Kategorija: B

BADER, Antun (Artur), pedijatar (?Vukovar, 1903 – ?). Sin Jelene rođ. Fischof iz Vukovara. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1934. te specijalizirao pedijatriju. Po uspostavi NDH u ekipi žid. liječnika upućen je u Travnik djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U kolovozu 1942, saznavši da mu je 76-godišnja majka iz Vukovara odvedena u sabirni logor u Vinkovcima, uspio je postići da mu se pridruži u Travniku. U listopadu 1943. priključio se partizanima te bio referent saniteta 1, potom 2. brigade 16. vojvođanske divizije. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29750.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BADER, Egon, trgovac (?Virovitica, 1920 – ?, Izrael). Sin Mavrov. U međuratnom razdoblju djelovao je kao trgovac u Virovitici. Po uspostavi NDH prebjegao je u Hrvatsko primorje, gdje se oženio Valerijom (Valikom) rođ. Pajtaš (Budimpešta, 1919 – ?). Zajedno su internirani u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pridružuju se partizanima. Djelovao je kao borac u slavonskim partizanskim jedinicama, potom u NOO Virovitica, dok je supruga bila bolničarka u slavonskim partizanskim jedinicama i 1. brigadi 6. proleterske divizije. Nakon II. svj. rata s obitelji se iselio u Izrael.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004.

BÄDER, Irena (Beder, Braunstein), pjevačica (Sisak, 1895 – Zagreb, 30. XII. 1964). Udata Braunstein, ali je vratila djevojačko prezime. U Sisku je 1916. u okviru amaterskog kazališta nastupila u ulozi Inocentija u opereti Mjesečina Ivana pl. Zajca. U međuratnom razdoblju nastupala u Austriji u različitim operetnim izvedbama. Po osnutku NDH prebjegla je u Crikvenicu te bila internirana u logor Kraljevicu, potom u Kampor na Rabu. God. 1944–45. boravila je u Topuskom, a poslije je živjela u Zagrebu.

IZV.: Podaci o ulaznici B. Polić.

BADNY, Adolf, farmaceut (Riga, 8. VIII. 1898 – ?). U I. svj. ratu za Brusilovljeve ofenzive na Karpatima 1916. bio je ranjen i zarobljen te dospio u Hrvatsku kao austroug. ratni zarobljenik, ostavši ondje kao rus. izbjeglica nakon Oktobarske revolucije. Nakon završetka rata radio je u ljekarni u Zagrebu. Po uspostavi NDH podnio je molbu da kao rus. izbjeglica bude oslobođen nošenja žid. znaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27152.

BAJTL, Dragutin, žid. aktivist (Budimpešta, 20. III. 1906 – Osijek, 7. IV. 1968). Sin Vilima i Sabine rođ. Auferber. S obitelji se doselio u Osijek krajem 1930-ih. Po osnutku NDH, u kolovozu 1942, odveden je s majkom i dvije sestre u Auschwitz. Jedan je od malobrojnih logoraša, koji je preživio Auschwitz te se vratio u Osijek, gdje je bio dugogodišnji predsj. Nadzornog odbora ŽOO. S Elizabetom rođ. Treml otac je Miroslava, ekonomista i žid. aktivista (Osijek, 23. IV. 1944). Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i do umirovljenja radio komercijalne poslove. Dugogodišnji je član Upravnoga odbora i Nadzornoga odbora te dopredsjednik ŽOO. Kao tajnik općine organizirao je mnogobrojne kulturne događaje, čime je pridonio multikulturalnosti grada.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Bajtl.

BAKAČ, Mirko, inženjer (Debrecin, Mađarska, 14. XI. 1889 – Zagreb, 9. III. 1943). Doselio se u Hrvatsku 1912. kao inženjer na gradnji Ličke pruge. Oženio se 1914. u Karlovcu Irenom rođ. Ghilardi te ondje živio do 1933, potom se preselio u Zagreb. Poč. II. svj. rata bio je nadsavjetnik Ravnateljstva državnih željeznica u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660.

