Kategorija: N

NEUMANN, Wolf (Vuk), trgovac i javni djelatnik (?, 1822 – ?). Doselio se 1867. u Sisak. Sa suprugom Amalie rođ. Mosinger imao je petero djece. Aktivno je sudjelovao u sisačkom društvenom životu. Bio je član Trgovačkoga zbora u Sisku (1880), redoviti član Arheologičkoga društva »Siscia« (1882). Sudjelovao je u delegaciji koja je potpisala Nagodbeni ugovor o spajanju Novoga Siska i Trgovišta Sisak u jedinstvenu sisačku gradsku općinu (1874), kojom je osnovan grad Sisak. Iste je god. sudjelovao u izradi Pravila Sisačke štedionice. Supruga je 1875. bila suosnivačica Društva sisačkih izraelitičkih gospojah.

LIT.: Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869.–1918. Sisak 1992.

NEUMANN, Zlatko, arhitekt (Pakrac, 4. III. 1900 – Zagreb, 9. I. 1969). Studij arhitekture završio je 1925. na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Radio je u atelijeru Adolfa Loosa u Beču (1920–22) i Parizu (1926–27), isprva kao crtač, potom kao suradnik na projektima za stambena naselja i vile te voditelj njegova ureda u Beču, afirmiravši se na gradnji kuće Tristana Tzare. U Zagrebu je vodio samostalni atelijer od 1930. do 1941, kad je mobiliziran u jugoslav. vojsku kao rezervni oficir. Zarobljen je u Travanjskom ratu i poslan u logore u Njemačkoj i potom u Nizozemskoj. Vodio je tečaj iz građevinskih konstrukcija i projektiranja pri kulturnoj sekciji logora, a 1943. bio je izabran za člana odbora Antifašističkoga vijeća. Nakon rata kratko je radio u Ministarstvu građevina NRH, a od 1946. u Zagrebu je bio voditelj atelijera u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu (poslije APZ). God. 1954–63. vodio je vlastiti projektni biro »Neumann«. Prije II. svj. rata projektirao je i izveo u Zagrebu protomodernu najamnu stambenu zgradu u Vukotinovićevoj ul. (Deutsch, 1928–31), obiteljske vile u Hercegovačkoj ul. (Klaić, 1931–32), Torbarovoj ul. (Schwarz-Gavrin, 1933–34) i u Petrovoj ul. (Margetić, 1934–35), radikalno modernu, potom poslovno-stambene zgrade u Vlaškoj ul. (Rosinger, 1936–37) i u Martićevoj ul. (Varaždinska industrija svile, 1936–37) te nekoliko pogonskih zgrada u krugu tvornice papira na Zavrtnici (1930–32). U Varaždinu je izveo obiteljske vile strogih bijelih kubusa u Slavenskoj ul. (Oblath, devastirana) i u Masarykovoj ul. (Friedländer, 1934–35). U svojim projektima zastupao je radikalno purističko oblikovanje, volumetrijsko strukturiranje zgrade prostornim planom i kontrolirani dizajn interijerskih rješenja. Inovirao je standarde urbanoga stanovanja i postavio osnove za kritičku interpretaciju internacionalnoga stila. Nakon rata realizirao je u Zagrebu tuberkulozni paviljon Vinogradske bolnice (1954), više školskih zgrada (u Cvjetnom naselju, na Ferenčici, u Laginjinoj ul. na Borongaju, u Folnegovićevoj ul.) i predškolskih objekata (1956–63) te industrijske zgrade (električna centrala u Perušiću, tvornica sardina u Prvić Luci, zgrade za nekadašnji kombinat »Boris Kidrič« u Šibeniku). Programatskim tekstovima u časopisima Novosti (1930) i Arhitektura (1933) promicao je Loosove reformatorske ideje i arhitekturu tzv. novoga građenja. Sudjelovao je na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938).

