KAISER, Julije, pravnik (Đakovo, 7. VI. 1884 – logor Jasenovac, XI. 1941). Sin Mavra i Julije rođ. Angelus, brat Eduarda, → Aleksandera, Maksa i Pavla. Studirao je pravo u Beču, a 1908. doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Zbog agitacije za hrv. političku opoziciju (Ivan Lorković) ovlaštenje za obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je tek 1912, i to najprije u Daruvaru. U međuratnom razdoblju imao je odvjetnički ured na Gajevu trgu u Osijeku, a na izborima za oblasne skupštine 1927. izabran je za osječkoga gradskoga zastupnika na listi Hrvatske federalističke seljačke stranke te je bio među najbližim suradnicima Franje Papratovića. Bio je dugogodišnji suradnik i pravni zastupnik Hrvatskoga lista i istaknuti član »Hrvatskoga sokola« do uvođenja diktature kralja Aleksandra 6. I. 1929, kad je ta organizacija bila zabranjena. Bio je tajnik zagrebačkoga Odvjetničkoga odbora, od 1929. odbornik novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu i biran 1935. za odvjetničkoga suca Stola Sedmorice. – Kao mladi pravnik protivio se cionizmu, a za održavanja cionističkoga kongresa u Osijeku 1904. bio je među inicijatorima rezolucije »osječkih hrvatskih akademičara mojsijeve vjere« u kojoj se osuđuje »židovski nacionalizam«. Od 1930. bio je član osječke masonske lože »Budnost«. Po uspostavi NDH predao je molbu za priznavanje arijskih prava te je sa suprugom Henriettom rođ. Engelsrath, sinom Zdenkom i kćeri Marijanom prešao na katoličanstvo. Dana 28. IV. 1941. morao je Švapsko-njemačkomu kulturnomu savezu u Osijeku na ime kontribucije platiti 70 000 din., a 7. VI. 1941. u vlastitomu stanu uhitili su ga agenti Gestapoa te sa skupinom uhićenika odveli u Graz, a nakon mjesec dana u logor Slana na Pagu, odakle je bio prebačen u jasenovački logor Krapje, gdje je u studenom 1941. ustrijeljen prilikom preseljenja logoraša u logor Ciglana. Nakon njegova uhićenja sin Zdenko morao je 15. VI. 1941. Glavnoj pošti u Osijeku predati radioaparat vrijedan 3500 din. Supruga i kći preživjele su II. svj. rat. – Sin Zdenko, koncertni pijanist i pravnik (Daruvar, 19. V. 1914 – logor Jasenovac, XII. 1941). Nakon završene Klasične gimnazije u Osijeku, studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i istodobno glasovir na Muzičkoj akademiji u klasi Svetislava Stančića, gdje je diplomirao 1935/36. kao jedan od najdarovitijih u svojoj generaciji. Dvije je godine bio na usavršavanju u Parizu i započeo obećavajuću pijanističku karijeru. U međuvremenu se ozlijedio na odsluženju voj. roka zbog čega je morao prekinuti pijanističku karijeru. Zaposlio se kao pravnik u smederevskoj Tvornici vagona 1940/41, odakle je nakon Travanjskoga rata mobiliziran i upućen na Kosovo. U svibnju 1941. vratio se u Osijek te se zakratko zaposlio u očevu odvjetničkom uredu. U prijavi imovine Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, među ostalim je naveo kako kao član Matice hrvatske od 1926. prima njezina redovita izdanja. Iako je u rujnu 1940. prešao na katoličanstvo, 31. VII. 1941. bio je uhićen i odveden u logor u Gospić, a odande u logor Jasenovac. Prema svjedočenju jasenovačkih logoraša Mire Auferbera i → V. Hahna umro je u logoru krajem prosinca 1941. od iscrpljenosti i gladi. – Kći Marijana (Mara), kemičarka (Osijek, 31. VII. 1926). Nižu gimnaziju završila je u Osijeku. Po uspostavi NDH, u travnju 1942, s majkom je prebjegla u Hrvatsko primorje te su bile internirane u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala kao nastavnica analfabetskoga tečaja u Topuskom. Nakon rata završila partizansku gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1953. diplomirala kemiju na Tehničkom fakultetu. Radila je u tvornici »Kutrilin«, a od 1956. do umirovljenja 1985. u Institutu »Ruđer Bošković«.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28388, 28777. – Podaci o ulazniku M. Kaiser.
LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929). – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Cionistički kongres u Osijeku 1904. Ha-kol, 2004, 84. – Ista: Prvi cionistički kongres u Osijeku 1904. godine. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – Ista: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.