BACHRACH, Slavko, službenik (Velika Gorica, 29. III. 1899 – Zagreb, 11. V. 1964). Sin trgovca Makse i Olge rođ. Taussig, unuk → Edmunda i Charlotte rođ. Stern. S obitelji se 1928. doselio u Zagreb. Nakon školovanja, zaposlio se u Hrvatskoj sveopćoj kreditnoj banci u Zagrebu, gdje je kao član SBOTIČ sudjelovao u I. i II. štrajku bankovnih činovnika te po završetku II. štrajka ujesen 1919. bio otpušten. Zbog sudjelovanja u štrajku bio je obilježen i stavljen na tzv. crnu listu Saveza novčanih zavoda što mu je otežavalo daljnje zapošljavanje u novčarskim zavodima u Kraljevini SHS, odn. Kraljevini Jugoslaviji. Ipak je od 1. I. 1920. do 30. VI. 1921. radio u Turopoljskoj vjeresijskoj banci u Velikoj Gorici, a od 1. IX. 1921. u Prvoj hrvatskoj štedionici u Zagrebu. Po osnutku NDH roditelji su mu bili izbačeni iz kuće u Zagrebu i s braćom deportirani u logore. Brat → Dragutin je, s roditeljima, stradao u Auschwitzu 1942, dok je brat Branko, koji je radio u tvornici konjaka »Patrija« u Zagrebu, stradao sa ženom i djetetom 1941. u logoru Jasenovac. Iako su se za njega zauzimali prijatelji Jerko Pezelj i Vilim Ivaniš, činovnici Prve hrvatske štedionice, po nalogu Ravnateljstva za javni red i sigurnost kao nepoćudan bio je izbačen iz stana u Crnčićevoj ul. te 1943. preseljen na Krešimirov trg, gdje je bio pod ustaškim i Gestapo nadzorom, koji se nalazio do dodijeljene im sobe. Preživio je najvjerojatnije zahvaljujući mješovitom braku s Irenom rođ. Koković, koji je sklopljen prema rimokatoličkom obredu i u kojem je rođen sin → Čedomil. Supruga je dala izjavu, koju su potpisala četiri svjedoka, kako je po rođenju i podrijetlu rimokatolkinja i »arijevka«, nezakonita kći Ane Koković i Dragutina pl. Gvozdanovića, koji su oboje bili rimokatolici. Nakon II. svj. rata radio je u Prvoj hrvatskoj štedionici do 28. II. 1946, potom od 1. III. do 31. VII. 1946. u Potrošačkoj zadruzi, od 11. IX. 1946. u Građevinskom odjelu Gradskoga narodnog odbora u Zagrebu kao administrativni činovnik pri gradnji stambenih zgrada u Maksimiru. Također je bio izabran za zamjenika kandidata 22. osnovne organizacije 3. rajonskoga narodnog odbora te bio komandant 58. brigade 22. osnovne organizacije 3. rajona 1948–50. te nekoliko puta bio odlikovan značkom Narodne fronte.
IZV.: Podaci o ulazniku S. Bachrach Krištofić.