WORTMANN, Emanuel, tiskar (?Ilok, o. 1850 – ?Osijek, ?). Bio je vlasnik Prve iločke tiskare 1882–97. u kojoj je izrađivao tiskanice za lokalna poduzeća i ustanove te društvena pravila. Tiskao je latinicom, ćirilicom, te na hrvatskom i njem. jeziku. God. 1886–88. izdavao je i uređivao novine Sremac, tjednik za politiku, narodnu privredu i zabavu. Registriran je kao prokurist Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku te se pretpostavlja da je ondje prenio tiskaru.

LIT.: J. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978.

WORTMANN, Slavko, poduzetnik (? – ?). Sa Žigom Wortmannom bio je suvlasnik poduzeća »Adriatic« na Sušaku.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

YUILL, Nada, anglistica (Zagreb, 2. IV. 1932). Kći Vlatka Horvata i Marije rođ. Abranyi. Diplomirala je anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živjela u Velikoj Britaniji, a 1985. vratila se u Zagreb, gdje se bavi prevođenjem.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

ZABLUDOVSKI, Izrael, inženjer (Białystok, Poljska, 9. I. 1894 – logor Jasenovac, 1942). Doselio se 1925. u Vinkovce, gdje je radio na osnivanju i potom bio poslovođa u tvornici vate »Viteks« → A. Borovica. Po uspostavi NDH, u zimi 1941, stariji sin Janko (Vinkovci, 1927) deportiran je u logor Jasenovac, a on je, kao stručna osoba neophodna za proizvodnju, i dalje radio u već konfisciranoj tvornici »Viteks«. Ubrzo je sa suprugom Evom (Vinkovci, 1902) deportiran u Jasenovac, odakle se samo jednom javio mlađemu sinu u Osijek. U srpnju 1942. preporučeno je njegovo puštanje iz logora kao neophodno potrebnog stručnjaka u poduzeću, koje radi i za »razne ustaške postrojbe«, ali čini se da je bilo prekasno. – Sin Vladimir (Vlado, Haim), filmski snimatelj (Vinkovci, 27. V. 1935). Pošto su mu roditelji i stariji brat odvedeni u logor Jasenovac, smješten je kod obitelji Feliksa Weissa (Vajsa) u Osijeku. Nakon što je i udomiteljska obitelj bila deportirana, bio je smješten u dječji dom koji su vodile časne sestre, gdje je bio pokršten. Poslije rata udomile su ga obitelji Kirschner u Osijeku, potom Borovic u Vinkovcima, a od 1946. živio je u dječjem domu u Beogradu. Iselio se 1948. u Izrael, gdje je živio u kibucu Amir, a od 1953. bio u vojsci. Potom je radio u izr. Ministarstvu poljoprivrede kao producent edukativnih filmova. Živi u Petah Tikvi.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29632. – JUSP Jasenovac.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

ZAGHAFT, Aron, trgovac (? – ?). Zagrebačko Gradsko vijeće dalo mu je 1842. dozvolu trgovanja i stanovanja u gradu, gdje je otvorio trgovinu zlatom, srebrom i dragim kamenjem. Protiv njega su se pobunili domaći trgovci, koji su 1849. zahtijevali od banskoga namjesnika Mirka Lentulaja da mu se oduzme dozvola da otvoreno prodaje dragocjenosti ne samo u okrugu grada Zagreba, nego također i »općine kaptolske i laškouličke«, posebice jer je bio Židov, a »cijelome svijetu je poznato da najveće zlo od Židova ishađa i da su oni najveći neprijatelji prema čovječnosti i domovini našoj«. Na tu je žalbu Bansko vijeće zatražilo i dobilo objašnjenje od Gradskoga vijeća u kojem se kaže da je Z. dobio pravo stanovanja i trgovine jer se Vijeće uvjerilo o njegovu poštenju, te da mu se ne može uskratiti pravo stanovanja i trgovanja samo zato jer je Židov, posebice jer su čl. 29. iz 1840. i Oktroirani ustav iz 1849. Židovima rođenim u Ugarskoj ili Hrvatskoj dopuštali naseliti se gdje žele. Iako je Gradsko vijeće smatralo da zlatarska molba ne zaslužuje pozornosti, naknadno je moralo promijeniti odluku, jer Z. navodno, ipak nije dokazao »svoje stanovništvo u gradu Zagrebu«. Vjerojatno je posrijedi bila neka formalnost koja je poslije uklonjena te je ponovo dobio pravo stanovanja i trgovanja u gradu, koju je vodio do 1875. Na fotografiji iz 1871, jednoj od najstarijih sjeveroist. strane Jelačićeva trga i poč. Ilice, kao natpis nad trgovinom stoji »A. Zaghaft«.

