Kategorija: B

BÜCHLER, Leo, bankar (Virovitica, 1884 – Auschwitz, 1943). Sin Josipa (Virovitica, 1857 – ?) i Karoline rođ. Menzer (Virovitica, 1865 – ?). U međuratnom razdoblju bio je blagajnik Hrvatske sveopće kreditne banke. Po uspostavi NDH molio je da mu se priznaju arijska prava pozivajući se na starčevićansku obiteljsku tradiciju koja se gajila u kući njegovog djeda → S. Menzera. Privremeno je bio oslobođen od nošenja žid. znaka, no 1943. je deportiran u Auschwitz, gdje je stradao. Majka Karolina preživjela je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27751.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BÜCHLER, Makso (Bihler), trgovac (Malý Cetín, Slovačka, 5. III. 1872 – ?). Sin Mavra i Rose rođ. Adler. U Hrvatsku se doselio iz Bratislave 1900. U međuratnom razdoblju imao je trgovinu pomodnom robom u Županijskoj ul. u Osijeku. Po uspostavi NDH u dva stana njegove jednokatne vile u Zagrebačkoj ul. u Osijeku, vrijedne 650 000 din., uselila se njem. vojska, a od 15. VI. ustaški stožer je zauzeo kuću. U prijavi imovine vlastima NDH naveo je dionice Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, Hrvatske zemaljske banke, Union Paromlina Osijek, Srpske centralne banke Osijek, Handel A. G. u Beču, Prvoga hrvatsko-slavonskoga dioničkoga društva za industriju šećera u Osijeku, te da je njem. Kulturbundu predao 200 000 din. u gotovini. Prijavio je i 250 komada zlatnoga novca i 20 franaka. Prebjegao s obitelji iz Osijeka u Hrvatsko primorje, gdje je u studenom 1942. bio interniran u logor u Kraljevici, zatim u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao voditelj partizanskih obrtničkih radionica u Banovini. Nakon II. svj. rata vratio se u Osijek, nekoliko godina poslije sa suprugom Elzom rođ. Lang (Osijek, 1891 – ?) i sinom Ivom (Osijek, 12. VIII. 1924) iselio se u Izrael. – Otac Mavro (Moritz), trgovac (Kula, Srbija, 1851 − Osijek, 3. X. 1907). Otac Maksa, Rikarda (Osijek, 1880 − ?), Sigismunda (Osijek, 1879 − ?) i Berte (Osijek, 1884 − ?). Također je bio član Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju i Nadzornoga vijeća Dioničarskoga društva za konjsku željeznicu u Osijeku te ravnatelj Đakovačkoga mlina na valjke. Bio je član gornjogradske ŽO u Osijeku.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 628. – Podaci o ulazniku B. Polić. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. − Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

BÜCHLER, Mirko (Bimbo), trgovac (Szigetvár, Mađarska, 1885 – Osijek, 23. X. 1941). U međuratnom razdoblju bio je trgovac u Osijeku. Po uspostavi NDH djelovao u ilegalnom otporu i materijalno ga potpomagao. Uhićen je i osuđen na smrt strijeljanjem te pokopan na mjestu strijeljanja u Gradskom vrtu.

IZV.: Ured Državne uprave Osječko-baranjske županije, Matični ured Osijek, Matična knjiga Židova, Nadrabinat u Osijeku, Matična knjiga umrlih 1903–1947.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BÜCHLER, Suzana → ĐURIĆ, Suzana

BÜCHLER, Teodor, novinar i žid. aktivist (?, prva pol. XX. st. – ?). Bio je urednik Jevrejskoga lista, kojega je 1934. u Zagrebu objavljeno samo 26 brojeva. Po usmjerenju list je bio blizak cionistima-revizionistima. Poč. 1935. bio je član zagrebačkoga cionističko-revizionističkog društva, potom zapisničar na osnivačkom kongresu Nove cionističke organizacije potkraj iste god., a 1937–39. urednik Jevrejske tribune, lista cionista-revizionista. Od 1937. bio je zagrebački dopisnik sarajevskoga Jevrejskoga glasa. U ljeto 1940. glavni je tajnik Nove cionističke (revizionističke) organizacije. Vjerojatno je posjedovao trgovinu drvom. Čini se da je napustio Zagreb i Hrvatsku prije osnutka NDH.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Jevrejski list, 1(1934) 21. – Malchut Jisrael, 2(1934) 9; 3(1935) 9; 14(1936) 1. – Jevrejski glas, 10(1937) 12. – Židovska tribuna, 20(1940) 24.

