MAJDER, Branimir, sportski djelatnik (Karlovac, 7. II. 1926). Završio je gimnaziju i Učiteljsku školu u Karlovcu, potom diplomirao na Višoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu 1946. Djelovao je kao nastavnik tjelesnog odgoja u zagrebačkoj gimnaziji (1946–72), zamjenik ravnatelja Doma sportova (1972–86). Bio je plivač u HAŠK »Građanskom«, igrao vaterpolo i hokej na ledu. Također je bio jedan od prvih plivačkih trenera, košarkaš u zagrebačkom »Akademičaru« i karlovačkom »Udarniku«, trener i djelatnik u »Slobodi« i »Željezničaru« te savezni sportski sudac. Osobito je zaslužan za izgradnju košarkaškog igrališta u Šancu 1951. i Školske sportske dvorane 1967, čiji je bio prvi ravnatelj. Dobitnik je Majske nagrade Republičkoga sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SRH (1968).

LIT.: Majder, Branimir. Sportski leksikon. Zagreb 1984. – Majder, Branimir. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.

MAJDER, Natalija, pedagoginja (Vojnić, 22. XI. 1908 – Zagreb, 18. IV. 2010). Kći Ferdinanda i Julijane rođ. Leicht. Po uspostavi NDH prebjegla je u Hrvatsko primorje, 1942. priključila se Primorsko-goranskoj brigadi, a potom je djelovala kao učiteljica na oslobođenom teritoriju. Nakon rata bila je nastavnica u Zagrebu.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

MAJDER, Viktor, kemijski inženjer (?Zagreb, o. 1897 – logor Jasenovac, 30. XI. 1941. ili 27. I. 1942). U međuratnom razdoblju bio je direktor i vodeći inženjer u tvornici žigica u Vrbovskom. Po uspostavi NDH, 17. VII. 1941, bio je uhićen i odveden u Zagreb, a zatim deportiran u logor Jasenovac. Povjerenik tvornice tražio je da ga se pusti kao neophodno potrebnoga stručnjaka. Molbu je podnijela i njegova supruga Ruža, no dobila je obavijest da je »preminuo«.

IZV.: HDA, UNS, br. 248, Ured I, Zaštitno redarstvo, ured upravitelja, II b, 23688/42. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27918.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986.

MAJDER, Vladimir → MAIDER, Vladimir

MAJER, Vilim, posebnik (? – ?, 1915). Podrijetlom vjerojatno iz Križevaca. Poginuo je na nekoj od bojišnica u I. svj. ratu.

IZV.: Spomenik poginulima u I. svj. ratu na groblju u Križevcima.

MAJERIĆ, Dragan, liječnik (Varaždin, 1898 – ?). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1924/25. te djelovao kao liječnik u Zagrebu. U rujnu 1943. priključio se partizanima. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

MAJNARIĆ, Lucija (rođ. Hirš), poduzetnica (Náchod, Češka, 27. VIII. 1881 – ?). Doselila se u Zagreb iz Beča 1927. Bila je u mješovitom braku s poštanskim službenikom Jurjem Majnarićem te prešla na katoličanstvo. U međuratnom razdoblju bila je vlasnica poduzeća »Linoleum« u zagrebačkoj Ilici. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

MAJOROŠ, Aladar, službenik (Dombol, Mađarska, 6. II. 1902 – ?). Sin Arminov. U braku sa Zorom rođ. Hochsinger imao je kćer Vlastu (Zagreb, 1933). Doselio se u Hrvatsku 1927. iz Zrenjanina te je u Zagrebu bio zaposlen kao knjigovođa u poduzeću »Hinko Mayer i drug« s plaćom od 7700 din. Po upostavi NDH, nakon što je poduzeće dobilo ustaškoga povjerenika, izgubio je namještenje. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MAKEK BAR-SELA, Sonja, prevoditeljica (Zagreb, 1. XI. 1945). Kći Ota Kerschnera i Flore rođ. Friedmann, unuka → Milke i Vilima Kerschnera. S roditeljima se iselila 1949. u Izrael, gdje je završila osnovnu školu. S obitelji se 1960. vratila u Zagreb, gdje je nastavila školovanje i maturirala 1964. u II. gimnaziji. Usavršavala se u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, završivši tečajeve dopisivanja i strojopisa. U Zagrebu je radila kao inokorespondent za njemački i engl. jezik te nastavila započeti studij ekonomije. Potom je radila u zastupstvima inozemnih poduzeća kao komercijalist. Od gimnazijskih dana aktivna je članica ŽOZ kao izvršna tajnica 1993–95. i u dva mandata članica Vijeća te članica Kulturnoga odbora i Odbora za baštinu, jedna od tajnica Bnei Brit ogranka »Gavro Schwarz«. Voditeljica je tečajeva hebrejskoga jezika i sudski tumač za hebrejski jezik te simultana prevoditeljica s hebrejskoga.

IZV.: Kartoteka ŽOZ. – Osobni podaci ulaznice.

MALEVIĆ, Jelena (Jelka), fotografkinja (Trnava kraj Đakova, 7. VIII. 1912 – Zagreb, 15. I. 2003). Kći Leopolda Fuchsa i Katarine (Katice) rođ. Holcer. Baka → Simone Delić. Mladost je provela s obitelji u Slavonskom Brodu. Po uspostavi NDH, nakon što je suprug Vojo Malević, podrijetlom iz Crne Gore, bio strijeljan, pobjegla je u Vukovar sestri ud. u obitelj Stern. Kad su Sternovi s ostalim vukovarskim Židovima odvedeni u logor, s nećakinjom Mirjam Stern ostala je jedina preživjela Židovka u Vukovaru. Vlasti su smatrale da je pravoslavka te da je Mirjam njezina kći. Pod sumnjom da surađuje s partizanima, što je i činila, nekoliko je puta bila uhićivana i odvođena u vinkovački zatvor. Nakon II. svj. rata u Vukovaru je preuzela fotografsku radnju »Drechsler«, koju je vodila do umirovljenja. Snimila je mnogobrojne fotografije Vukovara u drugoj pol. 1940-ih. Nazočila je kad su braća Stern zajedno sa šamesom po nalogu vukovarskog rabina u dva sanduka sakrili svijećnjake, Tore i druge dragocjenosti iz vukovarske sinagoge, o čemu je govorila u filmu Bogdana Žižića Vukovarska priča. Također je dala iskaz za Spielbergovu zakladu »Survivors of the Shoah«.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – (Nekrolog). Ha-kol, 2003, 77.