BALASZ, Salomon Aleksandar, službenik (Kökény, Mađarska, 19. VII. 1889 – logor Jasenovac, 1941). Sin Mihajlov. Doselio se iz Budimpešte vjerojatno nakon 1926. te djelovao kao prokurist poduzeća »Tungsram« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Sarom i djecom Verom, Andrijom i Tomislavom preuzeo je žid. znak. Otpušten je, uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Supruga i kći Vera stradale su u logoru Đakovo, čini se da je jedini preživio sin Tomislav (Tomás), koji se nakon II. svj. rata nastanio u Budimpešti.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAND, Milan, poduzetnik (Đakovo, 1885 – logor Jasenovac, 1941). Sin Josipov. Završio je višu pučku školu realnoga smjera u Slavonskom Brodu i Višu trgovačku školu u Osijeku. U međuratnom razdoblju bio je komercijalni direktor »Tipografije« d. d. i urednik rubrike narodne privrede u zagrebačkom Jutarnjem listu. Također je bio član Nadzornoga odbora Golubovečkih ugljenokopa. Po uspostavi NDH, sa suprugom Irenom rođ. Zimmerman preuzeo je žid. znak te su deportirani u logor Jasenovac. – Sin Davor, grafičar (Zagreb, 23. I. 1917 – ?) s posuđenim ispravama dr. Fulgosija prebjegao u Dalmaciju i preživio II. svj. rat u Italiji. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAR-CVI, Moše (Švajger, Schweiger; Nikola), pravnik i cionistički aktivist (Senta, Srbija, 29. XI. 1905 – Tel Aviv, 13. VIII. 1963). Sin rabina, od kojeg je naučio hebrejski jezik. Završio je Pravni fakultet i doktorirao temeljem rigoroza u Zagrebu 1928. Nekoliko godina radio u odvjetničkom uredu → A. Lichta, kad počinje njegova cionistička djelatnost. Bio je, među ostalim, predsj. akademskog društva »Judeja« u Zagrebu. Potom odlazi u Suboticu te po Vojvodini razvija cionističku djelatnost, zastupajući načela laburističke stranke MAPAI. Za II. svj. rata u Budimpešti na čelu je ilegalnoga pokreta »Hagana«, do deportacije u njem. logor Mathausen. God. 1947. iselio se u Palestinu, a po osnivanju Izraela dobrovoljno se javio u vojsku te bio uvršten u pravnu i sudsku službu vojske te radio u voj. tužilaštvu. Tada je vjerojatno promijenio ime i prezime. Poslije je radio u Pravnom odjelu Središnjice radnih kooperativa Histadruta (sindikata), gdje je postavljen za doživotnoga gl. pravnoga savjetnika. Od dolaska u Izrael bio je u vodstvu HOJ.

LIT.: Židov, 8(1924) 8. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

BAR-LEV, Haim (Brotzlewsky; Chaim, Hajim), general i političar (Beč, 16. XI. 1924 – Tel Aviv, 7. V. 1994). Doselio se 1930-ih u Zagreb, gdje je polazio pučku školu i gimnaziju. Od 1939. živio u Palestini, gdje je 1942. završio poljoprivrednu školu Mikveh Israel, potom stupio u Palmah, udarnu žid. postrojbu, koju su Britanci uvježbali za borbu protiv osovinskih snaga (djelovala ilegalno od 1943. do uspostave Države Izrael). Za I. arapsko-izraelskoga rata 1948. bio je zapovjednik 8. mehanizirane bojne 12. brigade, za II. arapsko-izraelskoga rata 1956. zapovjednik 27. motorizirane oklopne brigade, koja je zauzevši pojas Gaze prva izbila na Sueski kanal. God. 1957–61. bio je zapovjednik svih oklopnih jedinica. Potom je studirao upravu i ekonomiju na Sveučilištu Columbia, a 1964. bio imenovan načelnikom za opće poslove pri Glavnom stožeru oružanih snaga, 1967. za tzv. šestodnevnoga rata bio je imenovan zamjenikom načelnika stožera oružanih snaga, od 1968. do umirovljenja 1972. bio načelnik. Na tom je položaju zapovjedio izgradnju niza utvrda duž Sueskoga kanala (Linija Bar-Lev), koje se, unatoč velikim ulaganjima nisu pokazale učinkovitima za tzv. jomkipurskoga rata 1973, stoga je bio reaktiviran kako bi reorganizirao sinajsku bojišnicu. Posvetivši se politici (kao član i 1978–84. tajnik Laburističke stranke), bio je dugogodišnji zastupnik u Knesetu, a u vladi ministar trgovine i industrije (1972–77), ministar razvoja (1974), ministar unutrašnjih poslova (1984–90) i prvi izraelski veleposlanik u Rusiji (1992–94).

