Kategorija: K

KREČ, Josip, pravnik (Križevci, 1867 – ?, o. 1920). Završio je gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1892. doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu. Bio je član Hrvatske stranke prava 1900–14. Kao izbornik u Kutini agitirao je za izbor → Josipa Franka u Križu 1901, 1906, 1908 i 1910, te za izbor njegova sina Ivice Franka 1911. i 1913. Za banovanja Khuena Héderváryja bio vlastima politički nepoćudan te je tek nakon 11 godina odvjetničke prakse kod odvjetnika Brlića u Slavonskom Brodu i Ede Franka u Zagrebu mogao otvoriti vlastitu odvjetničku pisarnu u Kutini, a uskraćeno mu je mjesto javnoga bilježnika. Bio je u braku sa Zlatom rođ. Aleksander (?, 1879 – Zagreb, 7. XII. 1947) – Sin Stanko, poduzetnik (Kutina, 1904 – logor Jasenovac, 1942). Bio je vlasnik »Kemosa«, veletrgovine kemikalijama u Zagrebu. Po uspostavi NDH molio je da bude oslobođen od nošenja žid. znaka te da mu se dozvoli slobodno kretanje radi poslovnih obveza. Molba je bila odbijena te je deportiran u logor Jasenovac unatoč priloženim očitovanjima s vlastoručnim potpisom većega broja uglednika (Nikola Neihardt, Zvonimir Vrkljan, Rudolf Horvat, Ivo Peršić).

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27686.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KREMSIR-MAJER, Vera, hazenašica (Zagreb, 16. V. 1908 – Zagreb, 1. II 1980). Kći Jakše i Feodore rođ. Rosenberger. Završila je II. žensku realnu gimnaziju u Zagrebu. Radila je kao službenica u Tvornici papira i poduzeću »Udarnik« do umirovljenja. Udala se za Artura Majera, hokejaša na travi kluba »Marathon« iz Zagreba, 1938, a prije udaje prešla je na katoličanstvo. Imali su sina Vladimira. Sa sestrom je počela igrati hazenu 1922. u gimnaziji. Kao članica kluba »Vesna«, čija je bila suosnivačica 1923, osvojila je 2. mjesto na prvom prvenstvu Zagreba 1923. iza sastava HAŠK. Od 1925. do 1934. bila je članica hazena sekcije kluba »Concordia« iz Zagreba. Sa ekipom »Concordie« osvojila je 4 puta državno prvenstvo 1927, 1931, 1932. i 1933. i podsavezno prvenstvo Hrvatske i Slavonije 1930. Nastupila je u finalnoj utakmici državnoga prvenstva 28. VI. 1931. u Zagrebu kad je »Concordia« pobijedila »Jugoslaviju« iz Beograda. Te god. nastupila je na turneji po Čehoslovačkoj kad je »Concordia« pobijedila u svih 6 susreta protiv najboljih čeških hazena klubova. Za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije nastupila je na III. svjetskim ženskim igrama 1930. u Pragu. Igrala je u polufinalnoj i finalnoj utakmici u sastavu sa sestrom i osvojila srebrnu medalju.

IZV.: Dokumentacija V. Majera.

LIT.: B. Cuvaj: Prve družine i utakmice češkog rukometa – hazene u Zagrebu. Povijest sporta, 2(1971) 7. – Isti: Dvanaest utakmica reprezentacije Jugoslavije u češkom rukometu – hazeni 1924–1935. Ibid., 3(1972) 10. – Isti: Prvenstvo u igranju hazene od 1921. do 1938. godine. Ibid., 3(1972) 11. – F. Frntić: Hazena, sekcija HŠK Concordije, Zagreb, jedinstven primjer požrtvovanja, samoodricanja, ustrajnosti i uspjeha u sportu. Ibid., 11(1980) 44.

