ZAGHAFT, Aron, trgovac (? – ?). Zagrebačko Gradsko vijeće dalo mu je 1842. dozvolu trgovanja i stanovanja u gradu, gdje je otvorio trgovinu zlatom, srebrom i dragim kamenjem. Protiv njega su se pobunili domaći trgovci, koji su 1849. zahtijevali od banskoga namjesnika Mirka Lentulaja da mu se oduzme dozvola da otvoreno prodaje dragocjenosti ne samo u okrugu grada Zagreba, nego također i »općine kaptolske i laškouličke«, posebice jer je bio Židov, a »cijelome svijetu je poznato da najveće zlo od Židova ishađa i da su oni najveći neprijatelji prema čovječnosti i domovini našoj«. Na tu je žalbu Bansko vijeće zatražilo i dobilo objašnjenje od Gradskoga vijeća u kojem se kaže da je Z. dobio pravo stanovanja i trgovine jer se Vijeće uvjerilo o njegovu poštenju, te da mu se ne može uskratiti pravo stanovanja i trgovanja samo zato jer je Židov, posebice jer su čl. 29. iz 1840. i Oktroirani ustav iz 1849. Židovima rođenim u Ugarskoj ili Hrvatskoj dopuštali naseliti se gdje žele. Iako je Gradsko vijeće smatralo da zlatarska molba ne zaslužuje pozornosti, naknadno je moralo promijeniti odluku, jer Z. navodno, ipak nije dokazao »svoje stanovništvo u gradu Zagrebu«. Vjerojatno je posrijedi bila neka formalnost koja je poslije uklonjena te je ponovo dobio pravo stanovanja i trgovanja u gradu, koju je vodio do 1875. Na fotografiji iz 1871, jednoj od najstarijih sjeveroist. strane Jelačićeva trga i poč. Ilice, kao natpis nad trgovinom stoji »A. Zaghaft«.
IZV.: DAZ, Obrtno kazalo za slobodne obrte 1860–1884, knj. 62, tek. br. 72 za 1864.
LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-ih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – F. Buntak: Povijest Zagreba. Zagreb 1996.