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – The Oxford Companion to Military History. Oxford–New York 2001. – Z. Milo:Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004.

BARAC, Nataša, novinarka (Zagreb, 5. II. 1964). Kći Branislava i → Biserke Hiršl-Barac. Studirala je francuski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Novinarka je u vanjskopolit. redakciji HINA, a od 2003. urednica. Od 2005. do 2010. urednica je Ha-kola.

IZV.: Podaci o ulaznici V. Kovač.

BARAM, Dan (Fuchs, Radičević; Milivoj), general i političar (Zagreb, 18. I. 1931 – Jeruzalem, 18. IX. 2009). Sin Miroslava Fuchsa i Erne rođ. Gross. Osnovnu školu pohađao je u ŽOZ. Potkraj 1930-ih i poč. 1940-ih živio je s majkom kod djeda Josefa Grossa. Nakon uspostave NDH u lipnju 1941, s majkom je bio uhićen i zatočen u prostorima Zagrebačkoga zbora. Zbog rodbinskih veza s katolicima (preko Bedřicha Grossa, direktora »Siemensa«, koji je bio češ. katolik te muž očeve sestre Elze), na intervenciju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca dobio je s majkom lažne isprave i krsne listove na prezime Radičević te bio oslobođen. Po izlasku iz zatočeništva Stepinac ih je smjestio u Ščitarjevo kod župnika Dragutina Jesiha (proglašen Pravednikom među narodima). Nakon što su potkraj 1943. ustaše ubili Jesiha i njegovo tijelo bacili u Savu, župnikovi suseljani sakrili su ih u nedalekoj Sv. Klari, gdje su, uz četiri druge žid. obitelji, u rafineriji »Olex« vlasnika Franje Sopianca doživjeli kraj II. svj. rata (Sopianac i cijela obitelj proglašeni su Pravednicima među narodima). Potom se vratio u Zagreb, gdje je pohađao mušku realnu gimnaziju. Nakon mature 1949. emigrirao je s obitelji u Izrael. Isprva je živio u kibucu Šaar Hagolan (1949–50),a zatim u mošavu Bet Zajit kraj Jeruzalema. God. 1953. počeo je raditi u prometno-turističkom poduzeću EGED (obnašao je, među ostalim, dužnost člana Izvršnoga vijeća i direktora Prometne uprave Jeruzalema i juž. dijela Izraela), a 1954. promijenio je prezime Radičević u Baram te ime Milivoj u Dan. Potom je stupio u voj. službu, te se nakon završetka časničkog tečaja (1960) borio u arapsko-izraelskim ratovima kao pripadnik topničkih postrojba. Nakon IV. arapsko-izraelskoga rata (tzv. jomkipurski rat) stupio je 1973. u policijsku službu (u činu majora) te bio jedan od osnivača Nacionalne garde, njezin zapovjednik u Jeruzalemu i juž. distriktu te zamjenik zapovjednika u cijelom Izraelu u činu policijskoga brigadnoga generala (od 1980). Osnivač je i policijskih jedinica za vezu s gradskim upravama, ministarstvima i sigurnosnim ustanovama. Također je bio zadužen za regrutaciju religioznih djevojaka. Premda je potkraj 1998. bio umirovljen, nastavio je djelovati kao član Komisije za sigurnost u Gradskom vijeću Jeruzalema, bio predstavnik na radnom sudu i kao član Komisije za izdavanje licenca za privatne detektive. Od 1991. predstavnik je RH u Izraelu, a od 1993. do 2006. njezin počasni konzul. U braku s Hedvom rođ. Färber imao je dvoje djece. Pridonio je uspostavi diplomatskih odnosa RH i Izraela 1997. te poticao gospodarsku i kulturnu suradnju između dviju država. Zauzimao se za proglašenje kardinala A. Stepinca Pravednikom među narodima. Dio izraelskog tiska dovodio ga je u vezu s naoružavanjem Hrvatske tijekom međunarodnog embarga na uvoz oružja. – Otac Miroslav, sin Eduarda Fuchsa (?, 1872 – ?, 1902), radio je različite poslove, među ostalim držao je restoran i kavanu te radio za šogora Huga Grossa u Živinicama i u Zagrebu. Nakon uspostave NDH bio je uhićen te prebačen u zatvor u Sisku. Zbog rodbinskih veza s katolicima (preko šogora B. Grossa) štitio ga je sam nadbiskup A. Stepinac.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – T. Krasnec: Izraelski general Dan Baram više nije počasni hrvatski konzul. Jutarnji list, 9(2006), 29. X.