BÜCHLER, Zvonko, revolucionar (Zagreb, 5. V. 1920). Sin Lea i Zore rođ. Rosenberg. Po uspostavi NDH bio je student tehnike, preuzeo žid. znak i prešao na katoličanstvo. Uhićen je i odveden u logor u Lepoglavu, gdje je bio do srpnja 1943, kad su ga partizani oslobodili. Pristupio je partizanima kao borac i komesar čete u brigadi »Braća Radić«. U borbama je dvaput ranjavan. – Sestra Zlata (Zagreb, 14. VIII. 1925) prije početka II. svj. rata bila je učenica Ženske realne gimnazije u Zagrebu i studentica Muzičke akademije. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak i prešla na katoličanstvo. U svibnju 1943. pristupila je partizanima kao borac u jedinicama 10. korpusa.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 664.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BUCHWALD, Bela, trgovac i žid. aktivist (Kneževi Vinogradi, 1863. ili 1864 – Auschwitz, VIII. ili XII. 1942). Sin Mavre (Moritza) (?, 1830 – Osijek, 18. II. 1913) i Fani rođ. Fein. S obitelji se 1895. doselio u Osijek, u kojem je stekao zavičajnost 1903. Kao vlasnik poduzeća »Bela Buchwald i sinovi« bavio se trgovinom drvom na veliko, a poduzeće je likvidirano prije uspostave NDH. Imao je kuću u današnjoj osječkoj Europskoj aveniji. Bio je član odbora Pučke štedione i založnoga zavoda d. d. Bio je istaknuti član osječke gornjogradske općine i povjerenstva za određivanje vjerskoga prinosa članova ŽO, a spominje se i kao osječki mohel. Pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji u osječkoj ŽO koju je predvodio → V. Winter u sukobu osječkih cionista (na čelu s → H. Spitzerom) i anticionista u veljači 1909. Po osnutku NDH uhićen je sa suprugom Rosom, s kojom je bio u braku od 1885, u ljeto 1942. odvedeni su u logor Tenja, a 22. VIII. deportirani u Auschwitz. Otac je Jolande ud. Schwarz (Kneževi Vinogradi, 1888 – Auschwitz, 1942), Artura i Geze. – Sin Artur, trgovac (Kneževi Vinogradi, 22. IV. 1895 – ?). S roditeljima se doselio u Osijek 1895, gdje se bavio trgovinom drvom. Stanovao je u Starčevićevoj ul. U nepoznato vrijeme prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo da je s bratom vlasnik 500 dionica Hrvatsko-slavonske industrije šećera, koje su u pologu bivšeg poduzeća »Bela Buchwald i sinovi«, koje posjeduje rezani drvni materijal (hrast i bukvu) na skladištu poduzeća »Gutmann« u Belišću. Također je naveo da potražuje veće iznose novca od trgovaca Emila Bergera, Theodora i Miroslava Kraussa. Bio u braku s Lilly rođ. Krauss, od koje se razveo prije uspostave NDH, no u lipnju 1941. još joj je dugovao 125 500 din. njezina miraza. Prijava završava napomenom Gradskoga poglavarstva Osijek da prijavljeni imetak ne odgovara stvarnomu stanju. Daljnja sudbina nepoznata. – Sin Geza, pravnik i žid. aktivist (Kneževi Vinogradi, 1886 – Osijek, 1942). U međuratnom razdoblju imao je odvjetnički ured u Osijeku. Bio je dugogodišnji odbornik i rizničar Židovskoga nacionalnog društva u Osijeku, istaknuti cionist u gornjogradskoj općini. Otrovao se zajedno sa suprugom Cvijetom (?, 1894 – Osijek, 1942) kako bi izbjegao deportaciju.

IZV.: AŽOO, Različiti spisi. – HDA, Ponova, prijava imetka, kut. 628. – Židovsko groblje u Osijeku.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 3/4. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2003.

BUCHWALD, Emanuel, fotograf (Budimpešta, 28. III. 1879 – ?). Zavičajnost u gradu Osijeku uživao je na temelju Svjedočanstva o prirođenju od 26. XII. 1931, a Rješenjem Kraljevske banske uprave Savske banovine u Zagrebu 1931. »primljen u podanstvo« Kraljevine Jugoslavije. Prema sačuvanim fotografijama i ambalaži za negative i fotografije »Foto Buchwald« nalazio se u Kapucinskoj ul. u Osijeku. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: M. Tonković i V. Burić: Fotografija u Hrvatskoj 1848.–1951. Osječka fotografija (katalog izložbe). Osijek 1997. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

BUCHWALD, Rudolf, pravnik i cionistički aktivist (Sarajevo – Jadovno, 1941). Sin Ferdinanda, knjižara i tiskara, člana sarajevske ŽO, i Leontine rođ. Alkalaj. Nakon završenoga studija prava u Zagrebu, bio je pripravnik pri Okružnom sudu u Negotinu. God. 1929. u Sarajevu je stupio u brak sa Zitom (Citom) rođ. Bišicki (Bosanski Šamac, 1912 − ?logor Metajna, 1941), kćeri Ljudevita, s kojom je imao kćer Mirjanu (Miricu) (?, 1931) zvanu »Klein Miale«. Supruga je bila aktivna u sarajevskoj žid. zajednici te članica Izvršnoga odbora WIZO. Poč. 1930-ih obitelj seli u Zagreb, gdje se R. zaposlio u Savezu cionista Jugoslavije, čiji je generalni sekretar postao 1936. Istodobno je bio član zagrebačke masonske lože. Kao uvjereni cionist planirao se s obitelji iseliti u Palestinu, gdje je kupio zemljište. Po uspostavi NDH obitelj je pokušala prebjeći iz Zagreba u Hrvatsko primorje, no bili su uhvaćeni, vjerojatno kraj Gospića. Rudolf je stradao u Jadovnu, a supruga i kći su stradale, prema nekim izvorima, u logoru Metajna na Pagu, a prema drugima u logoru Jasenovac.

IZV.: Yad Vashem, The central database of Shoah victims’ names, record details.

LIT.: Jevrejski glas, 2(1929) 34. ̶ Slovenac, 1932, 64. ̶ The Palestine Gazette, 13. V. 1943. ̶ F. Grove-Pollak: The Saga of a Movement, WIZO, 1920–1970. Tel Aviv 1970.

BÜRGNER, Bela, trgovac (Kadarkút, Mađarska, 1877 – logor Jasenovac, 1942). Sin Pavlov. U međuratnom razdoblju s Gustavom Fürstom bio je suvlasnik trgovine drvom i građevnim materijalom u Bjelovaru i Koturaškoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Elzom rođ. Neumann preuzeo je žid. znak te su prešli na katoličanstvo. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Zagrebački adresar 1930. Zagreb 1930. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004