ih i nakon hahšare (omladinska akcija) 1939. je otišao u Palestinu. U kibucu Gat, čiji je bio suosnivač, osim tekućih poslova bavio se glazbom i bio među osnivačima malog orkestra, a kao strastveni snimatelj ovjekovječio je povijest kibuca. Doživljaje iz bivše domovine, dolazak u Palestinu objavio je u knjizi Iz moga života (1982).

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48.

JÄGER, Ilan, fizičar (Zagreb, 13. III. 1941). Sin Edmunda i Matle rođ. Schulz. Po uspostavi NDH kao dvomjesečno dijete s obitelji je preuzeo žid. znak. Obitelj je izbjegla u Italiju, potom u Švicarsku, gdje je boravila u izbjegličkim logorima, a 1945. se vratila u Zagreb. U Izrael su se iselili 1949. Završio je fiziku i matematiku na Hebrejskom sveučilištu, a 1967. obranio doktorat na Weizmannovu institutu tezom iz polja kristala magnetskih materijala na niskoj temperaturi. Potom se tri godine kao postdoktorand usavršavao u Kanadi. Predavao je kao profesor na Sveučilištu Georgia, a 1978. počeo je raditi na istraživanjima kao profesor fizike na Sveučilištu Ben-Gurion. God. 1980. priključio se Institutu za razvoj borbenih sredstava RAFAEL. Također se bavi računalnim projektima. – Otac Edmund, pedagog (Dzieduszyce, Poljska, 24. VIII. 1909 – ?). Doselio se iz Poljske 1933. u Zagreb, gdje je bio nastavnik žid. škole s plaćom od 2000 din. Po uspostavi NDH sa suprugom Matlom rođ. Schulz i sinom Ilanom preuzeo je žid. znak. Obitelj je izbjegla u Italiju, potom u Švicarsku, 1945. se vratila u Zagreb, a 1949. iselila u Izrael.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

JAGODA, Flory (Kabillo, Flora), pjevačica i skladateljica (Sarajevo, 1923). Podrijetlom je iz sefardske obitelji, djetinjstvo je provela u Vlasenici. O. 1938–39 doselila se u Zagreb, gdje je nastavila školovanje i učila svirati harmoniku. Po uspostavi NDH izbačena je iz škole te je vlakom prebjegla u Split. Putem je svirala harmoniku ne bi li izbjegla identifikaciju. Iz Splita se sa obitelji prebacila brodom na Korčulu, a potom u Bari u Italiju, gdje je upoznala budućeg supruga Harryja Jagodu, s kojim se 1946. iselila u Alexandriu u SAD. Bavi se očuvanjem tradicije ladino glazbe. Snimila je albume Kantikas Di Mi Nona, Memories of Sarajevo, La Nona Kanta, Arvoliko, Kantikas de amor i vida. Sephardic Duets te objavila The Flory Jagoda Songbook (1993), koja sadrži tekstove njezinih pjesama, biografske podatke i obiteljske fotografije. Izvodila je u SAD, BiH, Hrvatskoj, Austriji, Turskoj i dr. God. 2002. dobila je nagradu za životno djelo Nacionalne zaklade za umjetnost (National Endowment of the Arts), a 2003. nagradu za doprinos Američkog useljeničkog vijeća. God. 2003. bila je solistica na ceremoniji u Auschwitzu, posvećenoj sefardskim Židovima stradalim u Holokaustu. Ankica Petrović o njoj je snimila dokumentarni film The Key From Spain. The Songs and Stories of Flory Jagoda (2002).

LIT.: http://www.nea.gov/honors/heritage/fellows/fellow.php?id=2002_08&type=bio, pristupljeno 28. VII. 2013. −http://sephardichorizons.org/Volume1/Issue4/jagoda.html, pristupljeno 28. VII. 2013.

JAGODIĆ, Ljerka, žid. aktivistica (Sarajevo, 9. VII. 1913 – Pečuh, Mađarska, 23. II. 1992). Kći Isidora Perlsteina i Katice rođ. Goldschmidt. U Budimpešti je završila tri razreda pučke škole te nastavila školovanje u Sarajevu. S ocem, sestrom Slavom i bratom Željkom došla 1923. u Osijek, gdje je završila nižu gimnaziju. Majstorski ispit za krojačicu završila je u Skoplju. God. 1940. udala se za Stanislava Jagodića, službenika. Bila je višegodišnja aktivna članica ŽO Osijek, predsjednica Ženske sekcije i članica Upravnoga odbora.

