NOVAK, Zdenka, anglistica (Zagreb, 26. XI. 1919 – Haifa, Izrael, 23. XII. 2003). Kći → Lavoslava Steinera. God. 1940. udaje se za komunističkog simpatizera → M. Brichtu. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzela žid. znak, a u lipnju 1941. s obitelji je odvedena u sabirni logor na Zagrebačkom zboru. Suprug, roditelji i sestra Mira ubijeni su u ustaškim logorima (Pag, Jasenovac), a nju je iz logora izveo ustaški povjerenik u poduzeću njezina oca. Bježi na Sušak, postaje članica SKOJ i priključuje se partizanima. Djeluje kao šifrant u Glavnom obavještajnom centru u Otočcu, u uredništvu partizanskih novina u Glini i Topuskom te s engleskoga prevodi Churchillove govore u brit. parlamentu, koje objavljuje partizansko glasilo Naprijed. U studenom 1948. u prvoj legalnoj aliji iz Jugoslavije s drugim suprugom, pravnikom Zvonkom Novakom, odlazi u Izrael. Diplomirala je i magistrirala engleski jezik i literaturu na Filozofskom fakultetu u Haifi i predavala engleski jezik. U svojim memoarima dojmljivo je opisala prilike u Zagrebu neposredno nakon proglašenja NDH. – Suprug Zvonko Novak (Mattersdorfer, Zvonimir), pravnik (Karlovac, 17. IX. 1905 – Haifa, Izrael, o. 1995). Sin Šmuela (Samuela, Šandora) i Tereze. U nepoznato doba promijenio je prezime u Novak. Doktorirao je 1934. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu te je 1934–35. bio odvjetnički vježbenik u Zagrebu i u Križevcima. Odvjetnikom je imenovan 1935. i u Zagrebu je u Ul. kraljice Marije otvorio vlastiti odvjetnički ured. Za Travanjskoga rata mobiliziran je u jugoslav. vojsku, no ubrzo je bio zarobljen te je rat preživio u njem. zarobljeništvu. S prvom suprugom Teom rođ. Šaj upisan je u Kartoteku židovskog znaka te je ona znak preuzela i za njega i stradala u Holokaustu. Brisan je iz Odvjetničkog imenika 30. VI. 1942. u akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa NDH. Vratio se u Zagreb 1945, a 1948–49. u velikoj se aliji iselio u Izrael s drugom suprugom Zdenkom, s kojom ima sina Daniela, sveučilišnog profesora u Syracusi u SAD.

DJELA: When Heaven’ s Vault Cracked. Zagreb Memories. Braunton 1995.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Steiner-Aviezer.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 9; 5(1931) 1; 10(1937) 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Ha-kol, 1995, 41/42. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96.

NOVAKOVIĆ, Josip (Neumann), strojarski inženjer (Virovitica, 3. V. 1891 – Zagreb, 26. V. 1951). Sin Adolfa Neumanna i Malvine rođ. Baron. U nepoznato vrijeme promijenio je prezime u Novaković. Zavičajnost je stekao 1909. u Zagrebu, gdje je živio u Buconjićevoj ul. U braku s Olgom rođ. Sonnenberg (poslije Skopal) (?, – Zagreb, 28. VIII. 1989) imao je kćer Tanju (Zagreb, 1924). Bio je strojarski inženjer i član Zagrebačke inženjerske komore. Poč. 1920-ih bio je član Društva asimilanata »Narodni rad«. U vrijeme uspostave NDH bio je u državnoj mirovini, no vodio je vlastiti Tehnički ured za elektrotehniku i strojarstvo te zastupao »L. Lang Maschinenfabriks A. G.« iz Budimpešte i »Ing. G. Dell’Orto« iz Milana. Morao je prijaviti imovinu, obitelj je prešla na katoličanstvo, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Zatražio je arijska prava i molio oslobađanje od nošenja žid. znaka, no u rujnu 1941. molba je odbijena. Daljnja sudbina nepoznata. – Otac Adolf Neumann, posebnik (Sárvár, Mađarska, 13. III. 1852 – ?). Doselio se u Hrvatsku iz Szombathelyja 1875, a zavičajnost je 1880. stekao u Virovitici. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, u prijavi imovine naveo je da njega i suprugu Malvinu rođ. Baron uzdržavaju sin i snaha. Daljnja sudbina supružnika je nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28059.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

NOVALIĆ, Đuro (Juraj), književni povjesničar (Subotica, Srbija, 1938 – Zagreb, 2. II. 2000). Sin Franje (? – Zagreb, 17. XII. 1991) i Eve rođ. Handelsman (Budimpešta, 1915 – Zagreb, 8. V. 1973). Iz Beograda, gdje mu je otac radio kao činovnik željezničke direkcije, nakon Travanjskoga rata došao je u Zagreb. Iako je bio kršten pri rođenju, kao sin Židovke uveden je u evidenciju Ministarstva gospodarstva NDH. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1957, te diplomirao na Filozofskom fakultetu, gdje je 1964. doktorirao tezom Mađarska i Hrvatska Zrinijada s komparativnog stajališta. Od 1963. bio je asistent na predmetu Komparativna povijest hrvatske književnosti, potom 1970. docent, a od 1977. izvanredni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

DJELA: Mađarska i hrvatska »Zrinijada«. Zagreb 1967.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689.

