JUNG, Eliezer (Vlado, Vlatko), glumac (Osijek, 30. IX. 1928). Sin Marcela i Helene rođ. Deitelbaum (Bošnjaci, 1895 – ?), brat Lea i Ljerke. Po uspostavi NDH s obitelji je izbjegao u Hrvatsko primorje te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te djelovao kao kurir na Baniji i Kordunu. Glumu je studirao nakon II. svj. rata u dramskom studiju »Tito Strozzi« u Zagrebu. U kolovozu 1949. iselio se u Izrael, gdje je promijenio ime Vlado u Eliezer. Nakon odsluženja dvogodišnjeg voj. roka primljen je u teatar »Kameri«. Usporedno je glumio u teatru »Cavti« i »Ohel«, da bi s Ednom Šavit i Mihaelom Almazom osnovao teatar »Zira« u Tel Avivu. Od 1962. do umirovljenja glumio je u nacionalnom teatru »Habima«. – Brat Leo, elektrotehničar (Osijek, 1921). Po uspostavi NDH s obitelji je prebjegao u Hrvatsko primorje i bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a u rujnu 1943. prešao je na teritorij pod partizanskim nadzorom te djelovao u pozadinskoj službi na Baniji. Nakon II. svj. rata radio je kao elektrotehničar. – Sestra Ljerka, revolucionarka (Osijek, 1924). Po uspostavi NDH s obitelji je prebjegla na Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a u rujnu 1943. prešla je na teritorij pod partizanskim nadzorom te djelovala u pozadinskoj službi u Baniji i Kordunu. – Otac Marcel, trgovac (Osijek, 1888 – Banija, 1944). Bio je u braku s Helenom rođ. Deitelbaum (Bošnjaci, 1895 – ?). Po uspostavi NDH s obitelji je izbjegao u Hrvatsko primorje te su bili internirani u Kraljevicu i Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac na Baniji, gdje je poginuo.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

JUNG, Felix, obrtnik (? – ?). Posjedovao je zlatarsku radnju u Zagrebu 1870-ih.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

JUNGWIRTH, Gustav, pedijatar i žid. aktivist (Kamena Gorica kraj Novoga Marofa, 5. XI. 1899 – Zagreb, 20. XII. 1966). Sin Juliusa i Matilde rođ. Licht. Sa suprugom Zlatom rođ. Rosinger (Požega, 1909 – Zagreb, 9. III. 1996) otac je Noemi i Dana. Kao mladić u međuratnom razdoblju bio je pod utjecajem cionističkih ideja svojeg ujaka → A. Lichta. Gimnaziju je završio 1919. u Zagrebu, gdje je i započeo studij medicine, a diplomirao 1924. u Beču. Pedijatriju je specijalizirao u Zagrebu, Beču i Berlinu. U razdoblju 1928–41. djelovao je u Gradskom dječjem ambulatoriju u Zagrebu (poslije Zavod za socijalnu zaštitu majki i djece), gdje je vodio odjel za nedonoščad. Ondje je osnovao laktarij, centar za prikupljanje i dijeljenje majčina mlijeka, prvi takve vrste u nas. Po osnutku NDH izgubio je namještenje i u skupini žid. liječnika upućen je s obitelji u Mostar djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Prebjegao je 1942. u Dubrovnik i bio interniran u Kupare i Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa suprugom se priključio partizanima djelujući u Otočcu, potom kao liječnik ZAVNOH u Žirovnici i Buzetu, gdje je osnovao dječju bolnicu. Supruga je radila kao bolničarka u dječjem dispanzeru u Rujevcu. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je bio imenovan ravnateljem Zavoda za socijalnu zaštitu majki i djece te osnovao Dječji dom na Josipovcu (danas Nazorova ul.). God. 1947. te 1949–55. predstojnik je Dječjega odjela Opće bolnice »Dr. Mladen Stojanović« (danas KBC »Sestre milosrdnice«). Nakon usavršavanja u Švicarskoj, Francuskoj i Švedskoj, u toj je bolnici, uz pomoć UNICEF, 1954. osnovao Centar za nedonoščad s prvim inkubatorom u Hrvatskoj. Dječji dispanzer u Domu zdravlja Medveščak vodio je nakon 1955. Surađivao u Liječničkom vjesniku (1935). Sudjelovao u radu ŽOZ, među ostalim bio i predsj. Socijalnoga odbora.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – (Nekrolozi): B. Puretić, Arhiv za zaštitu majke i djeteta, 10(1966) 5/6. – A. N.: Liječnički vjesnik, 89(1967) 1. – J. Romano: Jevreji u logoru na Rabu i njihovo uključivanje u narodnooslobodilački rat. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Ibid. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Klinička bolnica »Dr. Mladen Stojanović« Zagreb 1845–1985. Zagreb 1985. – Klinička bolnica »Dr. Mladen Stojanović«. Anali Kliničke bolnice »Dr. M. Stojanović«, 24(1985) 2 (posebno izd.). – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – V. Dugački: Jungwirth, Gustav. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005.

