SACHS-PETROVIĆ, Vladimir, pravnik, političar i ekonomski pisac (Zagreb, 5. VII. 1879 – ?logor, 1941–1945). Sin Ljudevita i Hermine, suprug Elze rođ. Singer. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1905. Bio je istaknuti član Hrvatske stranke prava, a po uvjerenju asimilant. Već je 1910. u javnosti zastupao tezu da »Židovi nisu narod, već Hrvati mojsijeve vjere« te da bi žid. zajednica trebala napustiti vjeru kako bi se Židovi sasvim stopili s hrvatstvom. Poč. 1919. bio je uhićen kao hrv. nacionalist. Po izlasku iz zatvora iselio se u Italiju, gdje je također imao odvjetnički ured. Zajedno s → Ivom Frankom vodio je Hrvatski emigrantski komitet, odnosno »prvu hrvatsku emigraciju« koja je željela povesti oružanu borbu protiv Kraljevine SHS i za uspostavu Države Hrvatske. Navodno je u Veneciji ili u Rijeci 1920. s I. Frankom potpisao tajni ugovor između hrv. emigranata i tal. vlasti (s d’Annunzijevim izaslanicima) kojim su pristali da se Italiji ustupi veći dio Dalmacije, ukoliko pomogne da se Hrvatska odcijepi od Kraljevine SHS. Njegovu ulogu osporavali su suvremenici. Dok su jedni držali da je pronevjerio velik novac od talijanske i mađ. vlade i drugih krugova (d’Annunzio) dobiven za borbu protiv Kraljevine SHS, drugi su smatrali da je radio za jugoslav. policiju. S druge strane, tvrdilo se da je novčano pomagao Anti Paveliću kad je 1929. stigao u emigraciju. No, ubrzo se, poput I. Franka, razišao s Pavelićem. Kćeri su mu se udale za tal. časnike, a on se, poput drugih iseljenika, po uspostavi Banovine Hrvatske 1939. vratio u Zagreb, gdje je na Mažuranićevu trgu otvorio odvjetnički ured te bio, među ostalim, pravni zastupnik »Polikemike« d. d. Po uspostavi NDH za sebe i suprugu zatražio je arijska prava pozivajući se na svoj rad u emigraciji te tjeralicu i sekvestraciju imetka »radi zločina po paragrafu 94. kaznenog zakona zbog mojega rada za prisilno otrgnuće hrvatskih zemalja od Jugoslavije« iz 1920. Rješenjem od 28. V. 1941. oslobođen je od obveze nošenja žid. znaka te je dobio počasno arijstvo, no poslije je ipak, zajedno sa suprugom, stradao u nepoznatom logoru. – Uoči I. svj. rata bavio se pretežito financijama objavljujući radove u časopisima Der Quotenüberschuss des Jahres (1906), Hrvatske pravice (1911–12), Hrvatsko pravo (1911), Neues Tagblatt (1912), Hrvatska (1912) i Südslavische Revue (1913), a nakon uspostave Kraljevine SHS (poslije Jugoslavija) pravom Hrvata na nezavisnu državu u časopisima Riječi (1921) i Srpsko kolo (1921).
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27187. – KŽZ.
LIT.: F. Jelić-Butić: Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941–1945. Zagreb 1977. – V. Servatzy: Razvitak ustaškog pokreta u inozemstvu. U: B. Krizman: Ante Pavelić i ustaše. Zagreb 1978. – Isti: Ustaše i Treći Reich, 2. Zagreb 1983. – Isti: NDH između Hitlera i Mussolinija. Zagreb 1983. – B. Janjatović: Stjepan Radić – progoni – zatvori – suđenja – ubojstvo 1889–1928. Zagreb 2003.