KREMZIR, Dragutin, liječnik (Zagreb, 13. IV. 1929). Sin Ivana i Nade rođ. Propper. God. 1940. završio je žid. pučku školu u Zagrebu, a po uspostavi NDH zabranjen mu je upis u II. razred gimnazije. Ratno razdoblje preživio je s obitelji polulegalno u Zagrebu. Nakon završenog Vojnoga učilišta »Ivan Milutinović« 1949, godinu dana radio je kao profesionalni omladinski i pionirski rukovoditelj. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1957, potom je radio kao liječnik u Ivancu 1959. i Zdravstvenoj stanici u Maruševcu kraj Varaždina do 1961, a potom do umirovljenja 1990. u domovima zdravlja u Zagrebu. Specijalizirao je opću medicinu 1965. te četvrt stoljeća radio kao honorarni nastavnik Škole narodnoga zdravlja »Andrija Štampar«. Vodio je Klub liječenih alkoholičara u Podsusedu. Aktivan je u planinarskim društvima, u upravi Hrvatskoga društva umirovljenih liječnika Hrvatskoga liječničkoga zbora i Udruge za osnivanje doma za starije zdravstvene djelatnike »Dr. Andrija Štampar«. Kraće je vrijeme bio član Zdravstvenoga odbora ŽOZ.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Ž. Jakšić: Ogledi o razvoju opće/obiteljske medicine. Zagreb 2001.

KREMZIR, Ernest (Kremsier), kirurg (Rijeka, 10. VIII. 1904 – Rijeka, 28. XII. 1980). Sin Artura i Josephine rođ. Wortmann. Medicinu je upisao u Zagrebu, diplomirao u Grazu 1924, a diplomu nostrificirao u Ljubljani. Specijalizirao je kirurgiju u Osijeku 1935. i radio u bolnici u Novoj Gradiški kao i u željezničarskoj ordinaciji u Skradu, odakle mu je rodom bila majka. Po osnutku NDH priključio se partizanima te djelovao kao predsj. NOO u Istri. U listopadu 1942. bio je interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ponovo se priključio partizanima te djelovao kao voditelj bolnice Primorsko-goranskoga odreda i Pokretne kirurške ekipe poljske bolnice 1. armije te kirurg 6. ličke proleterske divizije. Završetak II. svj. rata dočekao je u činu majora. Djelovao je kao upravitelj grupa armijskih bolnica u Nišu, gl. kirurg Jugoslavenske ratne mornarice i vojnoga područja u Novom Sadu, nastavnik i zamjenik načelnika na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA). Spominje se i kao osobni kirurg Josipa Broza Tita. Umirovljen je u činu pukovnika. Bavio se liječenjem vena u ordinaciji u Delnicama te živio u vikendici na Omladinskom jezeru u Lokvama. Nositelj je više odlikovanja, a njegova ratna biografija u TV seriji »Kapelski kresovi« bila je predložak za lik doktora prisiljenog da operira ranjenike. Sa Zlaticom rođ. Neumann (Ivanić-Grad, 2. IV. 1906 – ?) imao je sina Maria (? – Beograd, 2011), a u Beogradu živi njihov unuk Ernest. Imao je braću Roberta, čije kćeri žive na zagrebačkom području (Eliana, Tanja, Ingeborg), Paula i sestru Elizabetu, koja je stradala s djecom u logoru Jasenovac. Paul je nakon završene Pomorske akademije u Boki kotorskoj 1939. kao kapetan krenuo konvojem po žito u SAD. U napadu njem. podmornica stradao je cijeli konvoj osim njegove »Singe«. U SAD isprva je radio kao lučki radnik, a oko 1960. imenovan je kapetanom duge plovidbe na tankeru. – Njihov otac Artur, trgovac (Sisak, ? – Glina, 1941). Bio je nakupac žita sa silosima u Ljubljani, a u međuratnom razdoblju na kartama je izgubio svu imovinu, među ostalim kuće na Sušaku i Trstu, te se vratio u obiteljsku kuću u Sisku. Po osnutku NDH odveden je 1941. u Glinu i ubijen u pravoslavnoj crkvi.

IZV.: Podaci o ulazniku D. Kremzir.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Vjesnik, 41(1980) 30. XII. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006. – B. Polić: Imao sam sreće. Novi Kamov, 6(2006) 20(3). – Isti: Imao sam sreće. Zagreb 2006.