NOVIĆ, August (Novak), veterinar (Križevci, 15. II. 1876 – logor Jasenovac, 1942). Sin Albertov. God. 1896. prezime je promijenio u Nović. Od 1899. do umirovljenja bio je gradski veterinarski savjetnik u Zagrebu. Po njegovim uputama izrađeni su nacrti za zagrebačku klaonicu i stočno sajmište; bio je jedan od glavnih pokretača njihove izgradnje. U braku s Cecilijom rođ. Weiser imao je sina Feodora te je cijela obitelj 7. II. 1939. u župi sv. Marka u Zagrebu prešla na katoličanstvo. Po uspostavi NDH zatražio je od Ustaškoga redarstvenog povjerenstva priznanje arijskih prava. Pri tom se pozivao, među ostalima, na zagrebačkoga gradonačelnika Ivana Wernera, koji je hvaleći njegov trud pri izgradnji gradske klaonice istaknuo kako bi se ondje, u znak priznanja, njegovo ime trebalo istaknuti na vidljivom mjestu. Dana 28. V. 1941. odobreno mu je nenošenje žid. znaka te je sa suprugom dobio arijska prava. U lipnju 1941. bio prisiljen prijaviti imovinu, a ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Sin Feodor, građevinski inženjer i poduzetnik (Zagreb, 17. VI. 1907 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju u Zagrebu je vodio vlastito građevno poduzeće i bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu i bio upisan u Kartoteku židovskoga znaka, no ne zna se je li znak preuzeo. Iako je u srpnju 1941. zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, Ponova, Varia. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941; 41, 112. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27166. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NUSSBAUM, Dragutin, inženjer (Ludbreg, 2. VI. 1889 – Auschwitz, 1942–1943). Sin Ezekiela i Emilije. Od 1915. do 31. I. 1919. bio je zaposlen kao upravitelj radionica za popravak oružja i vojničkoga pribora u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je strojarski inženjer i vlasnik poduzeća »Teksimport« d. d. God. 1929. predočio je Državnim željeznicama Kraljevine Jugoslavije svoj izum »Signal-aviso«, koji automatski daje signal »pozor« s parnom zviždaljkom na mjestima gdje je vid zapriječen (na putnim prijelazima, ulazima u tunel i dr.). Izum je pregledala komisija i dala povoljno mišljenje, ali čini se da nije bio primijenjen. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava te morao prijaviti imovinu. Sa suprugom Fajgom rođ. Glaser (Sierpc, Poljska, 1912 – Auschwitz, 1942–1943) preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Dana 31. VII. 1941. dostavio je svoj izum, sada pod nazivom »Aviso-aparat« Ministarstvu prometa i javnih radova. Izum su u listopadu 1941. prihvatile Hrvatske državne željeznice kao koristan za napredak i povećanje sigurnosti prometa te je određena lokomotiva za obavljanje pokusa. U studenom je stiglo odobrenje državnoga tajnika da se aparat izradi u radionici Državnih željeznica u Zagrebu, a on je 15. XI. 1941. dobio dozvolu da do opoziva može nesmetano raditi na svojim izumima te propusnicu za pristup u radionicu s valjanošću od dva mjeseca. Poslije je ipak uhićen i sa suprugom najvjerojatnije u kolovozu 1942. ili svibnju 1943. deportiran u Auschwitz, gdje su oboje stradali.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28570. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NYIRI, Ladislav, liječnik i sportaš (Čakovec, 27. XI. 1911 – ?, Ukrajina, 1943). Sin Samuela i Gizele rođ. Grünfeld iz Bekescsabe. Bio je poznati igrač stolnoga tenisa. God. 1930. bio je treći na međunarodnom turniru u Zagrebu. Iste je god. u paru s Gezom Legensteinom zauzeo 2. mjesto na prvenstvu Jugoslavije. Poginuo 1943. na njemačko-ruskoj bojišnici u Ukrajini kao pripadnik mađarske »Radne službe« (Munkaszolgálat).

LIT.: V. Lisjak: Izvorišta i tokovi. Čakovec 1997.