IZV.: Podaci o ulaznici G. i P. Jagodić.

JAGODIĆ, Margita (Gita), konzervatorica (Zagreb, 22. II. 1939 – Zagreb, 17. II. 1971). Kći → V. Rosenzweiga i bakteriologinje Bosiljke rođ. Pasini. U braku s glazbenikom Martinom Davorinom Jagodićem majka je Nevena i Ivane. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje je 1957. upisala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Nakon trećega semestra studij je nastavila u Beogradu, gdje je 1962. diplomirala. Nekoliko godina živjela je u Parizu. Od 1968. do 1971. djelovala je kao konzervatorica i restauratorica u Restauratorskom zavodu Hrvatske. Imala je istaknutu ulogu pri restauraciji i konzervaciji slika u unutrašnjosti HNK u Zagrebu pri njegovoj obnovi. Suptilnim i duhovitim crtežima ilustrirala je knjige za djecu Hansa Christiana Andersena Priče i Bajke i priče, Karela Čapeka Bajke i Carla Collodija Pinokio.

JAKIĆ, Blanka, germanistica (Zagreb, 14. II. 1910 – Zagreb, 17. IX. 1989). Kći → Mirka Breyera. Gimnaziju završila 1928. u Zagrebu. Studirala je 1928/29. franc. jezik i književnost na Sveučilištu u Grenobleu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1934. njem. i franc. jezik te povijest južnoslavenskih književnosti i narodnu povijest, doktorirala 1937. tezom Das deutsche Theater in Zagreb von 1780 bis 1840. Honorarno je predavala franc. jezik na I. muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu 1935–37, potom je radila u srednjim trg. školama u Subotici 1938/39, Karlovcu 1939/40. i Zagrebu 1940–51. Nakon uspostave NDH morala je vlastima prijaviti imovinu u kojoj je, među ostalim, navela da u vlasništvu ima ostatak naklade beletrističkih knjiga svojeg oca knjižara vrijednih 60 000 din., koje joj je poklonio kao svadbeni dar. Po završetku II. svj. rata, koji je preživjela zahvaljujući mješovitomu braku s Tomislavom Jakićem, bila lektorica za njem. jezik na Ekonomskom fakultetu (1951–57), lektorica (1957–61), docentica i voditeljica novoosnovane katedre za njemački jezik (1961–69) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. – Težište je njezina rada povijest njem. jezika te dvojezična i terminološka leksikografija. Autorica je metodički i didaktički suvremeno opremljenih priručnika za nastavu njemačkoga jezika na Ekonomskom i Filozofskom fakultetu. Stručnim i znanstvenim radovima surađivala u Narodnom listu (1952), Farmaceutskom glasniku (1961), Telegramu (1962), Lingvistu (1963–64), Školskim novinama (1963), Suvremenoj lingvistici (1964), Stranim jezicima (1975), Živoj riječi (1975) i Enciklopediji Jugoslavije (II. sv. 1982) te na Školskoj televiziji Zagreb (1969–70). Redigirala je Hrvatskosrpsko-njemački rječnik Antuna Hurma te 1974. postala njegovom suautoricom. Surađivala je u Enciklopedijskom rječniku lingvističkih naziva (Zagreb 1969) Rikarda Simeona. Sa suprugom Tomislavom dopunila je i za tisak priredila knjigu svojega oca M. Breyera O starim i rijetkim jugoslavenskim knjigama (1952) te s njemačkoga na hrvatski prevela uspomene Roberta Hamitona Brucea Lockharta pod naslovom Moskva 1912.–1918. (Zagreb 1941). U rukopisu je ostao rad Njemačke gramatike koje su se upotrebljavale na području bivše Hrvatske i Slavonije od g. 1767–1848.

