KREMZIR, Ernest (Kremsier), kirurg (Rijeka, 10. VIII. 1904 – Rijeka, 28. XII. 1980). Sin Artura i Josephine rođ. Wortmann. Medicinu je upisao u Zagrebu, diplomirao u Grazu 1924, a diplomu nostrificirao u Ljubljani. Specijalizirao je kirurgiju u Osijeku 1935. i radio u bolnici u Novoj Gradiški kao i u željezničarskoj ordinaciji u Skradu, odakle mu je rodom bila majka. Po osnutku NDH priključio se partizanima te djelovao kao predsj. NOO u Istri. U listopadu 1942. bio je interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ponovo se priključio partizanima te djelovao kao voditelj bolnice Primorsko-goranskoga odreda i Pokretne kirurške ekipe poljske bolnice 1. armije te kirurg 6. ličke proleterske divizije. Završetak II. svj. rata dočekao je u činu majora. Djelovao je kao upravitelj grupa armijskih bolnica u Nišu, gl. kirurg Jugoslavenske ratne mornarice i vojnoga područja u Novom Sadu, nastavnik i zamjenik načelnika na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA). Spominje se i kao osobni kirurg Josipa Broza Tita. Umirovljen je u činu pukovnika. Bavio se liječenjem vena u ordinaciji u Delnicama te živio u vikendici na Omladinskom jezeru u Lokvama. Nositelj je više odlikovanja, a njegova ratna biografija u TV seriji »Kapelski kresovi« bila je predložak za lik doktora prisiljenog da operira ranjenike. Sa Zlaticom rođ. Neumann (Ivanić-Grad, 2. IV. 1906 – ?) imao je sina Maria (? – Beograd, 2011), a u Beogradu živi njihov unuk Ernest. Imao je braću Roberta, čije kćeri žive na zagrebačkom području (Eliana, Tanja, Ingeborg), Paula i sestru Elizabetu, koja je stradala s djecom u logoru Jasenovac. Paul je nakon završene Pomorske akademije u Boki kotorskoj 1939. kao kapetan krenuo konvojem po žito u SAD. U napadu njem. podmornica stradao je cijeli konvoj osim njegove »Singe«. U SAD isprva je radio kao lučki radnik, a oko 1960. imenovan je kapetanom duge plovidbe na tankeru. – Njihov otac Artur, trgovac (Sisak, ? – Glina, 1941). Bio je nakupac žita sa silosima u Ljubljani, a u međuratnom razdoblju na kartama je izgubio svu imovinu, među ostalim kuće na Sušaku i Trstu, te se vratio u obiteljsku kuću u Sisku. Po osnutku NDH odveden je 1941. u Glinu i ubijen u pravoslavnoj crkvi.
IZV.: Podaci o ulazniku D. Kremzir.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Vjesnik, 41(1980) 30. XII. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006. – B. Polić: Imao sam sreće. Novi Kamov, 6(2006) 20(3). – Isti: Imao sam sreće. Zagreb 2006.