Kategorija: H

HORVAT, Frank, fotograf (Opatija, 28. IV. 1928). Sin Karla (1896 − 1986) i Adele rođ. Edelstein (1900 − 1988), oboje liječnici, koji su u Opatiji posjedovali sanatorij (Kurhaus) što je s vremenom prerastao u hotel. Otac je 1914, kad je ulazio u vojnu službu, promijenio prezime Händler u Horvat. Godine 1939. s majkom se preselio u Lugano, gdje je živio do 1945. God. 1947–50. studirao umjetnost na Accademia di Brera u Milanu, gdje je radio u tvrtki za oglašavanje i kao slobodni fotograf za talijanske časopise. Od 1952. do 1953, kad je napravio ciklus fotografija o Pakistanu i Indiji, pa do kraja XX. st. putovao je po svijetu te fotografirao ljude, običaje, svakidašnjicu. U ključna djela njegove dokumentarne fotografije ubrajaju se ciklusi iz Kine, Egipta, Japana, Australije, Brazila, Amerike, Engleske i Francuske. U Londonu je 1954–55. radio za Life i Picture Post, a od 1955. nastanjen je u Parizu gdje je kraće vrijeme bio član agencije »Magnum« (1958–61). Počinje se zanimati za modnu fotografiju te surađuje s časopisima Jardin des Modes, Elle, Glamour, Vogue, Harper’s Bazaar i dr. Tijekom 1980-ih okrenuo se fotografiji u boji i ostvario više fotografskih projekata Vraies Semblances (1980–1986), New York Up and Down (1980–86), Entre Vues (1986–87). 1990-ih započeo je eksperimentiranje s digitalnom fotografijom, u što se ubrajaju serije fotografija Bestiaire (1993–94), Chimerès (1995) i Les Métamorphoses d’Ovide (1996). Kasnijoj fazi njegova stvaralaštva pripadaju Un Journal Photographique (1999) i La Véronique (2002–2003), posvećen njegovoj supruzi. Pored navednih ciklusa izdvajaju se i Time Machine (1962–63), Portraits d’arbres (1976–86), Sculptures de Degas (1990), Sculptures romanes (1996–97), Hommage à la Catalogne (2001). Objavio tridesetak knjiga, uglavnom na francuskom i engleskom jeziku. Sudjelovao je na više grupnih izložbi i priredio mnogo samostalnih. Fotografije mu se čuvaju u Bibliothèque nationale i Centre Pompidou u Parizu, Kunstbibliothek u Berlinu, High museum of art u Atlanti, Museum of modern art u New Yorku i dr. Na Photodays u Rovinju dobio je nagradu za životno djelo (2011).

DJELA: (izbor): La capture des éléphants sauvages. Paris 1957. – J’aime la télévision. Lausanne 1962. – The tree. London 1979. – Goethe in Sicilia. Palermo 1982. – Degas sculptures. Paris 1991. – Yao le chat botté. Paris 1992. – Arbres. Paris 1994. – Le bestiaire d’Horvat. Paris 1994. – De la mode et des jardins. Paris 1996. – The Horvat labyrinth. Paris 2006.

LIT.: http://www.jutarnji.hr/frank-horvat-fotograf-hrvatskog-podrijetla-snimao-sam-coco-chanel-a-bresson-me-naucio-poslu-/952507/, pristupljeno 9. II. 2016; http://www.horvatland.com/WEB/en/page/BIOGRAPHY/content.htm, pristupljeno 9. II. 2016.

HORVAT, Josip, inženjer (Subotica Podravska, 23. XII. 1883 – ?). Sin Vatroslava Kohna. Na katoličanstvo je prešao 1938. U međuratnom razdoblju bio je načelnik direkcije državnih željeznica, umirovljen prije 1941. Po uspostavi NDH sa suprugom Milom rođ. Steiner preuzeo je žid. znak i predao molbu za priznavanjem arijskih prava. Bio je iseljen iz stana u Tuškanovoj ul. te se preselio u Ozaljsku ul. Krajem 1941. ili poč. 1942. preuzeo je brigu o Smiljanu i Marijanu Steineru, čiji su roditelji deportirani u neki od logora. U ljeto 1942. sa suprugom je izbjegao u Hrvatsko primorje te bio interniran u logor u Kraljevici, gdje je bio zamjenik kapoa, a od travnja do srpnja 1943. kapo barake M. B., i logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa suprugom se priključio partizanima i preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27487. – KŽZ. – NAZ, skupina NDS, 1043/1942. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