DJELA: Das deutsche Theater in Zagreb 1780–1840. Zagreb 1938. – Deutsche Handelskorrespondenz. Zagreb 1952 (od 1954. Deutsche Geschäftskorrespondenz). – Deutsch für Ökonomisten (suautorica M. Plohl), 1–2. Zagreb 1958–59 (od 1962. Der Ökonomist lernt Deutsch. Kratka njemačka gramatika za ekonomiste). – Deutsche Briefe im Aussenhandel. Zagreb 1958. (od 1966. Der deutsche Geschäftsbrief). – Izbor njemačkih tekstova za praktičnu nastavu u I. godini (suautorice D. Devčić i G. Postl-Božić). Zagreb 1959. – Izbor njemačkih tekstova za praktičnu nastavu u II. godini (suautori W. Jauss i V. Žmegač). Zagreb 1959. – Der Ökonomist lernt Deutsch. Pomoćni udžbenik njemačkog jezika za studente Ekonomskog fakulteta (suautorica M. Plohl). Zagreb 1962. – Izbor starogermanskih tekstova (suautorica D. Devčić). Zagreb 1964. – Hrvatskosrpsko-njemački glosar političkopravnih i ekonomskih termina (suautor J. Zidar). Zagreb 1965. – Grammatik der deutschen Sprache (suautorica M. Plohl). Zagreb 1967. – Hrvatsko ili srpsko-njemački rječnik (suautor A. Hurm). Zagreb 19743 (od 1991. Hrvatsko-njemački rječnik). – Tečaj njemačkog jezika (suautorica I. K. J. Hedler). London–Rijeka 1981.3

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678.

LIT.: (Prikazi knj. Das deutsche Theater in Zagreb 1780–1840): S. Batušić (B.), Komedija, 5(1938) 17. – M. Ćurčin (–l–), Nova Evropa, 1938, XXXI/11. – I. Esih (ie.), Obzor, 78(1938) 76. – H. Vinković (–v–), Morgenblatt, 53(1938) 56. – H. Wolf, Alma mater Croatica, 2(1938–1939) 10. – M. Plohl: Der Ökonomist lernt Deutsch. Školske novine, 12(1962) 18. – N. Batušić: Uloga njemačkog kazališta u Zagrebu u hrvatskom kulturnom životu od 1840. do 1860. Rad JAZU, 1968. – Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, 2. Zagreb 1969. – N. Batušić: Hrvatska kazališna kritika. Zagreb 1971. – M. Mojašević: Ein Jahrzehnt der jugoslawischen Germanistik (1965–1975). Filološki pregled, 14(1976) 1/4. – N. Batušić: Povijest hrvatskoga kazališta. Zagreb 1978. – S. Batušić: Hrvatska pozornica. Zagreb 1978. – 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu 1920–1980. Zagreb 1980. – S. Žepić: (Nekrolog). Strani jezici, 18(1989) 4. – M. Bobinac: Universitätsgermanistik in Kroatien. U: Deutsch und Auslandsgermanistik in Mitteleuropa. Warszawa 1998. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – K. Pranjko: Jakić, Blanka. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005.

JAKOBSON, Moses (Moises), trgovac i žid. aktivist (?, Mađarska, ? – Varaždin, 1809). Bio je »prvi tolerirani Židov« na području sjev. Hrvatske, koji se, nakon Patenta o toleranciji, 1785. nastanio u Varaždinu. Došao je vjerojatno iz Mađarske, bavio se trgovinom i postao carski dobavljač. Poslije je stekao veći imetak, iako je u početku imao puno neprilika i više puta tražio zaštitu vlasti. Bio je prvi predsj. varaždinske ŽO osnovane krajem XVIII. st., kad je u Varaždinu živjelo 28 žid. obitelji. Odlikovao se velikom požrtvovnošću i dobrotvornošću i to, ne samo prema svojim općinarima nego i prema nežidovskomu pučanstvu.

LIT.: L. Glesinger: Moises Jakobsohn, prvi tolerirani Jevrejin u Hrvatskoj. Židov, 21(1936) 24. – Jevrejski pregled, 37(1986) 5/6.

JAKOV, rabin (? – Split, 1734). Bio je rabin u Splitu u prvim desetljećima XVIII. st. Njegov je grob jedan od zanimljivijih na splitskom Židovskom groblju.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – Z. Efron i D. Kečkemet: Židovsko groblje u Splitu. Split 1973.