Kategorija: F

FASS, Gustav, pravnik (Belišće, 11. VIII. 1894 – Auschwitz, VIII. 1942). Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1919. te stupio u sudsku službu kod Kotarskoga suda u Donjemu Miholjcu, gdje je 1924. s Viktorom Schieslom otvorio odvjetnički ured. Po uspostavi NDH, 20. X. 1941, podnio je molbu da mu se dopusti slobodno kretanje, no bio je odbijen. Odveden je u sabirni logor Tenja kraj Osijeka, a u kolovozu 1942. u Auschwitz.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28391.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FEDERBUŠ, Adolf, trgovac (Rava Ruska, Ukrajina, 10. III. 1880 – ?logor, 1941–1945). Sin Adolfov. U Hrvatsku se doselio 1910. iz Beča. Od 1919. pa do poč. II. svj. rata u Zagrebu je bio vlasnik velike trgovine »kratkom, galanterijskom i nirnberškom robom« u Ilici s mušterijama diljem Kraljevine Jugoslavije. Po uspostavi NDH sa suprugom Malvinom rođ. Juhn i malodobnim kćerima Verom, Nadom i Ivom preuzeo je žid. znak te morao podnijeti prijavu imetka u kojoj je naveo kako je supruga vlasnica jednokatne vile u Novakovoj ul., koju je projektirao → Slavko Löwy, a izvelo poduzeće »Pollak i Bornstein« i za koju je 1937. dobila uporabnu dozvolu. Odboru za podavanja Židova za potrebe države predao je zlata i nakita u vrijednosti 32 870 din., a vlasti su mu iz stana zaplijenile pokretnine (sagove, pokućstvo, lustere, posteljinu) i odjeću vrijednu 146 000 din. Sa suprugom je stradao u nepoznatom logoru, dok su kćeri preživjele II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – D. Kahle: Stambene kuće uskog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

FEDERBUŠ, Samuel, staretinar (Rava Ruska, Ukrajina, 15. VII. 1876 – ?logor, 1941–1945). U Hrvatsku se doselio 1928. iz Strasbourga. U vrijeme uspostave NDH imao je poljsko državljanstvo te je sa suprugom Ilonom rođ. Halpern, također poljskom državljankom (Lavov, Ukrajina, 1878 – logor Đakovo, 1942), uveden u Kartoteku židovskog znaka, no znak nisu preuzeli. Stradao je u nepoznatom logoru, a supruga u logoru u Đakovu. Vjerojatno je u rodbinskim vezama s → A. Federbušom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FEIN, Gejza (Geza), stomatolog (Vučevci kraj Valpova, 29. VI. 1871 – Auschwitz, 1944). Sin Mavrov. Bio je u braku s Adolfinom rođ. Löwinger, podrijetlom iz Temišvara, koja je stekla zavičajnost u Osijeku udajom 1901. Maturirao je u Osijeku 1891. Medicinu je studirao u Grazu, gdje je bio član Hrvatskoga akademskog društva »Hrvatska«. Od 1897. radio je kao liječnik u Zavodu za umobolne u Stenjevcu (danas Klinika za psihijatriju Vrapče), kraće vrijeme 1898. u Bolnici milosrdne braće u Zagrebu (danas KB »Sveti Duh«), a od 1899. kao liječnik Okružne blagajne za potporu bolesnika u Osijeku, gdje je od 1921. djelovao kao stomatolog. Bio je član odbora osječkoga kluba liječnika (od 1933) te član osječke masonske lože »Menora« (osn. 1934). S obitelji se preselio u Zagreb, gdje je krajem 1930-ih imao stomatološku ordinaciju u Križanićevoj ul. Po uspostavi NDH, odlukom ustaškog redarstva od 16. VI. 1941, bilo mu je dopušteno da sa suprugom, sinom Robertom, kćeri Ljuboslavom i zetom Mirkom Pichlerom od 10 do 12 i od 16 do 18 sati boravi u vrtu kuće na Ribnjaku. Nakon što je sa suprugom preuzeo žid. znak, prebjegli su u tal. zonu. U studenom 1942. internirani su u logor u Kraljevici, zatim u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, na Rabu su ga u ožujku 1944. uhitile njem. snage i deportirale u Auschwitz, dok je supruga preko Velebita stigla na partizanski teritorij i preživjela rat u pozadini na oslobođenom području Banije. – Sin Robert Fein (Fajn), stomatolog (Osijek, 6. X. 1904 – Zagreb, 23. IX. 1990). Diplomirao je 1928. na Medicinskom fakultetu u Beču te specijalizirao stomatologiju. Ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1935. od Gradskog poglavarstva u Zagrebu, gdje je do II. svj. rata imao stomatološku ordinaciju u Palmotićevoj ul. Po osnutku NDH preuzeo je žid. znak, prebjegao na Hrvatsko primorje te u studenom 1942. interniran u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao stomatolog Zdravstvene ekipe u Gorskom kotaru, a potom šef zdravstvene ekipe 10 u Dodošima na Baniji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27341. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FEIN, Josip, službenik (Osijek, 17. I. 1873 – ?). U međuratnom razdoblju bio je zaposlen u drvnoj industriji »Slavija« d. d. i nastanjen u Zagrebu. Bio je u braku sa Zorom rođ. Hirschl. Po uspostavi NDH daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668.

