KREMZIR, Ljubomir, ustaški dužnosnik i zastavnik (Zagreb, 27. VI. 1911 – Santiago de Chile, 10. X. 1955). Sin Jakoba i Feodore rođ. Rosenberg te brat Milutina i Srećka. Kao trg. pomoćnik od 1926. član je Mladeži HSS. Dana 29. II. 1929. uhitila ga je zagrebačka policija zbog ilegalnog rada i u vezi s Vladkom Mačekom. U Beogradu ga je 1930. Sud za zaštitu države osudio na šest mjeseci zatvora, ali je nakon sudske rasprave pušten na slobodu zbog vremena provedenog u pritvoru, te je zajedno s V. Mačekom otputovao u Zagreb. Nakon 14 dana rješenjem zagrebačke policije od 8. IX. 1930. određen mu je izgon iz Zagreba i internacija u Osijek u trajanju od 9 godina. Od posljedica torture u zagrebačkoj policiji liječen je u osječkoj bolnici otkuda bježi za Zagreb. Vezama preko Ante Trumbića i V. Mačeka uspio se 14. XI. 1930. prebaciti u Mađarsku. Isprva je boravio u ustaškom logoru Janka-puszti, a nakon toga se preko Beča prebacio u Lugano, gdje je vodio ustaški punkt za vezu. Kako ga švic. vlasti ne bi uhitile napustio je 1932. Lugano te se preselio u Italiju. Za boravka u Italiji ima čin tabornika. God. 1937. uhitile su ga tal. vlasti zbog navodnoga pripremanja atentata na predsjednika jugoslav. vlade Milana Stojadinovića za posjeta Italiji. Po uspostavi NDH vratio se 15. IV. 1941. u Zagreb. Isprva je obnašao dužnost tajnika Velike župe Prigorje u Zagrebu (28. IX–30. XII. 1941), a potom carinskoga kontrolora pri Glavnoj carinarnici Ministarstva državne riznice u Zagrebu. Za obnašanje te dužnosti bio je 29. XI. 1942. imenovan djelatnim ustaškim poručnikom, a 4. IV. 1944. natporučnikom u Poglavnikovoj tjelesnoj bojni. Zahvaljujući visokomu položaju, zaštitio je od progona članove svoje uže obitelji; od sedmero braće trojica su bili ustaše. U svibnju 1945. povukao se prvo u Klagenfurt, a zatim u Italiju, gdje je nekoliko mjeseci boravio u izbjegličkom logoru Fermo. Potom je boravio u Trstu, gdje je prebacivao ljude preko jugoslav. granice. God. 1946. uhitili su ga Britanci, ali je ubrzo pušten na intervenciju Krunoslava Draganovića. Poslije je otišao u Južnu Ameriku i nastanio se u Čileu. – Brat Srećko, trgovac (Sisak, 28. IX. 1905 – Zagreb, 14. VII. 1993). God. 1933. iselio se u Mađarsku i priključio se ustaškomu pokretu u logoru Janka-puszti. Po uspostavi NDH vratio se u Zagreb, gdje je obnašao dužnost opskrbnika GUS. God. 1943. osnovao poduzeće tekstilnom robom »Trajnost«, u kojem je imao šestinu udjela. Nakon voj. sloma NDH bio je uhićen 20. V. 1945. Vojni sud Komande grada Zagreba osudio ga je 21. VII. 1945. na 15 godina lišenja slobode s prinudnim radom i konfiskaciju imovine (br. presude 825). Izdržavao je kaznu do 20. V. 1955. Nakon toga je radio kao trg. pomoćnik u Robnom magazinu, gdje mu je bila zaposlena i supruga. – Brat Milutin, mehaničar (Sisak, 12. X. 1906 – Zagreb, 27. VIII. 1941). Zahvaljujući bratu Ljubomiru, bio je, po uspostavi NDH, imenovan na dužnost vozača ministra pravosuđa i bogoštovlja Mirka Puka. Na toj dužnosti ostao je do noći 22. na 23. VIII. 1941, kad se u »Pick baru« na Trgu bana Josipa Jelačića sukobio s njem. časnicima (ubio dvojicu, a jednoga ranio). Tu večer bio je uhićen, a Pokretni prijeki sud za grad Zagreb osudio ga je 23. VIII. na smrt. Strijeljan na istočnom rubu šume Maksimir tzv. Dotršćini.
IZV.: HDA, MUP SRH, 013.0.4. Zbirka dosjea SDS, br. 305346. – HDA, Ljubomir Kremzir, MUP NDH, Prs. 2202, ZIG, III–12, 209, ZIG, III–49, 246. – HDA, ZIG, III–78, 617 (»Spisak organizovanih ustaša, koji se sada nalaze u Italiji«). – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29865, 29866. – HDA, Dotršćina, Popis žrtava. – HDA, ZKRZ, Presuda br. 825 / 21. VII. 1945. Vojnog suda Komande grada Zagreba, Popis Ministarstva pravosuđa i Uprave za izvršenje sankcija RH.
LIT.: Ustaša, 11(1941) 10, 7. IX. – E. D. Kvaternik: Sjećanja i zapažanja 1925.–1945. Zagreb 1995. – Z. Dizdar: Kremzir, Ljubomir. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.