BARAM, Dan (Fuchs, Radičević; Milivoj), general i političar (Zagreb, 18. I. 1931 – Jeruzalem, 18. IX. 2009). Sin Miroslava Fuchsa i Erne rođ. Gross. Osnovnu školu pohađao je u ŽOZ. Potkraj 1930-ih i poč. 1940-ih živio je s majkom kod djeda Josefa Grossa. Nakon uspostave NDH u lipnju 1941, s majkom je bio uhićen i zatočen u prostorima Zagrebačkoga zbora. Zbog rodbinskih veza s katolicima (preko Bedřicha Grossa, direktora »Siemensa«, koji je bio češ. katolik te muž očeve sestre Elze), na intervenciju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca dobio je s majkom lažne isprave i krsne listove na prezime Radičević te bio oslobođen. Po izlasku iz zatočeništva Stepinac ih je smjestio u Ščitarjevo kod župnika Dragutina Jesiha (proglašen Pravednikom među narodima). Nakon što su potkraj 1943. ustaše ubili Jesiha i njegovo tijelo bacili u Savu, župnikovi suseljani sakrili su ih u nedalekoj Sv. Klari, gdje su, uz četiri druge žid. obitelji, u rafineriji »Olex« vlasnika Franje Sopianca doživjeli kraj II. svj. rata (Sopianac i cijela obitelj proglašeni su Pravednicima među narodima). Potom se vratio u Zagreb, gdje je pohađao mušku realnu gimnaziju. Nakon mature 1949. emigrirao je s obitelji u Izrael. Isprva je živio u kibucu Šaar Hagolan (1949–50),a zatim u mošavu Bet Zajit kraj Jeruzalema. God. 1953. počeo je raditi u prometno-turističkom poduzeću EGED (obnašao je, među ostalim, dužnost člana Izvršnoga vijeća i direktora Prometne uprave Jeruzalema i juž. dijela Izraela), a 1954. promijenio je prezime Radičević u Baram te ime Milivoj u Dan. Potom je stupio u voj. službu, te se nakon završetka časničkog tečaja (1960) borio u arapsko-izraelskim ratovima kao pripadnik topničkih postrojba. Nakon IV. arapsko-izraelskoga rata (tzv. jomkipurski rat) stupio je 1973. u policijsku službu (u činu majora) te bio jedan od osnivača Nacionalne garde, njezin zapovjednik u Jeruzalemu i juž. distriktu te zamjenik zapovjednika u cijelom Izraelu u činu policijskoga brigadnoga generala (od 1980). Osnivač je i policijskih jedinica za vezu s gradskim upravama, ministarstvima i sigurnosnim ustanovama. Također je bio zadužen za regrutaciju religioznih djevojaka. Premda je potkraj 1998. bio umirovljen, nastavio je djelovati kao član Komisije za sigurnost u Gradskom vijeću Jeruzalema, bio predstavnik na radnom sudu i kao član Komisije za izdavanje licenca za privatne detektive. Od 1991. predstavnik je RH u Izraelu, a od 1993. do 2006. njezin počasni konzul. U braku s Hedvom rođ. Färber imao je dvoje djece. Pridonio je uspostavi diplomatskih odnosa RH i Izraela 1997. te poticao gospodarsku i kulturnu suradnju između dviju država. Zauzimao se za proglašenje kardinala A. Stepinca Pravednikom među narodima. Dio izraelskog tiska dovodio ga je u vezu s naoružavanjem Hrvatske tijekom međunarodnog embarga na uvoz oružja. – Otac Miroslav, sin Eduarda Fuchsa (?, 1872 – ?, 1902), radio je različite poslove, među ostalim držao je restoran i kavanu te radio za šogora Huga Grossa u Živinicama i u Zagrebu. Nakon uspostave NDH bio je uhićen te prebačen u zatvor u Sisku. Zbog rodbinskih veza s katolicima (preko šogora B. Grossa) štitio ga je sam nadbiskup A. Stepinac.
LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – T. Krasnec: Izraelski general Dan Baram više nije počasni hrvatski konzul. Jutarnji list, 9(2006), 29. X.