FEIN, Žiga, obrtnik (Osijek, 8. I. 1876 – Zagreb, 3. II. 1957). Iz Osijeka se 1924. doselio u Zagreb, gdje se bavio izradom popluna. Po osnutku NDH prebjegao je na Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i u Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebacio se na oslobođeni teritorij i preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668.

FEINER, Ferdinand, cionistički aktivist (? – ?). Pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji u osječkoj ŽO, koju je predvodio → V. Winter u sukobu osječkih cionista (na čelu s → H. Spitzerom) i anticionista u veljači 1909. Bio je na kandidatskoj listi anticionista za izbor novoga vodstva osječke ŽO. U rodbinskim je vezama s → Isidorom Frankom.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4.

FELDBAUER, Artur, agronom (Zemun, Srbija, 25. IX. 1897 – ?logor Jasenovac, 1941–1945). Nakon I. svj. rata boravio je u Argentini, a 1926–34. namješten kao upravitelj kod baruna Hülgerta u Estanciji u Isla Verde. Ondje je 1934. postao član nacionalsocijalističke Auslandsorganization Opfering, o čemu je imao potvrdu. Po povratku u Hrvatsku bio je upravitelj gospodarskoga imanja Tvornice žeste i pjenice u Savskom Marofu kao stručnjak za tovljenje goveda i svinja. Prešao je 1938. na katoličanstvo. Po uspostavi NDH tražio je priznanje arijskih prava, a njegovu je molbu supotpisalo više od 100 hrv. seljaka kao i Općinsko vijeće Brdovečkoga prigorja, ističući njegove zasluge za unapređenje govedarstva i svinjogojstva na lokalnim seljačkim gospodarstvima. Nalogom od 10. IX. 1941. bio je uhićen i upućen u sabirni logor na Zavrtnici, a odande na prisilni rad, po svemu sudeći deportiran u logor Jasenovac.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28016, 28111.

FELDBAUER, Božidar (Božo), geograf i leksikograf (Kutina, 11. XII. 1944 – Zagreb, 7. VII. 2005). Sin Siegfrida i Jelke rođ. Tomašić, brat → Josipov te otac Gordana i Ivana. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kutini, a studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (1972). Radio je kao prof. geografije u IV. gimnaziji (1972) te u današnjem Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao pripravnik (1972–73), redakcijski referent (1973–75), mlađi stručni suradnik (1975–78), stručni suradnik (1978–80), urednik III (1980–82), voditelj Odjela kartografije (1982–91) te urednik u području prirodnih znanosti u polju geoznanosti (1991–2004). God. 1977. premješten je iz Redakcijskoga odjela općih izdanja u Redakcijski odjel nacionalnih izdanja, gdje je od 1978. radio na kartografskoj problematici u redakciji Autoatlasa Jugoslavije, Atlasa svijeta, Atlasa Jugoslavije i Opće enciklopedije. Uz to bio je od 13. VI. do 9. XII. 1986. prinudni upravitelj IRO »Kartografija–Učila« te suradnik na projektu Turistička Hrvatska (1996–97), Židovski biografski Leksikon te Österreichisches biographisches Lexikon (2001). Autor je zemljovida u mnogim domaćim historiografskim izdanjima. God. 1970. dobitnik je nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovao u radu II. hrvatskoga geografskog kongresa (1999). – Bio je aktivan u ŽOZ. Zanimao se za žid. baštinu u Kutini i radio na njezinu očuvanju.

DJELA: Leksikon naselja Hrvatske, 1–2. Zagreb 2004–2005.

IZV.: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Osobni dosje djelatnika.

FELDBAUER, Josip, transfuziolog (Kutina, 17. III. 1939). Sin nogometnoga suca Siegfrida i Jelke rođ. Tomašić, brat → Božidarov te otac Abre. U mladosti igrao mali rukomet za »Partizan« iz Kutine i veliki rukomet za zagrebački »Metalac«, nogomet za kutinski »Metan« i 1959–64. zagrebačku »Lokomotivu«. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1969. te potom specijalizirao transfuziologiju. Bio je direktor Organizacije udruženog rada za transfuziologiju i imunohematologiju Republičkoga zavoda za transfuzijsku medicinu u Petrovoj ul. u Zagrebu. Također bio predsjednik Savjeta dobrovoljnih davatelja krvi Republike Hrvatske te liječnik Rukometnoga kluba »Zagreb« i Hrvatskoga rukometnog saveza. Danas je liječnik Kluba sinkroniziranog klizanja »Zagrebačke pahuljice«. Sudionik Domovinskoga rata, 1993. odlikovan Ordenom hrvatskoga trolista. Dobitnik je Trofeja Zagrebačkoga športskog saveza za životno djelo (2010). – Djedov brat Artur suosnivač je nogometnih klubova »Građanski« i »Trnje«.

IZV.:Osobni podaci ulaznika.

LIT.: http://www.zgsport.hr/izbori/nagrade/2010.htm, pristupljeno 11. III. 2012.