KREMZIR, Ljubomir, ustaški dužnosnik i zastavnik (Zagreb, 27. VI. 1911 – Santiago de Chile, 10. X. 1955). Sin Jakoba i Feodore rođ. Rosenberg te brat Milutina i Srećka. Kao trg. pomoćnik od 1926. član je Mladeži HSS. Dana 29. II. 1929. uhitila ga je zagrebačka policija zbog ilegalnog rada i u vezi s Vladkom Mačekom. U Beogradu ga je 1930. Sud za zaštitu države osudio na šest mjeseci zatvora, ali je nakon sudske rasprave pušten na slobodu zbog vremena provedenog u pritvoru, te je zajedno s V. Mačekom otputovao u Zagreb. Nakon 14 dana rješenjem zagrebačke policije od 8. IX. 1930. određen mu je izgon iz Zagreba i internacija u Osijek u trajanju od 9 godina. Od posljedica torture u zagrebačkoj policiji liječen je u osječkoj bolnici otkuda bježi za Zagreb. Vezama preko Ante Trumbića i V. Mačeka uspio se 14. XI. 1930. prebaciti u Mađarsku. Isprva je boravio u ustaškom logoru Janka-puszti, a nakon toga se preko Beča prebacio u Lugano, gdje je vodio ustaški punkt za vezu. Kako ga švic. vlasti ne bi uhitile napustio je 1932. Lugano te se preselio u Italiju. Za boravka u Italiji ima čin tabornika. God. 1937. uhitile su ga tal. vlasti zbog navodnoga pripremanja atentata na predsjednika jugoslav. vlade Milana Stojadinovića za posjeta Italiji. Po uspostavi NDH vratio se 15. IV. 1941. u Zagreb. Isprva je obnašao dužnost tajnika Velike župe Prigorje u Zagrebu (28. IX–30. XII. 1941), a potom carinskoga kontrolora pri Glavnoj carinarnici Ministarstva državne riznice u Zagrebu. Za obnašanje te dužnosti bio je 29. XI. 1942. imenovan djelatnim ustaškim poručnikom, a 4. IV. 1944. natporučnikom u Poglavnikovoj tjelesnoj bojni. Zahvaljujući visokomu položaju, zaštitio je od progona članove svoje uže obitelji; od sedmero braće trojica su bili ustaše. U svibnju 1945. povukao se prvo u Klagenfurt, a zatim u Italiju, gdje je nekoliko mjeseci boravio u izbjegličkom logoru Fermo. Potom je boravio u Trstu, gdje je prebacivao ljude preko jugoslav. granice. God. 1946. uhitili su ga Britanci, ali je ubrzo pušten na intervenciju Krunoslava Draganovića. Poslije je otišao u Južnu Ameriku i nastanio se u Čileu. – Brat Srećko, trgovac (Sisak, 28. IX. 1905 – Zagreb, 14. VII. 1993). God. 1933. iselio se u Mađarsku i priključio se ustaškomu pokretu u logoru Janka-puszti. Po uspostavi NDH vratio se u Zagreb, gdje je obnašao dužnost opskrbnika GUS. God. 1943. osnovao poduzeće tekstilnom robom »Trajnost«, u kojem je imao šestinu udjela. Nakon voj. sloma NDH bio je uhićen 20. V. 1945. Vojni sud Komande grada Zagreba osudio ga je 21. VII. 1945. na 15 godina lišenja slobode s prinudnim radom i konfiskaciju imovine (br. presude 825). Izdržavao je kaznu do 20. V. 1955. Nakon toga je radio kao trg. pomoćnik u Robnom magazinu, gdje mu je bila zaposlena i supruga. – Brat Milutin, mehaničar (Sisak, 12. X. 1906 – Zagreb, 27. VIII. 1941). Zahvaljujući bratu Ljubomiru, bio je, po uspostavi NDH, imenovan na dužnost vozača ministra pravosuđa i bogoštovlja Mirka Puka. Na toj dužnosti ostao je do noći 22. na 23. VIII. 1941, kad se u »Pick baru« na Trgu bana Josipa Jelačića sukobio s njem. časnicima (ubio dvojicu, a jednoga ranio). Tu večer bio je uhićen, a Pokretni prijeki sud za grad Zagreb osudio ga je 23. VIII. na smrt. Strijeljan na istočnom rubu šume Maksimir tzv. Dotršćini.

IZV.: HDA, MUP SRH, 013.0.4. Zbirka dosjea SDS, br. 305346. – HDA, Ljubomir Kremzir, MUP NDH, Prs. 2202, ZIG, III–12, 209, ZIG, III–49, 246. – HDA, ZIG, III–78, 617 (»Spisak organizovanih ustaša, koji se sada nalaze u Italiji«). – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29865, 29866. – HDA, Dotršćina, Popis žrtava. – HDA, ZKRZ, Presuda br. 825 / 21. VII. 1945. Vojnog suda Komande grada Zagreba, Popis Ministarstva pravosuđa i Uprave za izvršenje sankcija RH.

