WACHSBERGER, David

WACHSBERGER, David, rabin (? – ?). U nepoznato doba bio je rabin ortodoksne općine u Rijeci.

WACHSLER, Emanuel

WACHSLER, Emanuel, trgovac (?, o. 1865 – Nova Gradiška, 1933). God. 1898. otvorio je u Novoj Gradiški trgovinu željeznom robom, koja je brzo širila poslove i 1918. prerasla u veletrgovinu s velikim skladištem, tako da je cijeli pogon 1930-ih zapošljavao 30 do 40 radnika. Sudjelovao u izgradnji novogradiške hidroelektrane (munjare) 1912. Bio je gradski odbornik 1929. te dugogodišnji predsj. novogradiške žid. općine. Njegovim nastojanjem sagrađena je novogradiška sinagoga, za koju je 26. VI. 1923. položio temeljni kamen. Dao je znatan novac za izgradnju izletišta, lječilišta i hotela »Šumetlica« na Strmcu pokraj Nove Gradiške.

LIT.: V. Žugaj: Židovska zajednica u Cerniku. Ha-kol, 1999, 59/60. – Isti: Židovi novogradiškog kraja. Nova Gradiška 2001.

WACHSLER, Manfred

WACHSLER, Manfred, trgovac (Vukovar, 26. XI. 1885 – logor Jasenovac, 1941). Sin Hermana, unuk Marka i suprug Magde rođ. Scheer. Bio je vlasnik veletrgovine pićem i velepecare žestokih pića »Marko Wachsler i sin«, osn. 1843. u Vukovaru. Poduzeće je opskrbljivalo vinom i rakijom kupce u Vukovaru i okolici, ali i u Zagrebu, Varaždinskim Toplicama, Beogradu, Belom Manastiru i Novom Sadu te u drugim vojvođanskim gradovima. Bio je i kućevlasnik. Po uspostavi NDH poduzeće je dobilo povjerenika, a on je u ljeto 1941. uhićen te odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Otac Herman, posebnik (?, o. 1840 – Vukovar, ?). U drugoj pol. XIX. st. bio je ugledni građanin Vukovara. Prilikom posvećenja novoga vukovarskog hrama 17. XII. 1889. predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu.

IZV.: DAVU, fotokopija dokumenta o posvećenju novog vukovarskog hrama. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 123. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29430.

LIT.: V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WACHSLER, Stella

WACHSLER, Stella, liječnica (?Tuzla, BiH, 1904 – Baltimore, SAD, 1988). Kći Filipa Neufelda i Antonije rođ. Kugel te sestra → E. Neufelda. Osnovnu školu, gimnaziju i studij medicine završila u Zagrebu (1928/29). Nakon udaje za Hinka Wachslera, sina poznata novogradiškoga trgovca, preselila se u Novu Gradišku i tamo radila u bolnici te bila angažirana u lokalnim žid. aktivnostima. Po uspostavi NDH, u ljeto 1941, sa skupinom žid. liječnika upućena je u Bosansku Gradišku i Mostar djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa, a sa sobom je povela muža, djecu i roditelje. Iz BiH su prebjegli u Dalmaciju, gdje su ih uhitile tal. okupacijske snage te internirale u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, u iznajmljenom trabakulu prebjegla je s obitelji u Bari u juž. Italiji. Poslije II. svj. rata s obitelji se iselila u SAD, gdje je radila kao liječnica.

IZV.: Podaci o ulaznici L. Prašek.

LIT.: V. Prašek i B. Prašek-Całczyńska: Memoari jedne liječnice i drugi spisi. Zagreb 1997.

WACHTEL, Hinko

WACHTEL, Hinko, tiskar (Rzeszów, Poljska, 9. IV. 1881 – Zagreb, 8. IV. 1941). Nakon boravka u različitim eur. zemljama, 1925. se uselio u Hrvatsku te otvorio tiskaru u Preradovićevoj ul. u Zagrebu. Umro je prirodnom smrću dva dana prije ulaska nacista u Zagreb. Otac je → Ade Lučić.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

WAISZ, August (Vaisz)

WAISZ, August (Vaisz), trgovac i poduzetnik (?, 1812 – Zagreb, 25. II. 1890). Zavičajnost je stekao u Zagrebu. Jedan je od inicijatora osnivanja zagrebačke eskomptne banke 1864 (»Hrvatske veresione za escompte«). God. 1871. posjedovao je trgovinu na sjev. strani Jelačićeva trga, a 1872. spominje se kao suvlasnik tvornice parketa i drvne građe u Zagrebu. Zajedno s još nekoliko uglednih zagrebačkih Židova bio je i u Upravnom odboru zagrebačke Tvornice obuvala (1873–75), koja je propala i bila likvidirana.