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – D. Venturini: Arhitektonski projektni zavod-APZ. Zagreb 1982. – 200 godina Židova u Zagrebu. Bilten ŽOZ, 1989, 12. – A. Laslo: Die Loos-Schule in Kroatien (katalog izložbe). Beč 1989. – Isti: Slučaj Zlatka Neumanna. Vjesnik, 42(1989), 21. I. – Isti: Arhitektura modernog građanskog Zagreba. Život umjetnosti, 30(1995) 56/57. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NEUMANN, Žiga, liječnik (Murska Sobota, Slovenija, 17. XII. 1867 – logor Jasenovac, 1941). Osnovnu školu završio je u Slatini, gimnaziju u Zagrebu, a medicinu u Beču. U javnu službu stupio je 1. IV. 1899. kao općinski liječnik u Gorjanima kraj Đakova. Potom je djelovao u Orahovici, a od 1917. do umirovljenja 1935. kao kotarski liječnik u Đakovu. Kao predsjednik Društva za poljepšanje Orahovice zaslužan je za izgradnju javnoga bazenskoga kupališta, prvoga u Slavoniji. Uz pomoć Đakovačke biskupije izgradio je tamošnju školsku polikliniku, koju je sve do umirovljenja besplatno vodio te, osim školske djece, liječio i sirotinju. Za I. svj. rata u Đakovštini je vodio akcije za prevenciju zaraznih bolesti (kolere, velikih boginja, pjegavog tifusa, dizenterije). U međuratnom razdoblju živio je u Zagrebu kao umirovljeni zdravstveni nadsavjetnik. Po uspostavi NDH zatražio je priznanje arijskih prava za sebe, suprugu Olgu rođ. Gruder, kćer Augustu te sinove Oskara i Lea. Među prvima deportiran je u logor Jasenovac, dok je supruga Olga najvjerojatnije preživjela rat. – Sin Leo Neumann (Novačić), farmaceut (Gorjani kraj Đakova, 28. XI. 1900 – Milano, Italija, 1955). U braku s Fridom rođ. Kreutzer imao je kćer Nevu. U nepoznato doba promijenio je prezime u Novačić. Doktorirao je filozofiju 1926. s tezom Viskozitet nekih organskih binarnih sistema. Kao asistent Farmaceutskoga odsjeka Filozofskoga fakulteta u Zagrebu 1925. sastavio je skriptu iz kemije i fizike za ljekarničke vježbenike i tabele kvantitativne analitičke kemije za farmaceute. Bavio se poviješću razvoja kinina. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je bio vlasnik poduzeća »Remedia« za proizvodnja otrova, lijekova i preparata za lijekove u Ilici. God. 1938. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH, 21. IV. 1941, poduzeće je stavljeno pod državni nadzor s povjerenikom, a N. je postavljen za njegova ravnatelja. Ubrzo je s obitelji izbjegao u Italiju, gdje je nakon II. svj. rata bio ravnatelj laboratorija »Farmitalia« u Milanu. Služio se pseudonimom Dr. Gorjanac.

DJELA: Preparativna i kvantitativna analitička kemija. Tabele kvantitativne analitičke kemije za farmaceute II godine. Zagreb s. a. – Odnos izmedju kemijske konstitucije i fiziološkog djelovanja. Zagreb s. a. – Skripta iz kemije i fizike za ljekarničke vježbenike. Zagreb 1926. (strojopis). – Povijest jednog drveta. Zagreb 1936. – Močvara smrti. Zagreb 1937.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27741.

LIT.: M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NEUTRA, Josip, strojarski inženjer (Zagreb, 1901 – ?). U međuratnom razdoblju bio je strojarski inženjer u Tvornici vagona, strojeva i mostova u Slavonskom Brodu i član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. U siječnju 1942. bio je uhićen, ali je Tvornica vagona tražila njegovo puštanje jer je bio potreban kao voditelj odjela za parno grijanje i gradnju kotlova, a i majka mu je bila »arijevka«. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29047.