JUNGWIRTH, Marko, poduzetnik (Madžarevo, 1890. ili 1891 – logor Jasenovac, 1941). Sin Bernarda, suprug Gizele te otac Branka (Zagreb, 1916 – logor Jasenovac, ?1941). Kao vlasnik pod imenom »M. Jungwirth i drug« posjedovao je Zagrebačku industriju popluna u Ilici s prodavaonicom u Vlaškoj ul. Po uspostavi NDH sa suprugom su mu bila priznata arijska prava. Uputio je molbu da mu sina Branka oslobode iz logora na Zavrtnici u Zagrebu, u koji je odveden 28. VIII, a u molbi je istaknuo kako je po polit. uvjerenju pravaš. Iako je sin nakon tjedan dana pušten, do kraja godine ponovo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao, kao i njegovi roditelji.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28068. – HDA, Ponova, Varia.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

JUNGWIRTH, Mirko, fotograf (Mađarevo, 4. II. 1891 – logor Jasenovac, 1941). Sa suprugom Elsom rođ. Taussig (? – Auschwitz, 1943) otac je Ive (Zagreb, 1918 – ?) i Dražena, staklarskoga naučnika (Zagreb, 1925 – Auschwitz, 1943). Zavičajnu pripadnost imao je u Budinščini. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik fotografskoga atelijera u Ul. kraljice Marije u Zagrebu. Dok je sin Ivo tijekom Travanjskoga rata 1941. pao u njem. ratno zarobljeništvo, M. je, po uspostavi NDH, s ostalim članovima obitelji preuzeo žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao. Iz ŽOZ poslan mu je samo jedan paket 7. XI. 1941. Supruga i sin Dražen deportirani su u Auschwitz 1943.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28389. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

JUNGWIRTH, Otto, gospodarstvenik, sportski djelatnik i žid. aktivist (Podrute kraj Novoga Marofa, 17. X. 1898 – logor Jasenovac, 1943 ili 1944). Sin Julija i Matilde, suprug Vilme rođ. Heumer, otac Lee, Rut i Amona (Zagreb, 1928 – Zagreb, 3. VI. 2005). Odgajan je u Zagrebu u cionističkom duhu. God. 1925. došao je u Čakovec kao upravitelj Šumske uprave, gdje je iz svojega ureda (»Palestinski ured«) vodio organizaciju koja se bavila iseljavanjem Židova u Palestinu. U Čakovcu je 1933. osnovao Židovsko omladinsko društvo, a potom i Mjesnu cionističku organizaciju. Istodobno je s Jerkom Franetovićem dao podići drvene tribine na nogometnom igralištu Čakovečkoga športskoga kluba. Uoči II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je radio u poduzeću »Nihag« d. d. Po uspostavi NDH sa suprugom i djecom preuzeo je žid. znak i u lipnju 1941. prijavio imovinu, navodeći pritom da se obitelj još prije 1819. doselila u Hrvatsku. Kao neophodno potrebni stručnjak u drvnoj industriji dobio je zaštitne dokumente i ostao raditi u tvrtki »Nihag« do 22. VII. 1942, kad je bio uhićen. Moguće je da je isprva još uživao zaštitu te da je tek 1943. deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao između 31. VIII. 1943. i 13. I. 1944. Supruga i djeca deportirani su 1942. u logor Stara Gradiška, gdje su stradali. – Kći Lea, žid. aktivistica (Zagreb, 1925 – logor Stara Gradiška, 1942). Kao učenica zagrebačke III. ženske gimnazije uključila se u lijevi omladinski pokret te postala članica SKOJ. Neposredno prije poč. II. svj. rata izabrana je za članicu Srednjoškolskoga aktiva u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak. Iako se bila priključila partizanima, uhićena je te s majkom, bratom i sestrom deportirana u logor Stara Gradiška, gdje je stradala.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29704. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – T. Grünwald: Povijest i propast Jevrejske vjeroispovjedne općine Čakovec. Tel Aviv 1977. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – J. i V. Kalšan: Jungwirth, Oto. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

