BACHRACH, Dragutin (Drago), gospodarstvenik (Velika Gorica, 1905 – Auschwitz, 25. IX. 1942). Sin trgovca Makse i Olge rođ. Taussig, unuk → Edmunda i Charlotte rođ. Stern, brat → Slavka i Branka. U međuratnom razdoblju (do svibnja 1941) bio je upravitelj Parne pilane »Filipa Deutscha sinovi« u Turopolju. U siječnju 1942. na zahtjev poduzeća, koje je nosilo naziv Državno šumsko veleobrtno poduzeće Turopolje, izdana mu je privremena dozvola za rad. U kolovozu 1942. deportiran je s roditeljima iz Zagreba u Auschwitz, gdje je stradao. Brat Branko (Velika Gorica, 1903) stradao je s obitelji u logoru Jasenovac 1941, a Slavko je preživio II. svj. rat.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 232. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29583. – Popis žrtava.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BACHRACH, Edmund, obrtnik (?Velika Gorica, 1844 – Zagreb, 7. VI. 1918). U braku sa Charlotte rođ. Stern imao je sinove Maksa (Velika Gorica, 26. VII. 1865 – ?), Emila (Velika Gorica, 12. II. 1869 – ?), Leopolda (Velika Gorica, 25. IV. 1875 – ?) i Otta (Velika Gorica, 1. VI. 1876 – ?). Poč. XX. st. obitelj se iz Velike Gorice preselila u Zagreb. Od 1875. na Savskoj cesti u Zagrebu vodio je tkalački obrt pod nazivom »Baumgärtnerovi nećaci«. Obrt je odjavljen 1886. Bio je jedan od najvećih prinosnika poreza ŽOZ za 1915. Čini se da se dvaput ženio jer se u prijavi imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, podnesenoj 1941. kao njegova udovica pojavljuje Frederika (Varaždin, 1860 – logor Stara Gradiška, 1942), kći Jakoba, sestra → Adolfa i Lavoslava Plachte. U prijavi je navela kako ima potraživanja od Milana i → A. Marića u iznosu 350 000 din., s kojima je E. vjerojatno surađivao. – Sin Emil (Bačić, Milan), nastanjen u Amruševoj ul. u Zagrebu, u nepoznato je doba promijenio ime u Milan Bačić. Njegov sin Velimir, rođen u mješovitom braku, za II. svj. rata kao domobran dospio je u BiH, odande pobjegao u Srbiju i dalje preko Turske navodno u SAD. Uz kćer Zoru vezana je afera s tal. generalom Giovannijem Battistom Oxilijem. Prema prijavi Hrvata »arijevca«, člana UNS, od rujna 1942. aktivirala se pri spašavanju Židova iz logora.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1849–1870, br. 111. – DAZ, Obrtovno kazalo 1882–1899. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29807. – Popis žrtava. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BACHRACH, Slavko, službenik (Velika Gorica, 29. III. 1899 – Zagreb, 11. V. 1964). Sin trgovca Makse i Olge rođ. Taussig, unuk → Edmunda i Charlotte rođ. Stern. S obitelji se 1928. doselio u Zagreb. Nakon školovanja, zaposlio se u Hrvatskoj sveopćoj kreditnoj banci u Zagrebu, gdje je kao član SBOTIČ sudjelovao u I. i II. štrajku bankovnih činovnika te po završetku II. štrajka ujesen 1919. bio otpušten. Zbog sudjelovanja u štrajku bio je obilježen i stavljen na tzv. crnu listu Saveza novčanih zavoda što mu je otežavalo daljnje zapošljavanje u novčarskim zavodima u Kraljevini SHS, odn. Kraljevini Jugoslaviji. Ipak je od 1. I. 1920. do 30. VI. 1921. radio u Turopoljskoj vjeresijskoj banci u Velikoj Gorici, a od 1. IX. 1921. u Prvoj hrvatskoj štedionici u Zagrebu. Po osnutku NDH roditelji su mu bili izbačeni iz kuće u Zagrebu i s braćom deportirani u logore. Brat → Dragutin je, s roditeljima, stradao u Auschwitzu 1942, dok je brat Branko, koji je radio u tvornici konjaka »Patrija« u Zagrebu, stradao sa ženom i djetetom 1941. u logoru Jasenovac. Iako su se za njega zauzimali prijatelji Jerko Pezelj i Vilim Ivaniš, činovnici Prve hrvatske štedionice, po nalogu Ravnateljstva za javni red i sigurnost kao nepoćudan bio je izbačen iz stana u Crnčićevoj ul. te 1943. preseljen na Krešimirov trg, gdje je bio pod ustaškim i Gestapo nadzorom, koji se nalazio do dodijeljene im sobe. Preživio je najvjerojatnije zahvaljujući mješovitom braku s Irenom rođ. Koković, koji je sklopljen prema rimokatoličkom obredu i u kojem je rođen sin → Čedomil. Supruga je dala izjavu, koju su potpisala četiri svjedoka, kako je po rođenju i podrijetlu rimokatolkinja i »arijevka«, nezakonita kći Ane Koković i Dragutina pl. Gvozdanovića, koji su oboje bili rimokatolici. Nakon II. svj. rata radio je u Prvoj hrvatskoj štedionici do 28. II. 1946, potom od 1. III. do 31. VII. 1946. u Potrošačkoj zadruzi, od 11. IX. 1946. u Građevinskom odjelu Gradskoga narodnog odbora u Zagrebu kao administrativni činovnik pri gradnji stambenih zgrada u Maksimiru. Također je bio izabran za zamjenika kandidata 22. osnovne organizacije 3. rajonskoga narodnog odbora te bio komandant 58. brigade 22. osnovne organizacije 3. rajona 1948–50. te nekoliko puta bio odlikovan značkom Narodne fronte.