NICK, Alfred, liječnik (Sarajevo, 20. V. 1902 – Zagreb, 28. IV. 1996). Sin Ignaca i Klare rođ. Zauderer. Osnovnu školu i gimnaziju najvjerojatnije je završio u Sarajevu, a na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1926. Dopuštenje za obavljanje liječničke prakse dobio je 1931. od Liječničke komore u Zagrebu, gdje je djelovao u Gradskom fizikatu, a istodobno je do 1941. imao vlastitu ordinaciju opće prakse u Draškovićevoj ul. Po uspostavi NDH sa suprugom Lizzy (Jelisava, Lizzi, Licika) rođ. Kollmann (Koprivnica, 21. III. 1903 – Zagreb, 19. VI. 1994) i sinovima → Stankom i Natkom preuzeo je žid. znak te dobio otkaz. U ljeto 1942. u ekipi žid. liječnika poslan je u Visoko u BiH, gdje je djelovao na suzbijanju endemskoga sifilisa, ali se ubrzo pridružio partizanima. Nakon rata bio je upravitelj Vojne bolnice u Zagrebu do umirovljenja u činu pukovnika. Bio je suradnik u Leksikonu zdravlja (Zagreb 1937). Dio sjećanja objavio u knjizi Bili smo partizani (Zagreb 1982). Sin Natko (?, 1928 – Drvar, BiH, 25. V. 1944), učenik I. klasične gimnazije u Zagrebu, poginuo je za vrijeme njem. desanta na Drvar. – Alfredov otac Ignac (Isak), pravnik (Lavov, Ukrajina, 19. I. 1867 – Zagreb, 28. V. 1942). Studij prava završio je u Lavovu. U Sarajevo se doselio 29. X. 1897, i ondje postao nadsavjetnik Vrhovnoga suda. U doba uspostave NDH kao umirovljenik je živio kod sina Alfreda u Zagrebu, gdje je umro 1942. u Vinogradskoj bolnici. Njegova supruga Klara rođ. Zauderer (Wieliczka kraj Krakova, Poljska 1880 – Unđica, BiH, 1944) kao dvogodišnjakinja se s ocem liječnikom doselila u BiH. Nijemci su je strijeljali 1944. u selu Unđica.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: G. Nikoliš: Korijen, stablo, pavetina. Memoari. Zagreb 1980. − M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1990, 13. – Obitelj. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NICK, Stanko, pravnik i diplomat (Zagreb, 31. VIII. 1935 – Zagreb, 24. IV. 2010). Sin → A. Nicka, suprug Mirjane rođ. Golob. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1958, magistrirao iz područja međunarodnih odnosa 1978. i doktorirao iz međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa na Sveučilištu u Beogradu 1982. Od 1958. radio je u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove. Bio je ataše u jugoslavenskoj ambasadi u Parizu 1960–63, tajnik ambasade u Canberri 1966–71, zamjenik stalnoga predstavnika pri UN i Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) u Beču 1983–88. Nakon osamostaljenja RH sudjelovao je u stvaranju njezine diplomatske službe te od 1991. bio veleposlanik i gl. pravni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova, savjetnik za vanjske poslove Predsjednika Republike 2000–01. i veleposlanik RH u Mađarskoj. Bio je član Venecijanske komisije Vijeća Europe, Odbora pravnih savjetnika država Vijeća Europe (CAHDI), Odbora Vijeća Europe za pravnu suradnju (CDCJ). Djelovao je kao arbitar Europskoga suda za mirno rješavanje sporova u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), član Udruženja za međunarodno pravo, član Komisije RH za izvanredne događaje u zračnom prometu, član hrvatsko-slovensko-tal. komisije za zaštitu Jadrana, član Stožera Plana intervencije pri iznenadnom onečišćenju mora, potpredsjednik Upravnog vijeća Centra za regionalne aktivnosti UNEP u Splitu i dr. Tijekom svoje bogate diplomatske karijere sudjelovao je na više od 250 međunarodnih konferencija i sastanaka, često kao predsjednik, tajnik ili jedan od organizatora, pri čemu je stekao bogato iskustvo u području multilateralne diplomacije. Predavao je na mnogim sveučilištima u državi i u inozemstvu. Među ostalim, bio je predavač na Diplomatskoj akademiji, Fakultetu političkih znanosti i Vojnom učilištu »Petar Zrinski« u Zagrebu. Autor je više knjiga te većega broja studija i članaka. Odlikovan je s više domaćih i stranih odličja, a 2005. je, kao prvi stranac, dobio prestižnu mađ. nagradu »Radnoti« za doprinos u borbi protiv rasizma, antisemitizma, diskriminacije i netolerancije.

DJELA: Nesvrstanost i antikolonijalizam. Beograd 1976. – Diplomacija: metode i tehnike. Zagreb 1957. – Diplomatski leksikon. Zagreb 1999.

LIT.: Nick, Stanko. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – http://www.diplomacija.hr/?str=prvi_dekan, pristupljeno 12. IX. 2013.

NOSCHKES, David (Noškes), poduzetnik (Lavov, Ukrajina, 1872 – logor Jasenovac, 1941). Sin Simona (New York, 1845 – ?) i Debore rođ. Vetter (Lavov, Ukrajina, 1848 – ?). Živio je u Petrinjskoj ul., a potom u Derenčinovoj ul. u Zagrebu. Bio je čelnik parobrodskoga društva »Schenker & Company« sa sjedištem u zagrebačkoj Ilici. Po uspostavi NDH, u kolovozu 1941, prešao je na katoličanstvo i predao molbu za dobivanje arijskih prava. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Njegova je supruga Charlotta, kći trgovca Sigmunda Eichrona (?, 1841 – ?), koji se u Slavonski Brod doselio iz Slovačke i Roze rođ. Wohlheim (Cernik, 1853 – ?). Po uspostavi NDH deportirana je u logor Đakovo, gdje je stradala. – Sin Louis (Lujo), pravnik (Sarajevo, 19. XII. 1904 – logor Jasenovac, 1941). Gimnaziju i Pravni fakultet pohađao je u Zagrebu, gdje je 1928. doktorirao temeljem rigoroza. Kao odvjetnički vježbenik 1929. radio je u uredu Siegfrieda Perlberga u Zagrebu. Odvjetnikom je imenovan 1933. te je vodio odvjetnički ured u Petrinjskoj ul. Uhićen je u svibnju 1941. i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Brisan je 1943. iz Odvjetničkoga imenika.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28582. – JUSP Jasenovac.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 5; 11(1937) 1. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.crt-ii.org/index.phtm, pristupljeno 15. I. 2013.