LIT.: (Nekrolog). Narodne novine, 56(1890), 25. II. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – Ista: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

WALDER, Slavko

WALDER, Slavko, posebnik (Karlovac, 1895 – ?). Sin Mavra, suprug Desankin (?, o. 1897 – Zagreb, 1. III. 1987). Po uspostavi NDH stanovao je u Zagrebu u Gajdekovoj ul. na Šalati. Iako je uredbom iz svibnja 1941. bio zajedno s obitelji iseljen iz tog dijela grada, uživao je svojevrsnu zaštitu vjerojatno zbog obiteljskih veza s jednim njem. časnikom. Vodio se u popisu neplatiša općinskoga doprinosa 1942, jer je, po svemu sudeći, ostao bez novaca. Preživio je rat. Njegova sina Momira (Zagreb, 1925 – Zagreb, 8. V. 1945), koji je boravio i radio u Zagrebu tijekom cijeloga II. svj. rata, ustaše su ubili prvih dana svibnja 1945. prilikom povlačenja iz grada.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – JIM, ŽOZ. – Podaci o ulazniku J. Hajčić.

WAMOSCHER, Simon

WAMOSCHER, Simon (Vamošer), poduzetnik i trgovac (Bračevci, 10. II. 1897 – Jasenovac, ?22. IV. 1945). Sin Simona i Terezije rođ. Tolnauer, suprug Slave rođ. Grünbaum, otac Zlatka (Osijek, 1923). U međuratnom razdoblju s ocem, Emilom Balogom i šurjakom Šandorom Aufferberom bio je suvlasnik osječke Tvornice četaka SIVA te velike trgovine boja, lakova i kemijskih proizvoda »E. Balog i drug« u Županijskoj ul. Bio je istaknuti član osječke »Lože Menora 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit te jedan od sedmorice izaslanika te lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu. Po uspostavi NDH nastavio je raditi kao neophodno potreban stručnjak u svojoj bivšoj, sada konfisciranoj, tvornici, čija je vrijednost u prijavi imovine u lipnju 1941. procijenjena na 4 548 000 din. Ubrzo je uhićen te deportiran u logor Jasenovac. Temeljem dopuštenja Vjekoslava Luburića, unutar pogona kožare (Jasenovac IV), poč. 1942. osnovao je pogon za proizvodnju četaka u kojem je radilo dvadesetak osoba. Pretpostavlja se da je stradao u proboju logoraša. Majka Terezija također je stradala u logoru Jasenovac. Supruga Slava uhićena je u srpnju 1942. te zatočena u logor Tenja, a odande 22. VIII. 1942. transportirana u Auschwitz, gdje je stradala. Sin Zlatko, službenik, uspio je pobjeći iz tenjskoga logora te se dokopati tal. okupacijske zone. Boravio je u Crikvenici, a potom je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pristupio je partizanima najprije kao pripadnik Židovskog rapskog bataljona, a nakon što je nakon mjesec dana bataljon bio raspušten, priključio se 7. banijskoj diviziji. Poslije II. svj. rata u jednoj od prvih alija iselio se u Izrael.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 628.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 2–3. Beograd–Jasenovac 19861987. T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Dirnbach i Z. Wamoscher: Osijek, ljeto 1942. Kronika jedne osječke porodice. Ha-kol, 2006, 95.

WASSERTHAL, Lavoslav (Polda)

WASSERTHAL, Lavoslav (Polda), trgovac (?, 1879 – Zagreb, 28. VIII. 1935). Sin Samojla (Salamona), (?, 1843 – Zagreb, 2. VII. 1917) i Thekle (Tekle); (?, 1853 – Zagreb, 21. III. 1938). Naslijedio je trgovinu tekstilnom robom, koju je njegov otac sagradio s Lavoslavom Baumgärtnerom, nakon potresa 1880, kao prvu veliku dvokatnicu na sjev. strani Jelačićeva trga i Bakačeve ul. u Zagrebu. God. 1910. kao jedini kućevlasnik angažirao je → R. Lubynskoga da obnovi zgradu, koji joj je dao oblik sačuvan do danas. Lubynski mu je također 1912. sagradio otmjenu vilu na početku Tuškanca. Njegovi sinovi Vladimir (?Zagreb, 1913 – logor Jasenovac, 1941) i Zdenko (?Zagreb, 1917 – logor Jasenovac ili Jadovno, 1941) stradali su u Holokaustu. II. svj. rat preživjela je samo Lavoslavova supruga Edita rođ. Berkovits (?, 1891 – Zagreb, 28. I. 1979), koja se nakon suprugove smrti udala za odvjetnika → R. Farkaša.

IZV.: JUSP Jasenovac.

LIT.: B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004. – S. Knežević: Židovi na Jelačićevu trgu. Ha-kol, 2013, 130.