KABILJO-ŠUTIĆ, Simha, književna teoretičarka i žid. aktivistica (Zagreb, 30. XII. 1938 – Beograd, 16. VII. 2008). Kći Morica i Klare rođ. Finci. Po uspostavi NDH s roditeljima je preuzela žid. znak. Otac je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. S majkom je prebjegla u Split, potom su bile konfinirane na Braču te naposljetku deportirane u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, partizanskim brodom bile su prebačene na kopno te su do kraja II. svj. rata živjele u zbjegu na oslobođenom području Like i Korduna. U Sarajevu je završila osnovnu školu i gimnaziju te na tamošnjemu Filozofskom fakultetu diplomirala engl. jezik i književnost. Kao studentica surađivala je na Radio Sarajevu, prevodila te pisala eseje, komentare, knjiž. kritike, a 1959. objavila prve pjesme u zbirci Intonacije. Od 1965. živjela je u Beogradu, gdje je na Univerzitetu u Beogradu magistrirala 1972. tezom Idejni svet O. Hakslija i D. H. Lorensa – uticaji i paralele i do umirovljenja 1992. radila u Institutu za književnost i umjetnost na projektu komparativnog izučavanja srp. književnosti. Uredila je zbornik Bajron i bajronizam u jugoslovenskim književnostima (Beograd 1991), priredila i napisala pogovor Književno i naučno delo Ilije M. Petrovića za djelo tog autora Lord Bajron kod Jugoslovena (Beograd 1989). Surađivala je u Rečniku književnih termina (Beograd 1992), pisala studije u zborniku Uporedna istraživanja (1976, 1982) te surađivala u časopisima temama o Byronu i bajronizmu, o opusu Stanislava Vinavera te o percepciji Izraela u književnosti. – God. 1958. objavljuje u Kadimi i Jevrejskom almanahu ciklus pjesama posvećen Židovima Sudbinski kvartet. U Jevrejskom biltenu bila je urednica rubrike Književni dodatak, u kojem su objavljivani tekstovi o osobama i događajima vezanima uz žid. pisce i javne djelatnike te bila inicijatorica i gl. urednica zbornika Jevrejski almanah 1971–1996 (Beograd 2000). Članica je Izvršnoga odbora i komisije za Nagradni natječaj za radove sa židovskom tematikom SJOJ, članica Muzejske komisije i suradnica Jevrejskoga istorijskog muzeja. Također je bila aktivna suradnica kulturne manifestacije »Bejahad«, koju je sred. 1990-ih pokrenuo → V. Šalamon, i koja je postala mjesto susreta članova žid. zajednica bivše Jugoslavije. Dala je i veliki doprinos manifestacijama »Sefarad« 1992. i »Sefarad« 2002. Obiteljskim i prijateljskim sponama ostala je vezana uz Sarajevo i rodni Zagreb, gdje je bila česta gošća svojeg bratića → A. Kabilja. Dobitnica je dviju Megila za dugogodišnji rad na području žid. kulture. – Otac Moric (Sarajevo, 20. V. 1908 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945) sin je Abrahamov i brat Ašerov. U međuratnom razdoblju bio je skladištar u tvornici »C. D. Gaon« u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Klarom rođ. Finci i kćeri Simhom preuzeo je žid. znak, ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je, čini se, radio u pogonu kožare. Iz ŽOZ poslano mu je više desetina paketa, posljednji 17. IV. 1945. Iz Jasenovca se posljednji put javio 23. III. 1945. Stradao je u proboju logoraša 22. IV. 1945.
DJELA: Intonacije (suautori T. Šipovac i B. Alikadić). Sarajevo 1959. – Posrednici dveju kultura – studije o srpsko-engleskim književnim kulturnim vezama. Beograd 1989.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.
LIT.: (Nekrolozi): Ruah Hadaša, glasilo Židovske vjerske zajednice Bet Israel, 4(2008) 8; Z. Livraha, Bilten Saveza jevrejskih opština Srbije, 7(2008) 7. – M. Radovanović: Kabiljo-Šutić, Simha. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.