LIT.: Ustaša, 11(1941) 10, 7. IX. – E. D. Kvaternik: Sjećanja i zapažanja 1925.–1945. Zagreb 1995. – Z. Dizdar: Kremzir, Ljubomir. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KREŠIĆ, Branko (Hanan), ekonomist (Slatina, 1919 – Naharija, Izrael, 12. X. 1982). Sin Bernarda, vlasnika šuma i trgovca na veliko drvnim proizvodima. U Izrael se iselio 1950, nakon završenoga studija ekonomije. Nastanio se u Nahariji. Počeo je raditi u Keren Kajemetu, prvo kao radnik na pošumljavanju goleti, poslije je postavljen na dužnost instruktora za pripremu terena, a 1960. postavljen je za voditelja odjela za iskorištavanje drveća. Bio je i društveno aktivan, osobito na municipalnom polju, kao i u podružnici HOJ u Nahariji.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Steiner-Aviezer.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. − M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50.

KREŠIĆ, Miljenko, inženjer elektrotehnike (Zagreb, 1. V. 1930). Sin Marka i Fride rođ. Lausch, brat Mladena (?, 1923 – Jadovno, 1941). Roditelji, oboje rođeni u Voćinu, stradali su 1944. u Auschwitzu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KREŠIĆ, Mirko (Pečuh, Mađarska, 19. II. 1915 – logor Jasenovac, 1941). Sin Bernarda (Voćin, 1882 – ?). Do 1924. živio je u Voćinu, po ocu je zavičajnu pripadnost imao u Osijeku. Po uspostavi NDH bio je apsolvent Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Ubrzo je bio uhićen i odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KREUTZER, Ignatz (Vatroslav), bankar (?Zagreb, 1870 – Zagreb, 21. III. 1938). Bio je vlasnik banke »Kreutzer« u Zagrebu.

LIT.: S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

KRISHABER, Hugo (Krieshaber), publicist, pjesnik i prevoditelj (Lakócsa, Mađarska, 23. XII. 1872 − logor Jasenovac, 1942−1945). Potječe iz obitelji, podrijetlom iz Mohača u Mađarskoj, gdje mu je otac radio kao knjigovođa. Realnu gimnaziju završio je u Osijeku 1890. Bio je izdavač i gl. urednik (1931−32) osječkoga enigmatsko-humorističnoga mjesečnika Razbibriga, u kojem je objavljivao humoreske, aforizme, zagonetke i kratke kritike. Od 1937. do ukinuća lista Die Drau 1938. bio mu je posljednji gl. urednik, objavljujući redovite uredničke uvodnike i komentare društveno-političkih i kulturnih zbivanja, prigodne članke o osječkim kazališnim temama te pjesme (epigrame u prozi i stihu i prepjeve iz stranih književnosti) i putopisne crtice. U Zagrebu je tiskao dvije knjižice o gospodarskim temama (Promet sa stokom u Hrvatskoj i Slavoniji, 1906; Wirtschaftliche Gefahren für Kroatien, 1908). U ilustriranoj zbirci Sa stranih njiva (1929) objavio je vlastite prijevode s mađarskoga (Sándor Petöfi), njemačkoga (Johann Wolfgang von Goethe, Heinrich Heine, Friedrich Schiller), talijanskoga (Giacomo Leopardi, Francesco Petrarca) i francuskoga (André Chénier), kojima je dodao i biografije pjesnika. Opsežne zbirke Po stazama života (1934) i Po samotnim putovima (1935) sadržavaju pjesme podijeljene na »osjećajne«, među kojima prevladavaju epigrami i prigodnice, i kritički intonirane »poučne«, te tematski raznovrsne humoristično-satirične aforizme i autobiografske zapiske. U knjizi Društveni tipovi (1938) na šaljiv je način i u stihu opisao stereotipne ljudske osobine. Potpisivao se i inicijalima.

DJELA: Sa stranih njiva. Osijek 1929. − Po stazama života. Zagreb 1934. − Po samotnim putovima. Zagreb 1935. –Društveni tipovi. Osijek 1938.

LIT.: (O knj. Po stazama života): V. Peroš, Omladina, 18(1934−1935) 3. − kv, Obzor, 76(1935) 10. − M. Krtalić: Knjižarski oglasi u osječkim novinama 19. stoljeća. Libellarium, 1(2008) 1.