Kategorija: A

ABELES, Marko, gospodarstvenik (Vrbovec ili Sisak, 19. XI. 1876 – logor Jasenovac, 1941. ili 1942). Sin Sigmunda i Josefine rođ. Schlesinger, brat Wilmin. U međuratnom razdoblju bio je bankovni ravnatelj Udružene banke, umirovljen s mirovinom od 6000 din. Po uspostavi NDH sa suprugom Ankom rođ. Mautner i sinom Gideonom u svibnju 1941. preuzeo žid. znak te su najvjerojatnije prešli na katoličanstvo. Dana 30. VI. 1941. prijavio Uredu za obnovu privrede vlasništvo pol. četverokatnice za iznajmljivanje u Zagrebu u vrijednosti 1 250 000 din. Predao je molbu za priznavanje arijskih prava u kojoj je istaknuo svoje poznanstvo s prvacima Hrvatske stranke prava, posebice s Antom Starčevićem, Milom Starčevićem, Josipom Frankom i dr. te da je 1906. odlikovan diplomom Saveza hrvatskih sokola, kao i da je bio vođa i učitelj Hrvatskoga sokola u Koprivnici i Slavonskom Brodu. Uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao sa sinom, dok je supruga stradala u logoru Đakovo. – Sestra Wilma, glazb. pedagoginja (Zagreb, 2. V. 1889 – Zagreb, 6. III. 1970). Po uspostavi NDH, 24. VI. 1941, prijavila je ustaškomu Uredu za obnovu privrede vlasništvo glasovira u vrijednosti 7000 din. Prebjegla je u Hrvatsko primorje, u studenom 1942. internirana u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pridružuje se partizanima na Kordunu, djelujući u prosvjetnom odjelu NOO Topusko. U Zagreb se vratila 1945. i do umirovljenja nastavila pedagoški rad. Bila je vrsna glazb. pedagoginja i promicateljica moderne zagrebačke pijanističke škole.

IZV.: HDA, Ponova, Personalni spisi. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 658. − HDA, RUR, Židovski odsjek, 28018. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – N. Lengel-Krizman: Prilog proučavanju terora u NDH. Ženski sabirni logori 1941–1942. Povijesni prilozi, 4(1985) 1. – B. Polić: Židovi u muzičkoj kulturi Hrvatske. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – N. Lengel-Krizman: Židovski biografski leksikon. Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ABIGAM, Sara, pedagoginja (? – logor Jasenovac, 1943). U međuratnom razdoblju bila je nastavnica u Zagrebu te djelovala u komunističkom pokretu. God. 1941. priključila se partizanima te 1942. djelovala u prihvatilištu za djecu s Kozare. U rujnu 1943. odvedena u logor Jasenovac, gdje je stradala.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ABINUN, Albert, komunistički aktivist, novinar i prevoditelj (Sarajevo, 27. VI. 1913 – Beograd, 30. VII. 2003). Sin Isaka i Blanke rođ. Solomon. U Sarajevu završio gimnaziju, za vrijeme koje je bio član kena Hašomer Hacaira. Srednju poljoprivrednu školu završio 1934. u Valjevu. Iste god. nastanio se u Zagrebu, gdje je postao član KPJ 1935. Od 1936. u Zagrebu je bio tekstilni radnik, potom započeo studirati ekonomiju i uzdržavao se kao ekonom Akademske menze te član Saveza privatnih namještenika. U listopadu 1937. uz pomoć KP odlazi kao dobrovoljac u Španjolsku, gdje je bio kurir komandanta 129. međunarodne brigade. Frankove jedinice zarobile su ga u travnju 1938, a oslobođen je u lipnju 1943. na intervenciju Savezničke komisije za evakuaciju. U zarobljeništvu je bio sekretar ilegalne ćelije komunista Jugoslavena i član Centralnoga zarobljeničkoga partijskoga komiteta. U lipnju 1944. u konvoju je, kojim su bili evakuirani zarobljenici savezničkih zemalja, stigao u Alžir, a odande preko Barija na Vis, gdje je postao borac 1. dalmatinske proleterske brigade. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. God. 1945–50. radio je u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu i nakratko bio na službi u jugoslav. ambasadama u Kairu i Lisabonu, zatim od 1950. nastavnik španj. jezika u Novinarsko-diplomatskoj visokoj školi, a od 1952. do umirovljenja 1972. urednik emisija na španjolskom jeziku Radio Jugoslavije i poslije Radio Beograda. Bavio se i prevoditeljskim radom. – Brat Markus (Mordehaj), komunistički aktivist (Gračanica, BiH, 1915 – Ilijaš, BiH, poč. 1942. ili III. 1943) studirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. God. 1934. postao je član KPJ; teško je ranjen 1937. u sukobu studenata ljevičara s frankovcima. U rujnu 1941. pristupio partizanima kao borac, referent saniteta i upravitelj bolnice u odredu »Zvijezda« u Šekovićima. Prema nekim izvorima stradao je od četnika poč. 1942, a prema drugima u ožujku 1943.

