OBERSON, Đuro (Obersohn)

OBERSON, Đuro (Obersohn), liječnik (Vukovar, 3. XI. 1905 – Zagreb, 8. VIII. 2002). Sin Samuela i Rose rođ. Gottlieb, kćeri vukovarskog liječnika Alberta Gottlieba i sestre kirurga → Antuna Gottlieba. Brat Ervinov. Potječe iz kruga jedne od najistaknutijih vukovarskih židovskih obitelji. Nakon završetka osnovne škole i gimnazije u Vukovaru studirao je na Medicinskom fakultetu u Beču, gdje je diplomirao 1929. Obavljao je medicinsku praksu u Zavodu za patološku anatomiju u Beču, na klinici Hansa Eppingera i Františeka Chvosteka te u Rendgenskom zavodu kod Gottwalda Schwarza do 1934. Zatim je godinu dana radio u Zagrebu u sanatoriju na Srebrnjaku kod ujaka, kirurga A. Gottlieba, te do 1940. u bolnici u Osijeku, gdje je osnovao odjel patologije. Od 1940. do srpnja 1941. bio je voditelj internoga odjela bolnice u Vukovaru. Po uspostavi NDH otpušten je, a u siječnju 1942. uhićen. Zahvaljujući intervenciji prijatelja Marijana Pušića, pušten je iz zatvora te je kao domobranski liječnik otišao u rudničko naselje Brezu u sjev. BiH. Iz Vukovara je od deportacije spasio i u Brezu doveo majku Rozu i baku Bertu, koje su ondje ostale do kraja rata. Priključio se partizanima u rujnu 1943. te djelovao kao voditelj internoga odjela bolnice 10. divizije, upravitelj bolnice Visokofojničkoga odreda i bolnice 5. korpusa. Nakon rata radio je kao vojni liječnik u Zagrebu sve do umirovljenja 1954. u zvanju sanitetskoga pukovnika. Sa suprugom Jolandom volonterski se brinuo o zdravlju štićenika Doma zaklade »Lavoslav Schwarz«. Dana 25. V. 2000. u povodu 70. godišnjice promocije u doktora medicinskih znanosti dobio je zlatnu povelju bečkoga Medicinskog fakulteta kao najstariji živući doktorand. Jedan je od rijetkih preživjelih članova predratne lože Bnei Brit u Osijeku te počasni član obnovljene lože »Gavro Schwarz« u Zagrebu od njezina osnutka 1998. Iako je veći dio života proveo izvan Vukovara, ostao je emotivno vezan za vukovarsku žid. zajednicu i do najdublje se starosti dopisivao s mnogim Vukovarcima raseljenima po svijetu. – Supruga Jolanda Oberson-Rausnitz, internistica i ginekologinja (Bazije kraj Našica, 20. II. 1908 – Zagreb, 18. VIII. 1992). Kći Josipa Rausnitza i Cecilije rođ. Langer. Medicinski fakultet završila je 1936. u Beogradu. Specijalizirala je internu medicinu, a nakon 1945. i ginekologiju. Prije II. svj. rata s majkom je živjela u Zagrebu, gdje je volontirala u internoj klinici u Draškovićevoj ul. Po uspostavi NDH ostala je bez namještenja te je bila primorana prijaviti imovinu i preuzeti žid. znak. U kolovozu 1941. poslana je u Žepče u BiH, gdje je djelovala na suzbijanju endemskoga sifilisa. Priključila se partizanima u rujnu 1943. djelujući kao liječnica u bolnici 27. divizije, a potom kao referentica saniteta Komande mjesta Gračanice i upraviteljica bolnice za lake ranjenike 3. korpusa u Tuzli. Nakon rata radila je u Sarajevu do 1950, kad se sa suprugom Đurom vratila u Zagreb, gdje je radila kao ginekologinja. Nakon umirovljenja volontirala je kao liječnica u Domu zaklade »Lavoslav Schwarz«. Kao nadarena amaterka uspješno se bavila slikanjem, ponajprije cvijeća. Čini se da su joj roditelji stradali u Holokaustu. – Đurin brat Ervin Oranin (Oberson, Obersohn), pravnik (Vukovar, 1901 – Zagreb, 23. XI. 1985). Promijenio je prezime u Oranin 1930-ih. Upisan je u imenik pripravnika Advokatske komore u Zagrebu 1936. kao vježbenik → J. Mogana. Prešao je na evangeličku vjeru 1933. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i 4. VI. 1941. morao vratiti staro prezime. Njegova supruga Pavica rođ. Baić zatražila je od ustaškoga redarstvenog povjerenstva da joj muža oslobode nošenja žid. znaka, no molba je odbijena. Preživio je rat u Zagrebu zaštićen mješovitim brakom. Nakon II. svj. rata radio u komisiji za repatrijaciju jugoslav. građana iz nacističkih logora. – Đurin otac Samuel, trgovac (Vukovar, 12. VI. 1875 – Vukovar, 1. XI. 1933). Završio je Trgovačku akademiju u Beču, bavio se trgovinom žitom i preuzeo očevo poduzeće »Bernhardt Oberson i sin«. Bio je u braku s Rosom rođ. Gottlieb. – Samuelov otac Bernhardt, trgovac, javni djelatnik i žid. aktivist (?, 1843 – Vukovar, 3. IX. 1913). Djelovao je kao veletrgovac žitaricama. U Vukovaru je osnovao poduzeće »Bernhardt Oberson i sin«, koje je poslije preuzeo sin Samuel. Bio jedan od pokretača Srijemskih novina 1895. Iste god. pristupio je srijemskom društvu za zaštitu životinja »Živobran«. Bio je općinski zastupnik od 1897, predsjednik vukovarske ŽO i počasni predsjednik Hevre Kadiše 1894. Predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prigodom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27969, 27210. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: Sriemske novine, 7(1894) 77, br. 90; 8(1895) 26/27; 10(1897) 4. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 10(1934) 3/4; 15(1941) 5/7. – Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.E. Bier: Memories. Tucson 1983. – V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten, ŽOZ 1996, 46/47. – Ista: Židovi Vukovara. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Ha-kol, 2002, 75/76. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.osijek.hr/index.php/cro/Osijek/Osjecki-spomendan/Osjecki-spomendan-8.-kolovoza2, pristupljeno 1. IX. 2011.