JÜNKER, Sigmund (Sigismund, Žiga, Eliezar), tiskar i knjižar (Sisak, 19. IV. 1869 – Auschwitz, ?1942). Sin Julija i Katarine rođ. Brückner, suprug Elsie rođ. Halasz i otac Ivin. Gimnaziju je pohađao do 1883. u Petrinji, gdje mu je otac utemeljio i vodio prvu tiskaru. Nakon što je izučio tiskarski zanat kod Adolfa Fanta u Sisku, 1892–1940. vodio u Sisku tiskaru i knjižaru, a 1904. otvorio javnu knjižnicu. Tiskao je novine i časopise, udžbenike i školske izvještaje, a među knjigama i Tristogodišnjicu u spomen boja sisačkoga god. 1593 (1893) Ferde Hefelea. Pokrenuo je i uređivao (1892–93) tjednik Posavac, polumjesečnik Kroatisch-slavonische Holz-Zeitung (1900), te tjednik Hrvatski zajedničar (1919–20). Sudjelovao je u društvenom životu grada. U njegovoj je nakladi 1937. objavljena Antologija nove hrvatske kajkavske lirike, prve antologija nove kajkavske lirike Nikole Bačića u kojoj su zastupljeni Antun Gustav Matoš, Miroslav Krleža, Fran Galović, Dragutin Domjanić i dr. Bio je inicijator i zagovornik ideje o otvaranju realne gimnazije u Sisku te član dobrotvornih društava. Jedan je od prvih sisačkih fotografa i autor prvih razglednica. God. 1940. prodao je tiskaru te se preselio u Zagreb. Po uspostavi NDH sa suprugom Elsie preuzeo je žid. znak, a u kolovozu 1942. bili su uhićeni i deportirani u Auschwitz, gdje su stradali vjerojatno iste godine. – Otac Julije (Julius), trgovac i knjigotiskar (?Gerbö, Mađarska, 5. I. 1835 – Sisak, 25. I. 1908). Sa suprugom Katarinom rođ. Brückner imao je djecu Sigmunda, Terezu (?, 1906 – ?) i Dragu (?, 1911 – ?). Do 1881. živio je i djelovao u Sisku. U veljači iste godine podnio je zahtjev za otvaranje tiskare u Petrinji. Budući da je petrinjsko Gradsko zastupstvo nastojalo da prvu tiskaru u gradu otvori trgovac Ivan Miličić, izbio je spor koji je riješilo Carsko-kraljevsko zapovjedništvo u Zagrebu dodijelivši mu 28. IV. 1881. dozvolu za otvaranje tiskarskog obrta u Petrinji. U proljeće 1883. zatvorio je tiskaru, a tiskarski obrt i trgovinu prebacio u Sisak. – Sigmundov sin Ivo (Jinker), sportaš i sportski djelatnik (Sisak, 22. IX. 1909 – Zagreb, 3. XII. 1966). Bavio se mačevanjem od 1930. u Jugoslavenskom mačevalačkom klubu u Sisku. Bio je član mačevalačke sekcije Građanskoga kluba »Segesta« u Sisku (1934–35), a potom član zagrebačkoga Makabija (1939–41) te Akademskoga mačevalačkog kluba »Mladost« (1945–66). Bio je delegat sisačkoga mačevalačkog kluba u Zagrebačkom mačevalačkom podsavezu i Jugoslavenskom mačevalačkom savezu (1931–34) te predsj. Mačevalačkoga kluba »Mladost« i član Mačevalačkog odbora Hrvatske do 1966. U Travanjskom ratu bio je zarobljen kao jugoslav. oficir i zatočen u njem. zarobljeničkom logoru Stalag IVb kraj Dresdena; tu je organizirao život u logoru, mačevao u mačevalačkom klubu »Cercle d’escrime« i na natjecanju osvojio treće mjesto u sablji. Medalju koju je izradio franc. kipar Émile Monier, također logoraš, donio je sa sobom u Hrvatsku. Nakon oslobođenja iz logora preko Praga i Budimpešte dva i pol mjeseca pješice se vraćao u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Kartoteka DKI, spis Elsie Jünker -546/4. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: Tref.: Javne knjižnice. Sisački glas, 3(1904), 24. XII. – F. Kovač: Prikaz razvoja grada Siska o njegovoj pedesetgodišnjici. Sisak 1925. – M. Matovina: Leksikon sporta općine Sisak 1845.–1983. Bjelovar 1985. – M. Matovina: Obrt u Sisku 1836–1986. Sisak 1987. – T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – Đ. Gajdek: Glasnik knjigotiskarah. Jedinstvo, 47(1991), 14. XI. – I. Golec: Tiskarstvo, izdavaštvo i knjižarstvo Petrinje (1881.–1991.). Zagreb 1992. – Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869.–1918. Sisak 1992. – Sisak sa starih razglednica. Sisak 1996. – I. Golec: Tiskarstvo, izdavaštvo i knjižarstvo Petrinje (1881–1991). Zagreb 1992. – Đ. Zorko: Povijest knjižnica i čitaonica u Sisku. Sisak 1997. – I Golec: Jünker, Julije. Petrinjski biografski leksikon. Petrinja 1999. – B. Kraguljac: 220 godina školstva u Sisku (katalog izložbe). Sisak 2001. – J. Podnar: Sisak i književnost. Prilog za književnopovijesni pregled. Riječi, 2001, 3/4. – K. Pranjko: Jünker, Sigmund. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Jünker, Sigismund. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006. − Iste: Jünker, Ivo. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.

