SACHS, Mavro (Moritz), liječnik, javni djelatnik i žid. aktivist (Jánosháza, Mađarska, 1817 – Rijeka, 5. V. 1888). Sin Emanuela, brat Eduarda, suprug Grazielle rođ. Fritzi te otac Viktorije, Matilde i → Hinka (Heinricha). Potomak je ugledne češke žid. obitelji koja se 1828. doselila u Zagreb, gdje se M. školovao. Dana 25. IV. 1846. diplomirao je u Beču disertacijom o čuvanju zdravlja (Dissertatio inauguralis practico-medica tractans de conservanda sanitate) kao prvi Židov iz Hrvatske koji je završio sveučilišni studij i kojemu je dodijeljena doktorska diploma. Disertacija ima pet poglavlja, od kojih se svako bavi općim pravilima higijenskoga načina života u različitim životnim razdobljima. Tako je prvo poglavlje posvećeno higijeni dojenčeta i maloga djeteta (De aetate infantili), drugo poglavlje djetinjoj dobi (De aetate puerili), treće mladenačkoj dobi (De aetate juvenili), četvrto muževnoj dobi (De aetate virili) i posljednje, peto staračkoj dobi (De aetate senili). Kao i sve onodobne disertacije, i ova je kompilacija iz starije i novije literature, no pisana je s velikom erudicijom i lijepim stilom. Nakon povratka u Zagreb djelovao je kao gradski i županijski fizik. God. 1848. služio je kao liječnik u vojsci hrv. bana Josipa Jelačića. Kao član Zagrebačkoga liječničkog društva (osn. 1845) sudjelovao je na prvoj skupštini liječnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije, održanoj u Zagrebu 14. VI. 1850, na kojoj se raspravljalo o dokumentu Osnova za uredjenje zdravničkog upraviteljstva u Krunovini Hérvatskoj i Slavoniji, a koja je bila model primjerene organizacije zdravstva u ono doba. Tada je i zatražen osnutak Medicinskoga fakulteta i primaljske škole s nastavom na hrv. jeziku. Predavao je sudsku medicinu na pravnom studiju Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu (1849–50) i na Pravoslovnoj akademiji (1861–74) i to od 1868. u statusu privatnoga docenta. Nije se ograničio samo na teorijska predavanja, već je obavljao sudsko-kemijske (toksikološke) pokuse i obdukciju trupala pojedinaca umrlih u zagrebačkoj Bolnici milosrdne braće (danas KB »Sveti Duh«). Kad je 1862. Hrvatsko-slavonsko namjesničko vijeće osnovalo Odbor za osnivanje Sveučilišta, zajedno s liječnicima Antunom Vancašem i Josipom Mlinarićem bio je član toga odbora koji se posebno bavio pripremama za osnivanje Medicinskoga fakulteta. Na Pravoslovno-državoslovnom fakultetu obnovljenoga Sveučilišta od 1887. do kraja života predavao je sudbeno liečništvo i zakonarstvo zdravničtva, a od 1887. predavao je i zdravstveno zakonodavstvo na novoosnovanom Farmaceutskom studiju Zagrebačkoga sveučilišta. Bio je prvi Židov koji je postao građanin grada Zagreba; za zasluge je odlikovan Odličjem Viteza Franje Josipa I. Prijateljevao je s najuglednijim osobama tadašnje Hrvatske, među ostalim s banom Jelačićem, nadbiskupom Jurjem Haulikom i biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom. – Od 1855. do 1860. predsj. je ŽOZ. Izvanrednom agilnošću i energijom nastojao je oko uspostave jedinstva u općini, izgladivši spor između ortodoksa i reformista. Zaključkom skupštine ŽOZ krajem ožujka 1856. potvrđeno je da u bogoslužju neće biti reformi, a poč. 1858. zatvorena je ortodoksna bogomolja, ali i otpušten reformistički rabin → L. Rockonstein. God. 1857. organizirao je kupovinu zemljišta za izgradnju sinagoge u Zagrebu, a 1859. inicirao je donošenje statuta zagrebačkoga žid. društva za pomoć bolesnim vjernicima, udovicama i siročadi (Hevra Kadiša). Umro je u Rijeci prigodom posjeta svojemu sinu Hinku. – Brat Eduard, veletrgovac (Jánosháza, Mađarska, 1823 – Zagreb, 16. I. 1892). U braku s Amalijom rođ. Hertman imao je sinove Josipa (Zagreb, 1850 – Zagreb, 14. I. 1917), Sigismunda (Rijeka, 1852 – ?), Karla (Rijeka, 1859 – ?), Milana (Rijeka, 1862 – Zagreb, 19. XII. 1931) i Bogoslava (Rijeka, 1867 – ?). Osnovao je u Zagrebu 1848. Prvu hrvatsku tvornicu stolarske robe i pokućstva te sagradio blok kuća omeđenih Ilicom, Gundulićevom i Samostanskom (danas Varšavska) ul. Sred. XIX. st. preselio se iz Zagreba u Rijeku, gdje je bio vlasnik uspješne veletrgovačke tvrtke za promet pokućstvom, koja se bavila opremanjem javnih i privatnih poslovnih i stambenih objekata. Tijekom velikih voj. manevara u Hrvatskoj tvrtka je dobila posao uređenja careva prebivališta, a nakon austroug. okupacije BiH (1878) povjereno joj je opremanje svih tamošnjih bolnica, vojarni i školskih ustanova. Potkraj st. imala je podružnice sa skladištima pokućstva u Rijeci i Sarajevu. Bio je i dvorski dobavljač nadvojvode Leopolda Salvatora. Odlikovan je zlatnom carskom medaljom za zasluge. U posjet mu je dolazio i sam ban Josip Jelačić.
IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27182.
LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – L. Glesinger: Doktorska disertacija Dra Mavre Sachsa. Omanut, 1(1936–1937) 4. – L. Šik (L. Schick): Jüdische Ärzte in Jugoslawien. Osijek 1931. – Isti: Jevrejski liječnici u Jugoslaviji. Liječnički vjesnik, 53(1931) 1. – L. Glesinger: Jevrejski liječnici u starom Zagrebu. Jevrejski narodni kalendar za 5701. (1940–1941), 1940–1941. – M. D. Grmek: Inauguralne disertacije hrvatskih, srpskih i slovenačkih liječnika (1660–1865). Starine JAZU, 1951, 43. – I. Lukežić: Obitelj Sachs. Novi Omanut, 4(1996) 16. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – O. Kraus: Što su Židovi bili Zagrebu, a što Zagreb Židovima. Ha-kol, 1996, 97. – B. Belicza i S. Jevtović: Udio Židova u medicini u Hrvatskoj i Zagrebu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – V. Dugački: Dr. Mavro Sachs (1817.–1888.) – prvi medicinski docent Zagrebačkog sveučilišta. Acta medico-historica adriatica, 8(2010) 2.