NOVAČIĆ, Josip, tipograf (Stari Majdan, BiH, 1914 – Zagreb, poč. 1943). U međuratnom razdoblju bio je član KPJ i aktivist revolucionarnoga pokreta. Od 1938. radio je u partijskoj tehnici Mjesnoga komiteta KPH u Zagrebu. Vlasti NDH otkrile su ga 6. X. 1942. i poč. 1943. ubile.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

NOVAK, Paula, žid. aktivistica (Zagreb, 24. IV. 1957 – Zagreb, 11. X. 2011). Kći → J. Danona i Sare rođ. Katan, supruga Branimira, majka Gordana i Dražena. Diplomirala je sociologiju i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1980, a od 1996. djelovala je kao ravnateljica Doma zaklade »Lavoslava Schwarza« i suradnica Ha-kola.

LIT.: (Nekrolog). Ha-kol, 2011, 121. – http://www.cendo.hr/Novosti.aspx?id=1295&a=0, pristupljeno 14. X. 2011. – http://sjecanje.hr/novak-paula-15193/, pristupljeno 14. X. 2011.

NOVAK, Zdenka, anglistica (Zagreb, 26. XI. 1919 – Haifa, Izrael, 23. XII. 2003). Kći → Lavoslava Steinera. God. 1940. udaje se za komunističkog simpatizera → M. Brichtu. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzela žid. znak, a u lipnju 1941. s obitelji je odvedena u sabirni logor na Zagrebačkom zboru. Suprug, roditelji i sestra Mira ubijeni su u ustaškim logorima (Pag, Jasenovac), a nju je iz logora izveo ustaški povjerenik u poduzeću njezina oca. Bježi na Sušak, postaje članica SKOJ i priključuje se partizanima. Djeluje kao šifrant u Glavnom obavještajnom centru u Otočcu, u uredništvu partizanskih novina u Glini i Topuskom te s engleskoga prevodi Churchillove govore u brit. parlamentu, koje objavljuje partizansko glasilo Naprijed. U studenom 1948. u prvoj legalnoj aliji iz Jugoslavije s drugim suprugom, pravnikom Zvonkom Novakom, odlazi u Izrael. Diplomirala je i magistrirala engleski jezik i literaturu na Filozofskom fakultetu u Haifi i predavala engleski jezik. U svojim memoarima dojmljivo je opisala prilike u Zagrebu neposredno nakon proglašenja NDH. – Suprug Zvonko Novak (Mattersdorfer, Zvonimir), pravnik (Karlovac, 17. IX. 1905 – Haifa, Izrael, o. 1995). Sin Šmuela (Samuela, Šandora) i Tereze. U nepoznato doba promijenio je prezime u Novak. Doktorirao je 1934. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu te je 1934–35. bio odvjetnički vježbenik u Zagrebu i u Križevcima. Odvjetnikom je imenovan 1935. i u Zagrebu je u Ul. kraljice Marije otvorio vlastiti odvjetnički ured. Za Travanjskoga rata mobiliziran je u jugoslav. vojsku, no ubrzo je bio zarobljen te je rat preživio u njem. zarobljeništvu. S prvom suprugom Teom rođ. Šaj upisan je u Kartoteku židovskog znaka te je ona znak preuzela i za njega i stradala u Holokaustu. Brisan je iz Odvjetničkog imenika 30. VI. 1942. u akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa NDH. Vratio se u Zagreb 1945, a 1948–49. u velikoj se aliji iselio u Izrael s drugom suprugom Zdenkom, s kojom ima sina Daniela, sveučilišnog profesora u Syracusi u SAD.

DJELA: When Heaven’ s Vault Cracked. Zagreb Memories. Braunton 1995.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Steiner-Aviezer.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 9; 5(1931) 1; 10(1937) 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Ha-kol, 1995, 41/42. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96.