LIT.: M. Perić: Jevreji iz Jugoslavije – španski borci. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1975, 3. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – C. Loker: Balkan Jewish volunteers in the Spanish Civil War. East European Jewish Affairs, 6(1976) 2. – J. P. Santos Carvalho: Jugoslovensko poslanstvo i portugalska antifašistička opozicija 1945–48. Tokovi istorije, 11(2003) 1/2. – B. Džidić: Abinun, Albert. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.

ABINUN, Aron, trgovac (Sarajevo, 1914 – ?). U međuratnom razdoblju djelovao kao trg. pomoćnik u Sarajevu. U drugoj pol. 1941. želio se priključiti Kalinovičkomu partizanskomu odredu, ali je navodno odbijen pod izlikom da im »kaputaši« nisu potrebni. Preko Sarajeva stigao u Dalmaciju, a od lipnja 1943. interniran u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskoga bataljona i 2. brigade 7. banijske divizije.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ABINUN, Hajim, trgovac (? – ?Dubrovnik, ?1651). Bio je član ugledne dubrovačke obitelji i »gastald« (načelnik) ŽO u Dubrovniku 1624. Nakon sudskog procesa protiv → I. Ješuruna 1623. preselio u dubrovački geto te se spominje kao stanovnik Dubrovnika. God. 1636–58. imao je trgovinu u palači na Placi (Stradun). Posljednji put spominje se 1651. kao bolestan te je vjerojatno ubrzo umro. – Njegov sin Jakov (Jakobica), trgovac (? – Dubrovnik, 6. IV. 1667), također je bio »gastald« dubrovačke ŽO oko 1653. God. 1658–67. imao je trgovinu u palači na Placi. Poginuo je u potresu 1667.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

ABINUN, Ješua, javni djelatnik (Sarajevo, 12. V. 1920). Mladost je proveo u Sarajevu, gdje je izučio brijački zanat. Po osnutku NDH njegovu je ocu oduzeta stolarska radionica. S ocem i bratom 22. X. 1941. iz Sarajeva je deportiran s ostalim Židovima u logor Jasenovac. Godinu dana radio je u brijačnici u logoru Stara Gradiška, u šumskoj grupi i pri gradnji nasipa. Sudjelovao je u proboju logoraša 22. IV. 1945. Iako je potom pristupio partizanima, zbog iznemoglosti je prebačen na liječenje u Lipik. Nakon II. svj. rata nakratko radio u Komisiji za istraživanje ratnih zločina NR Hrvatske. Vratio se u Sarajevo, gdje je do umirovljenja bio voditelj Frizerske zadruge i aktivan član sarajevskoga ŽO. Napustio je Sarajevo 1992. tijekom srp. opsade u izbjegličkom konvoju, koji su organizirali ŽO Sarajevo i JOINT. Stigao u prihvatilište u Pirovcu i ostao živjeti u umirovljeničkom domu u Splitu. Svoja iskustva objavio je u knjizi Sećanja Jevreja na logor Jasenovac (Beograd 1972). Bio je jedan od svjedoka optužbe na suđenju ustaškomu dužnosniku Dinku Šakiću 1999. U proboju logora Jasenovca stradao mu je brat Santo (navodno progutavši otrov), u Jasenovcu je stradao i njegov otac, a majka i sestre Simha i Regina odvedene su u logor Jasenovac 1942. i najvjerojatnije stradale pri prebacivanju u logor Staru Gradišku. U Holokaustu mu je stradala i šira obitelj.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – http://www.slobodnadalmacija.hr/Nedjeljna/tabid/95/articleType/ArticleView/articleId/110585/Default.aspx+je%C5% A1ua+abinun&ct=clnk, pristupljeno 3. XI. 2011.