IZV.: Podaci o ulazniku S. Bachrach Krištofić.

BAČKI, Đuro (Vajs, Weiss), publicist i tiskar (Zagreb, 1901 – Bukurešt, 10. II. 1978). Sin Miroslavov. Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a studij književnosti u Beču. Nastanivši se u Temišvaru, bavio se prevođenjem s hrvatskoga i rumunjskoga na mađarski te s mađarskoga na hrvatski. Zbog zaoštravanja polit. stanja u Rumunjskoj, pol. 1930-ih vratio se u Zagreb te pokrenuo tiskaru REKAPA, u kojoj se tiskala i komunistička literatura. Nakon uspostave NDH, preuzeo je žid. znak te bio uhićen. Izbjegavši na tal. područje, bio je interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. U rujnu 1943. pristupio partizanima, boraveći u Bariju i boreći se na Baniji. Nakon II. svj. rata u Bukureštu se bavio publicistikom i prevoditeljstvom te, među ostalim, priredio Antologiju jugoslavenske književnosti (1973).

IZV.: KŽZ.

LIT.: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 29(1978) 1/2. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BADER, Antun (Artur), pedijatar (?Vukovar, 1903 – ?). Sin Jelene rođ. Fischof iz Vukovara. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1934. te specijalizirao pedijatriju. Po uspostavi NDH u ekipi žid. liječnika upućen je u Travnik djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U kolovozu 1942, saznavši da mu je 76-godišnja majka iz Vukovara odvedena u sabirni logor u Vinkovcima, uspio je postići da mu se pridruži u Travniku. U listopadu 1943. priključio se partizanima te bio referent saniteta 1, potom 2. brigade 16. vojvođanske divizije. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29750.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BADER, Egon, trgovac (?Virovitica, 1920 – ?, Izrael). Sin Mavrov. U međuratnom razdoblju djelovao je kao trgovac u Virovitici. Po uspostavi NDH prebjegao je u Hrvatsko primorje, gdje se oženio Valerijom (Valikom) rođ. Pajtaš (Budimpešta, 1919 – ?). Zajedno su internirani u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pridružuju se partizanima. Djelovao je kao borac u slavonskim partizanskim jedinicama, potom u NOO Virovitica, dok je supruga bila bolničarka u slavonskim partizanskim jedinicama i 1. brigadi 6. proleterske divizije. Nakon II. svj. rata s obitelji se iselio u Izrael.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004.

BÄDER, Irena (Beder, Braunstein), pjevačica (Sisak, 1895 – Zagreb, 30. XII. 1964). Udata Braunstein, ali je vratila djevojačko prezime. U Sisku je 1916. u okviru amaterskog kazališta nastupila u ulozi Inocentija u opereti Mjesečina Ivana pl. Zajca. U međuratnom razdoblju nastupala u Austriji u različitim operetnim izvedbama. Po osnutku NDH prebjegla je u Crikvenicu te bila internirana u logor Kraljevicu, potom u Kampor na Rabu. God. 1944–45. boravila je u Topuskom, a poslije je živjela u Zagrebu.

IZV.: Podaci o ulaznici B. Polić.

BADNY, Adolf, farmaceut (Riga, 8. VIII. 1898 – ?). U I. svj. ratu za Brusilovljeve ofenzive na Karpatima 1916. bio je ranjen i zarobljen te dospio u Hrvatsku kao austroug. ratni zarobljenik, ostavši ondje kao rus. izbjeglica nakon Oktobarske revolucije. Nakon završetka rata radio je u ljekarni u Zagrebu. Po uspostavi NDH podnio je molbu da kao rus. izbjeglica bude oslobođen nošenja žid. znaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27152.

BAJTL, Dragutin, žid. aktivist (Budimpešta, 20. III. 1906 – Osijek, 7. IV. 1968). Sin Vilima i Sabine rođ. Auferber. S obitelji se doselio u Osijek krajem 1930-ih. Po osnutku NDH, u kolovozu 1942, odveden je s majkom i dvije sestre u Auschwitz. Jedan je od malobrojnih logoraša, koji je preživio Auschwitz te se vratio u Osijek, gdje je bio dugogodišnji predsj. Nadzornog odbora ŽOO. S Elizabetom rođ. Treml otac je Miroslava, ekonomista i žid. aktivista (Osijek, 23. IV. 1944). Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i do umirovljenja radio komercijalne poslove. Dugogodišnji je član Upravnoga odbora i Nadzornoga odbora te dopredsjednik ŽOO. Kao tajnik općine organizirao je mnogobrojne kulturne događaje, čime je pridonio multikulturalnosti grada.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Bajtl.

BAKAČ, Mirko, inženjer (Debrecin, Mađarska, 14. XI. 1889 – Zagreb, 9. III. 1943). Doselio se u Hrvatsku 1912. kao inženjer na gradnji Ličke pruge. Oženio se 1914. u Karlovcu Irenom rođ. Ghilardi te ondje živio do 1933, potom se preselio u Zagreb. Poč. II. svj. rata bio je nadsavjetnik Ravnateljstva državnih željeznica u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660.