HORVAT, Josip, građevinski inženjer (Kecskemét, Mađarska, 4. III. 1893 – ?Auschwitz, 1942–1943). Sin Rudolfov. U Hrvatsku se doselio 1920 iz Mađarske, a zavičajnu pripadnost je imao u Sušinama. U međuratnom razdoblju radio je kao građevinski inženjer u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. u Zagrebu. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore. U mješovitom braku s Margitom rođ. Unger na katoličanstvo je prešao 1939. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Vjerojatno je deportiran u Auschwitz 1942. ili 1943.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ. – Popis žrtava.

HORVAT, Viktor, liječnik (Legrad, 8. I. 1880 – Zagreb, 22. III. 1960). Sin Hermanov. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio od Varaždinske županije 1904. kao općinski liječnik u Gornjoj Rijeci. Iste je god. prešao na katoličanstvo. Djelovao je kao liječnik u Zaboku, a od 1919. u Zagrebu, gdje je imao ordinaciju opće prakse u Ilici. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, ali nalogom iz Ureda poglavnika (upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR) od 31. XII. 1941. bio je izuzet od mjera protiv Židova, jer će mu možda biti dodijeljena arijska prava s obzirom na to da mu je supruga Marija rođ. pl. Tompić Zvečanska od Vranograča »arijevka«. Nalazio se na popisu žid. liječnika načinjenom u ŽOZ 18. XII. 1941. na zahtjev RUR. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28572. – KŽZ.

HRŠAK, Regina (rođ. Klein), trgovkinja (Fehérgyarmat, Mađarska, 24. XI. 1898 – Zagreb, 21. VII. 1991). U Hrvatsku doselila iz Mađarske 1916. te je u međuratnom razdoblju u Praškoj ul. u Zagrebu bila vlasnica trgovine zlatnom, srebrnom, bižuterijskom robom i satovima »Briljant« Po uspostavi NDH bila je upisana u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak nije preuzela. Preživjela je II. svj. rat, prema nekim izvorima zahvaljujući mješovitomu braku, a prema drugima bijegom u Rumunjsku.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HRUBLI, Julio, liječnik (?, 1901 – logor Jasenovac, 1941). Djelovao je kao liječnik u Karlovcu. Po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

HRŽIĆ, Jakov (Herrnstein; Jaša, Jakob), pravnik i žid. aktivist (Finčevec kraj Orehovca, 2. IX. 1876 – ?). Sin Žige (Sigismunda), trgovca u Bjelovaru, i Rose rođ. Stern. U nepoznato doba prvotno prezime Herrnstein promijenio je u Hržić. Doktorirao je temeljem rigoroza 1904. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. U Bjelovaru je bio odvjetnički vježbenik, od 1907. odvjetnik i od 1914. javni bilježnik. Od 1907. opetovano je biran u Gradsko zastupstvo u koje je 1929. imenovan odlukom kralja. Od 1910. (s prekidom 1913) bio je dugogodišnji predsjednik bjelovarske ŽO (za njegova mandata 1913–17. prema projektu Otta Goldscheidera izgrađena je nova zgrada sinagoge, danas Dom kulture). Podaci o njegovom životu nakon 1929. su manjkavi. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, bio je primoran vratiti staro prezime. Prebjegao je u Italiju 1941. ili 1942. sa suprugom Malvinom, kćeri Samuela Lauscha i Elisabet rođ. Weinrebe (Veliki Bukovec, 9. XII. 1891 – ?), kćerkom Mirom (Bjelovar, 5. III. 1913 – ?) i sinom Darkom (Božidar, Natale) (Bjelovar, 10. I. 1919 – ?) i potom u rujnu 1943, u skupini u kojoj su bili i kćerkin suprug Mirko Pollak, sin Ernesta i Eugenije rođ. Weiss (Bjelovar, 27. X. 1912 – ?) i Darkova supruga Ljerka (Liora) Blau, kćer → Izidora i Blažice rođ. Schayer (Zagreb, 1. I. 1925 – ?, 30. IX. 2009), u Švicarsku. U lipnju 1942. bio je isključen iz Odvjetničke komore. – Sin Darko, iselio se u Izrael sa suprugom Ljerkom, gdje je promijenio ime i prezime u Ašer Harel. Njihova su djeca Danija (?, 28. IX. 1949) i Irit te unuke Doeini (?, 6. I. 1977), Efrat (?, 5. VIII. 1980), Šlomit (?, 16. XI. 1985) te praunuka Omeri (?, 26. VIII. 2008).