NJEMČIĆ, Bogdan (Deutsch), pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 30. VI. 1885 – Zagreb, 13. I. 1963). Sin knjižara → Alberta Deutscha i Elvire rođ. Stern. U nepoznato doba prvotno prezime Deutsch promijenio je u Njemčić. Maturirao je 1903. na I. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je na Pravnom fakultetu doktorirao temeljem rigoroza 1909. Dopuštenje za obavljanje odvjetničkoga zvanja prvi je put dobio 1914, te ponovo 1917. od kraljevske banske vlasti. Od 1920. imao je vlastiti odvjetnički ured u Zagrebu, u Đorđićevoj i potom Boškovićevoj ul. Sudjelovao je u radu HGZ, pjevačkoga društva »Lisinski«, i Sokolske župe »Strossmayer«. Bio je član društva asimilanata »Narodni rad«, a ranih 1920-ih njegov tajnik. Po uspostavi NDH sa suprugom Anom rođ. Jakupović, »arijevkom«, preuzeo je žid. znak, a 1942. brisan je iz Odvjetničkoga imenika. Preživio je rat, vjerojatno u Zagrebu, djelomično i zahvaljujući zaštiti Blaža Lorkovića. Nakon rata bio je sudac Vojnoga suda.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29219. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Grgec. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj 2. Zagreb 2004.

NJEMČIĆ, Milan, veterinar (?, 1864 – Zagreb, 4. VI. 1931). U Zagreb se doselio s obitelji 1913. te djelovao kao kraljevski veterinarski nadzornik, zaslužan za unapređenje stočarstva na području Bjelovarsko-križevačke županije. Bio je član asimilantskog društva »Narodni rad« 1920-ih. Po uspostavi NDH njegova udovica Olga (Križevci, 1872 – Zagreb, 4. VIII. 1956) i sin Pavao (Križevci, 5. VII. 1897 – Zagreb, 9. XI. 1990) bili su pod zaštitom Slavka Kvaternika. Sin se 1944. priključio partizanima djelujući u 10. korpusu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27909.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NJEMIROVSKI, Herman, stomatolog (Sologubovka kraj Sankt Peterburga, Rusija, 1880 – Zagreb, 4. XII. 1956). Sin Abrahama (Avrama, Haima) (? – Osijek, 15. I. 1931) i Fani rođ. Spira. Doselio se u veljači 1891. iz Rusije. Čini se da je neko vrijeme živio u Osijeku. Dopuštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio 1919. od Poglavarstva grada Zagreba, gdje je 1927. stekao zavičajnost. U međuratnom razdoblju imao je stomatološku ordinaciju na Washingtonovu trgu (danas Trg hrvatskih velikana) u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Florom rođ. Adler preuzeo je žid. znak. U prijavi imovine naveo da je na ime žid. kontribucije u svibnju 1941. predao 45 g zubarskoga zlata, 8 zlatnika i još 72,5 g drugoga zlata. Kao liječnik pozvan poč. 1942. na služenje u hrv. domobranstvu, a 1942–43. radio je kao liječnik za potrebe ŽOZ. Kao svjedok u sudskom procesu protiv Đure Vranešića 1945. izjavio je da je razdoblje od 1942. do kraja rata sa suprugom preživio u Vranešićevu sanatoriju u zagrebačkom Zelengaju. – Brat Makso, pravnik (Sologubovka kraj Sankt Peterburga, Rusija, 21. V. 1888 – ?). U Hrvatsku se doselio 1891. iz Rusije. Zavičajnost je stekao 1905. Nakon završenog Pravnoga fakulteta radio je kao odvjetnički vježbenik, 1929. radio u kancelariji → O. Hirschla u Zagrebu, a zatim pri Kraljevskom sudbenom stolu. Dozvolu za obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio 1930. od Advokatske komore u Zagrebu. Imao je odvjetnički ured u Hatzovoj i Bakačevoj ul. te u Ilici. Surađivao je u časopisu Odvjetnik (1931). Po uspostavi NDH prijavio je imovinu 28. VI. 1941. te bio izbačen iz stana u Solovljevoj ul. i otišao u podstanare. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 20. VI. 1941. jer se »odrekao odvjetništva«. U braku s Terkom imao je sina Borisa (?Zagreb, 1922). Supruga je 1941. bila članica odbora Ženskoga odsjeka za socijalnu skrb pri ŽOZ. Preživio je rat, a sin se sklonio u Velu Luku na Korčulu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28810. – KŽZ. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Gavrović: Čovjek iz Krležine mape. Zagreb 2011.

NJEMIROVSKI, Mavro, službenik (?, Rusija, o. 1880 – ?, 15. V. 1930). Bio je kotarski načelnik u Osijeku ili ist. Slavoniji. Supruga Berta rođ. Spivak (?, 1894 – ?) udajom je stekla zavičajnost u Osijeku. Kao udovica živjela je 1941. u Zagrebu s kćerima Nadom (?, 1920) i Mirom. U svibnju 1942. s kćeri Nadom je izbačena iz stana u Januševečkoj ul., a pokućstvo popisano i procijenjeno kako bi se moglo predati D. M., zrakoplovnom časničkom namjesniku, koji se uselio u njihov stan. Preživjela je rat s kćerima vjerojatno na partizanskom teritoriju. – Kći Mira (Osijek, 1923 – ?), po uspostavi NDH iz Osijeka je prebjegla u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključila se partizanima i djelovala kao nastavnica u partizanskoj osnovnoj školi u Lokvama.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29378.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.