ABRAHAM, Dezider, žid. aktivist (Stari Sivac kraj Sombora, Srbija, 29. VIII. 1892 – ?Zagreb, ?1947). Po uspostavi NDH zaposlen je u ŽO u Zagrebu, gdje je u srpnju 1941. vodio Odsjek »Skrb za logore«. Na tom se poslu spominje još u ožujku 1942, a potom je u nepoznato doba napustio Zagreb, u koji se vratio nakon II. svj. rata radeći kao dobavljač u Nami. U sudskom procesu protiv dvanaestorice Naminih zaposlenika u travnju 1947, od toga petorici Židova, navodno zbog gospodarskoga kriminala, kao drugookrivljeni osuđen je na smrt strijeljanjem. – Sin Robert (Stari Sivac kraj Sombora, Srbija, 1921 – Jadovno, 1941). U međuratnom je razdoblju pohađao IV. gimnaziju u Zagrebu, a za uspostave NDH bio je student. Potkraj svibnja 1941. sa 165 žid. omladinaca uhićen i deportiran u »radnu službu« u logor Danicu kraj Koprivnice. Prebačen je u Gospić, potom u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27954, 29052. – Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ABRAHAM, Joško (Josef), žid. aktivist (Daruvarski Brestovac, 27. IX. 1910 – Haifa, Izrael, 1. II. 1995). Sin Adolfa i Katice. Trgovačku akademiju završio je u Somboru. Doselivši se 1930. u Zagreb, od 1935. radio u uredu društva Hevra Kadiša, vodio nogometnu sekciju Makabija te obnašao dužnosti u ŽO, posebice pri zbrinjavanju žid. izbjeglica iz Njemačke i Austrije. Nakon uspostave NDH organizirao je skrb za zatočenike u logorima Jasenovcu, Staroj Gradiški i Loborgradu, no zbog opasnosti od deportacije 1942. sklonio se u Vojvodinu, gdje je uhićen i upućen na prisilni rad; njegova majka i dvije sestre s obiteljima stradale su u Auschwitzu. God. 1945. vratio se u Zagreb, gdje je kao tajnik ŽO pomagao povratnicima iz izbjeglištva i logora. Također surađivao sa Zemaljskom komisijom za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u prikupljanju podataka o žid. žrtvama. U drugoj pol. 1940-ih sudjelovao je u ilegalnom useljavanju eur. Židova u Palestinu i zatim u Izrael, gdje se 1949. nastanio te do umirovljenja 1975. na položaju ravnatelja radio u pogonu automobilske tvornice »Kaiser–Frazer« (poslije »Kaiser–Willys«) u Haifi. Zaslužan je za aktivnost tamošnje podružnice HOJ, tajnikom koje je imenovan 1972, a predsjednikom 1979. Autobiografskim zapisom javio se u Biltenu HOJ (1985), koji je i uređivao. Njemu u čast zasađen je gaj u Herzlovoj šumi kraj Rehovota.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 658.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Zagreb 1980. – H. Bramer: Povodom 75-godišnjice. Bilten HOJ, 5(1985). – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

ABRAHAMSON, Mavro (Moric), cionistički aktivist (?, 1877 – logor Jasenovac, 1941). Bio je gospodarstvenik u Osijeku, najvjerojatnije vlasnik šljunčare. U osječkoj ŽO pripadao manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Po uspostavi NDH odveden je iz Osijeka 1. VIII. 1941. u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ABRAM, ranarnik (?, prva pol. XVI. st. – Dubrovnik, 1590). Od 1558. do kraja života bio ranarnik u službi Dubrovačke Republike, koja je zatražila papinu dozvolu slobodnoga djelovanja žid. liječnika na svom području. Iako su mjesne crkvene vlasti ustrajavale od 1580. da ne smije liječiti kršćane, kao liječnik je djelovao do smrti.

LIT.: L. Glesinger: Amatus Lusitanus i njegov liječnički rad u Dubrovniku. Zagreb 1940. – B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989.