IZV.: HDA, Savska banovina upravno odjeljenje, kut. 54 (spis izvan omota). – HDA, Imenik redovitih slušalaca kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu u šk. god. 1989/99. – Podaci o ulazniku Ž. Blau.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – V. Kovač: Te sam ljude poznavao. Dr Emillio Pallua o Židovima pravnicima između dva svjetska rata. Bilten ŽOZ, 1989, 12. – M. Medar: Prilog istraživanju povijesti Židova u Bjelovaru. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 1(2007). – http://www.croatianet. org/docs/history/pilat/Lista_raggruppata_per_famiglia.xls, pristupljeno 16. I. 2012.

HRŽINA MAJSTOROVIĆ, Sonja, slikarica (Požega, 25. VIII. 1963). Kći Vojka i Judite rođ. Deutsch, sestra Kamilova. Od ranoga djetinjstva živi u Zagrebu, gdje je 1982. maturirala u Školi za primijenjenu umjetnost na odjelu za keramiku, a 1988. diplomirala na ALU u klasi Vasilija Jordana. Radila je u tvornici »Inker« (»Jugokeramika«) kao kreatorica porculanskoga posuđa. God. 1993. sa suprugom, slikarom Markom Majstorovićem, odlazi na studijsko usavršavanje na Cité internationale des arts u Parizu. Po povratku ostvaruje status samostalne umjetnice pri Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika (HZSU). Članica je Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika u Splitu (HULU). Izlagala je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama (galerija »Modulor« 1985; Atelier 8815, Cité internationale des arts, Paris 2001; Inkrustacije, Palača Milesi, Split 2005; Salon »Galić«, Split 2006; Selfportrait-a Show for Bethlehem a Show for Peace, kurator Agricola de Cologne, Njemačka 2006−07; Slowtime-Quicktime as an Artistic Medium, kurator Agricola de Cologne 2007; 42. zagrebački salon 2007; Salon galerije »Karas«, Zagreb 2008; 1. trijenale hrvatskog autoportreta, galerija »Prica«, Samobor 2008−09; Subverzivni ručni radovi-tabui u tkanju kultura, Artevida zavod, Poznań, Poljska i Ljubljana, Slovenija 2009−10; 11. trijenale hrvatskoga kiparstva, Zagreb 2012; galerija »Idealni grad«, Zagreb 2012. i dr.).

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

HUBAI, Pavle, poduzetnik (Budimpešta, 2. IX. 1901 – ?). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik poduzeća »Monopolfilm«, zavoda za iznajmljivanje i trgovinu filmovima sa sjedištem u Jurišićevoj ul. u Zagrebu i podružnicom u Beogradu. Zavičajnu pripadnost imao je u Novom Sadu te je nakon mađ. okupacije Bačke postao mađ. državljanin. Za Travanjskoga rata 1941. zatekao se u Beogradu, odakle je sa suprugom Julijanom, sinom Oswaldom (Novi Sad, Srbija, 1929) i najnužnijim stvarima pobjegao u Zagreb, gdje je obitelj prešla na katoličanstvo. Po uspostavi NDH, 7. V. 1941, u poduzeću je postavljen povjerenik. Daljnja sudbina mu je nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678.

HUBER, Franjo, bankar (?, o. 1888 – ?Zagreb, 17. II. 1975). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj banke »I. Kreutzer« u Zagrebu te istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu).

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 10(1932) 48; 11(1933) 26; 12(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3.