IZV.: DAZ, Obrtno kazalo za slobodne obrte 1860–1884, knj. 62, tek. br. 72 za 1864.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-ih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – F. Buntak: Povijest Zagreba. Zagreb 1996.

ZALOSCER, Hugo, agronom i cionistički aktivist (Tuzla, BiH, 27. II. 1898 – ?, Izrael, ?). Unuk → H. H. Jacobija. Osnovnu školu pohađao je u Tuzli i Zagrebu. Za I. svj. rata bio je 1916. mobiliziran i poslan na solunsku bojišnicu, gdje je bio zarobljen. Uspio je pobjeći iz zarobljeništva, a nakon rata upisao je studij agronomije u Beču. Po završetku studija 1922. iselio se u Palestinu, gdje je radio kao poljoprivredni instruktor te se angažirao pri osnivanju prve farme jugoslavenskih žid. naseljenika (1926–28). Bio je ravnatelj Srednje poljoprivredne škole, potom Više poljoprivredne škole u Aku do umirovljenja 1968.

LIT.: Bilten HOJ, 1972, 1/2. – I. i S. Goldstein: Farma jugoslavenskih židovskih naseljenika u Palestini 1926–1928. U: Zbornik Mirjane Gross. Zagreb 1999.

ZALOSCER, Leo, farmaceut (?, 1899 – ?, 1942). Završio je 1915. II. klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je diplomirao na Farmaceutskom fakultetu 1923. Bio je ljekarnik u Iloku i član Ljekarničke komore. Po uspostavi NDH, 9. VII. 1941, zaveden je u popis neophodnih stručnjaka. Istodobno je počeo surađivati s partizanima, kojima je slao lijekove i sanitetski materijal. Vlasti NDH otkrile su njegov rad i po odluci prijekoga suda osuđen je na smrt i strijeljan.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ZAMOLO, Josip, građevinski poduzetnik (? – ?). Spominje se kao vlasnik građevinskoga poduzeća »Joanović-Mevorah-Zamolo«.

ZAMRI, Šmuel (Schlesinger), službenik i žid. aktivist (Slatina, 9. II. 1915 – Šaar Haamakim, Izrael, 12. VIII. 1994). U Palestinu se iselio 1936. te priključio kibucu Šaar Haamakim. Za II. svj. rata služio je u brit. vojsci. Kao član delegacije UNRRA, agencije UN za pomoć izbjeglicama, radio je na pronalasku preživjelih Židova u nacističkoj Europi, koje je potom okupljao u logorima za raseljene osobe (u koje su svakodnevno stizale stotine izbjeglica iz Poljske i Mađarske) i organizirao poljoprivredne hahšare. Iako su Britanci često izbjeglice optuživali za špijunažu i uhićivali, Z. se trudio da budu oslobođeni. Njegov najveći uspjeh bio je umnožavanje osam certifikata u više od 400 primjeraka, na koje je doveo toliko izbjeglica, tzv. Alija Dalet.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

ZEITLIN, Josef, trgovac (Zagreb, 5. VI. 1915 – New York, 12. VIII. 2006). Sin zagrebačkoga trgovca Samuela i Katarine rođ. Schlessinger, brat Milana (Chaim Menachem), Zvonka (Shneur Zalman), Mirka (Yechiel) i Hinka (Hilel). Po uspostavi NDH s obitelji je prebjegao u Italiju te su bili internirani u Gandinu, osim brata Hinka koji je stradao u logoru Jasenovac. God. 1943. s braćom je prešao u Švicarsku te u Montreuxu pomagao izbjeglicama. Nakon rata radio je u Milanu u trgovini satovima. God. 1949. vjenčao se s Paolinom (Perel) rođ. Siegelman s kojom se iste god. iselio u SAD, gdje je radio kao trgovac i bio uključen u različite stambene projekte. Bio je aktivan u društvu »K’hal Adas Yereim« (Viener Kehilla). Otac je Davida (Eliezer David), Shirley (Shaindy) i Hilly (Chaim Hillel).