BARAN, Alojz, trgovac (Osijek, 21. VI. 1869 – ?Auschwitz, 1943). Sin Ignje. Doselio se 1936. u Zagreb, gdje je bio vlasnik trgovine papirom »Alojz Baran« u Gundulićevoj ul. Uhićen je i deportiran u svibnju 1943. vjerojatno u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BARKIĆ, Helena (rođ. Nussbaum), kemičarka i farmaceutkinja (Bogdanovka, Rusija, 16. X. 1909 – ?). U Zagreb je došla 1935. iz Beča. Stekla je doktorat iz kemije. Bila u braku s farmaceutom Teobaldom Barkićem. Po uspostavi NDH daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660.

BARMAPER, Herman, dermatovenerolog (Nova Gradiška, 22. IV. 1891 – ?, Izrael, o. 1970). Sin Benjaminov. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Budimpešti. Specijalizirao dermatovenerologiju te od 1920. radio u Zagrebu, najvjerojatnije u privatnoj ordinaciji dr. Anzora. Osamostalio se najkasnije 1931. Po uspostavi NDH ostao je bez posla, te sa suprugom Šari rođ. Rechnitzer i kćeri Majom preuzeo žid. znak. U ekipi žid. liječnika upućen je 1941. u Dom narodnoga zdravlja u Tuzli djelovati na suzbijanju endemskog sifilisa. U listopadu 1943. priključio se partizanima djelujući kao liječnik u bolnici 17. divizije 3. korpusa, upravitelj bolnice 3. korpusa i referent saniteta tuzlanskoga vojnog područja. Preživio je rat te zajedno sa suprugom Šarikom upisan u preliminarnu listu preživjelih ŽOZ. God. 1949. oboje su iselili u Izrael, gdje je nastavio raditi kao liječnik. – Kći Maja (Zagreb, 1927) bila je u vrijeme uspostave NDH učenica u Zagrebu. U ljeto 1941. s ocem je došla u Tuzlu, te se s njim 1943. priključila partizanima kao bolničarka u kirurškoj ekipi 16. vojvođanske divizije. Od 1945. radila u Zavodu za transfuziju krvi u Beogradu. Nakon II. svj. rata vratila se u Zagreb, a 1948–49. iselila se u Izrael. Poslije se udala u SAD.

IZV.: DAZ, Gradski narodni odbor Zagreb, Povjereništvo za komunalne poslove, Popis lica koja su iz Zagreba iselila u državu Izrael. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Ajzenštajn-Stojić.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BARTH, Oskar, bankar (Znojmo, Češka, ? – ?). Došao je u Zagreb 1933. te djelovao kao ravnatelj »Union banke«. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te preuzeo žid. znak. U prijavi imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, navodi 650 000 din. uloženih na bankovne knjižice Hrvatske udružene banke, Gradske štedionice i Hrvatske banke Zagreb. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.