BALASZ, Salomon Aleksandar, službenik (Kökény, Mađarska, 19. VII. 1889 – logor Jasenovac, 1941). Sin Mihajlov. Doselio se iz Budimpešte vjerojatno nakon 1926. te djelovao kao prokurist poduzeća »Tungsram« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Sarom i djecom Verom, Andrijom i Tomislavom preuzeo je žid. znak. Otpušten je, uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Supruga i kći Vera stradale su u logoru Đakovo, čini se da je jedini preživio sin Tomislav (Tomás), koji se nakon II. svj. rata nastanio u Budimpešti.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAND, Milan, poduzetnik (Đakovo, 1885 – logor Jasenovac, 1941). Sin Josipov. Završio je višu pučku školu realnoga smjera u Slavonskom Brodu i Višu trgovačku školu u Osijeku. U međuratnom razdoblju bio je komercijalni direktor »Tipografije« d. d. i urednik rubrike narodne privrede u zagrebačkom Jutarnjem listu. Također je bio član Nadzornoga odbora Golubovečkih ugljenokopa. Po uspostavi NDH, sa suprugom Irenom rođ. Zimmerman preuzeo je žid. znak te su deportirani u logor Jasenovac. – Sin Davor, grafičar (Zagreb, 23. I. 1917 – ?) s posuđenim ispravama dr. Fulgosija prebjegao u Dalmaciju i preživio II. svj. rat u Italiji. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAR-CVI, Moše (Švajger, Schweiger; Nikola), pravnik i cionistički aktivist (Senta, Srbija, 29. XI. 1905 – Tel Aviv, 13. VIII. 1963). Sin rabina, od kojeg je naučio hebrejski jezik. Završio je Pravni fakultet i doktorirao temeljem rigoroza u Zagrebu 1928. Nekoliko godina radio u odvjetničkom uredu → A. Lichta, kad počinje njegova cionistička djelatnost. Bio je, među ostalim, predsj. akademskog društva »Judeja« u Zagrebu. Potom odlazi u Suboticu te po Vojvodini razvija cionističku djelatnost, zastupajući načela laburističke stranke MAPAI. Za II. svj. rata u Budimpešti na čelu je ilegalnoga pokreta »Hagana«, do deportacije u njem. logor Mathausen. God. 1947. iselio se u Palestinu, a po osnivanju Izraela dobrovoljno se javio u vojsku te bio uvršten u pravnu i sudsku službu vojske te radio u voj. tužilaštvu. Tada je vjerojatno promijenio ime i prezime. Poslije je radio u Pravnom odjelu Središnjice radnih kooperativa Histadruta (sindikata), gdje je postavljen za doživotnoga gl. pravnoga savjetnika. Od dolaska u Izrael bio je u vodstvu HOJ.

LIT.: Židov, 8(1924) 8. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

BAR-LEV, Haim (Brotzlewsky; Chaim, Hajim), general i političar (Beč, 16. XI. 1924 – Tel Aviv, 7. V. 1994). Doselio se 1930-ih u Zagreb, gdje je polazio pučku školu i gimnaziju. Od 1939. živio u Palestini, gdje je 1942. završio poljoprivrednu školu Mikveh Israel, potom stupio u Palmah, udarnu žid. postrojbu, koju su Britanci uvježbali za borbu protiv osovinskih snaga (djelovala ilegalno od 1943. do uspostave Države Izrael). Za I. arapsko-izraelskoga rata 1948. bio je zapovjednik 8. mehanizirane bojne 12. brigade, za II. arapsko-izraelskoga rata 1956. zapovjednik 27. motorizirane oklopne brigade, koja je zauzevši pojas Gaze prva izbila na Sueski kanal. God. 1957–61. bio je zapovjednik svih oklopnih jedinica. Potom je studirao upravu i ekonomiju na Sveučilištu Columbia, a 1964. bio imenovan načelnikom za opće poslove pri Glavnom stožeru oružanih snaga, 1967. za tzv. šestodnevnoga rata bio je imenovan zamjenikom načelnika stožera oružanih snaga, od 1968. do umirovljenja 1972. bio načelnik. Na tom je položaju zapovjedio izgradnju niza utvrda duž Sueskoga kanala (Linija Bar-Lev), koje se, unatoč velikim ulaganjima nisu pokazale učinkovitima za tzv. jomkipurskoga rata 1973, stoga je bio reaktiviran kako bi reorganizirao sinajsku bojišnicu. Posvetivši se politici (kao član i 1978–84. tajnik Laburističke stranke), bio je dugogodišnji zastupnik u Knesetu, a u vladi ministar trgovine i industrije (1972–77), ministar razvoja (1974), ministar unutrašnjih poslova (1984–90) i prvi izraelski veleposlanik u Rusiji (1992–94).

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – The Oxford Companion to Military History. Oxford–New York 2001. – Z. Milo:Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004.