JÜNKER, Siniša, prevoditelj, turistički djelatnik i časnik (Zagreb, 10. VI. 1946 – Zagreb, 8. I. 2010). Sin Ive i Ane rođ. Jelić. Nakon školovanja u Zagrebu, boravio je niz godina u inozemstvu (Engleska, Italija, Tunis i dr.), gdje je radio na nezavisnoj televiziji u produkciji programa te na filmu, surađujući između ostalih i s → B. Lustigom. Po povratku u domovinu, bavio se turističkom djelatnošću. God. 1990. uključio se kao dobrovoljac u organizaciju i naoružavanje odreda Narodne zaštite na području Općine Centar, a potom Općine Maksimir. Radio je u različitim uredima i logističkim središtima HV, a u djelatnu voj. službu primljen 1995, kad je unaprijeđen u čin natporučnika. U istom činu je umirovljen 1997. na mjestu zapovjednika voj. skladišta Prečec. Jedno je vrijeme bio časnik za vezu u sklopu MPRI/DTAP programa. Nakon umirovljenja bavio se pisanjem i prevođenjem. Bio je dugogodišnji aktivist ŽOZ. – Kći Annamaria, liječnica i žid. aktivistica (?Zagreb, 1969). Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1993/94. Predsjednica je Socijalnoga odbora ŽOZ.

LIT.: B. Javorović: Narodna zaštita Grada Zagreba u Domovinskom ratu. Zagreb 1999. – D. Najman, I. Posilović i M. Dujić: Narodna zaštita u Domovinskom ratu. Zagreb 2002.

JURIŠIĆ, Štefa, pedagoginja (Pitomača, 21. X. 1906 – Zagreb, 3. XI. 1977). Kći Lavoslava Krausa. Djelovala je kao nastavnica u Otočcu. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak, prešla na katoličanstvo, no 13. V. 1941. otpuštena je iz državne službe. Preživjela je II. svj. rat zahvaljujući braku s »arijevcem« Petrom Jurišićem.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

JURKOVIĆ, Dragutin, pravnik (Zemun, Srbija, 27. I. 1887 – logor Jasenovac, VIII. 1942). Nakon doktorata prava, djelovao je u Hrvatskoj zemaljskoj banci u Osijeku. Po osnutku NDH u prijavi imovine u lipnju 1941. naveo je da mu je i pradjed imao zavičajnost u Zemunu. U braku s Irmom imao je sina Vladimira (?, 1921 – logor Jasenovac, 1941) ) i kćer Nadu. Sa suprugom i sinom odveden je u sabirni logor u Tenji, a potom u logor Jasenovac, gdje su svi stradali. – Kći Nada, liječnica (Jagodina, Srbija, 17. III. 1915 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju radila je u sanatoriju → I. Herlingera u Osijeku. S obitelji je stradala u logoru Jasenovac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.