Kategorija: A

ATIJAS, Jakov (Jakica), pedagog (Travnik, BiH, 19. I. 1904 – Zagreb, 19. X. 1980). Od pol. 1920-ih član je Jevrejskoga sefardskog studentskog kluba »Esperansa« u Zagrebu. Predavao je franc. jezik u osječkoj Klasičnoj gimnaziji i bavio se prevoditeljstvom. Za II. svj. rata zatvaran je u tal. logorima; izbjegao je s grupom boraca invalida na Maltu i u svibnju 1944. došao u El Shatt, gdje je bio voditelj Grupe ratnih vojnih invalida i upravitelj partizanske gimnazije, koja je započela rad 6. VI. 1944. Po povratku iz zbjega živio je i radio u Zagrebu.

LIT.: Prosvjetno-kulturna djelatnost zbjega u El Šatu 1944–1945. Zagreb 1980. – El Shatt – zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja Egipat (1944–1946) (katalog izložbe). Zagreb 2007.

ATIJAS, Mordehaj, rabin (? – Split, 16. VIII. 1771). Djelovao u Splitu u XVIII. st. Njegov je grob jedan od najstarijih na splitskom žid. groblju.

LIT.: Z. Efron i D. Kečkemet: Židovsko groblje u Splitu. Split 1973.

ATTIAS, Rafael, obrtnik (Bihać, BiH, 16. IX. 1898 – Zagreb, 7. IX. 1975). Sin Jakobov. Djelovao je kao kožarski obrtnik, a u međuratnom razdoblju vlasnik poduzeća »CORIUM, Braća Attias«, za preradu janjećih koža na Radničkoj cesti u Zagrebu. Sa suprugom Marijom rođ. Rebernjak (»arijevkom«) te kćerima Renatom i Rut preuzeo je žid. znak. II. svj. rat preživio je u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

AUER-REBBA, Nada (Auer, Auer-König), pjevačica (Zagreb, 5. VII. 1908 – Rijeka, 6. VII. 1987). Kći Kolomana Auera, trgovca papirom i tiskara iz zagrebačke Ilice, i Gizele. Sa sedam godina počela je učiti klavir i već 1916. nastupila na produkciji u zagrebačkomu Hrvatskom zemaljskom glazbenom zavodu izvodeći Koncert za klavir i orkestar u C-duru Wolfganga Amadeusa Mozarta, a dvije godine poslije nastupila u Pragu s praškim filharmoničarima. Školovanje nastavlja 1920. u Beču i 1922–24. na Muzičkoj akademiji u Münchenu. Nakon povratka u Zagreb studirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji kod Nade Eder-Bertić. U HNK je bila angažirana 1927–29. i 1932–34. kao operetna primadona. U travnju 1934. dobila je otkaz zbog sukoba s upravom oko nedobivanja uloge u opereti Grofica Marica. Kazalište ju je tužilo i 1939. dobilo spor za vrijednost njezina jednogodišnjeg ugovora (dug je podmirila tek u srpnju 1944). Premda je 1939. prešla sa cijelom obitelji na katoličanstvo, za NDH nije mogla nastupati. Stoga je nakon dužeg prekida nastavila 1942. studij pjevanja kod Ančice Mitrović usavršavajući se za mezzosopranski operni repertoar. Od 1947. do odlaska u mirovinu 1961. bila je članica Narodnog kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci. Pjevala je glavne uloge u mnogim operetama: Lidija (Srećko Albini, Barun Trenk), Lisa (Franz Lehár, Zemlja smiješka), Marica (Emerich Kálmán, Grofica Marica), Rosalina (Johann Strauss, Šišmiš), Jelena (Oskar Nedbal, Poljačka krv), Yvonne (Ernst Křenek, Johnny svira). Kao mezzosopran interpretirala je likove Charlotte (Jules Massenet, Werther), Marine (Modest Petrovič Musorgski, Boris Godunov), Amneris (Giuseppe Verdi, Aida), Azzucene (Giuseppe Verdi, Trubadur), Carmen (Georges Bizet), Dalile (Camille Saint-Saëns, Samson i Dalila), Ortrude (Richard Wagner, Lohengrin). U tijeku karijere gostovala je u Zagrebu, Beogradu, Osijeku, Sarajevu i Dubrovniku. – Temeljno je obilježje njezine umjetnosti profinjena muzikalnost i sceničnost, temperament i uživljavanje u likove te je svaka kreacija izraz njezine osebujnosti. Udana za M. Rebbu, nekadašnjeg direktora riječke Tvornice papira. U poznijim godinama živjela u Opatiji.

IZV.: HDA, MPRO, kut. 56, fasc. 13.3.4. VIII. 46a.

LIT.: Milan Graf (M. G.): Koncert Nade Auer i E. Riemanna. Novosti, 18(1924) 306. – Žiga Hirschler (–žh–): Grofica Marica. Gostovanje Nade Auer. Jutarnji list, 16(1927) 5704. – Milan Majer (M. M.): Wieder auftreten Nada Auer-König. Morgenblatt, 47(1932) 226. – Lujo Šafranek-Kavić: »Poljačka krv«. Ponovni nastup gđe. Nade Auer-König. Obzor, 73(1932) 185. – Žiga Hirschler (–žh–): Zemlja smiješka. Premijera Leharove operete. U glavnim ulogama Nada Auer-König i Gustav Remec. Večer, 14(1933) 3700. – Auer-Rebba, Nada. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – J. Martinčević-Lipovčan: Auer, Nada. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Auer-Rebba, Nada. Hrvatska enciklopedija, 1. Zagreb 1999.

AUERSPERG, Nelly, citologinja (?Beč, o. 1926). Kći Viktora Gutmanna i Lujze. Mladost je provela u Beču i Belišću. God. 1943. s obitelji je bila zatvorena na Savskoj cesti u Zagrebu. Po završetku II. svj. rata, 1946. u Zagrebu upisala je medicinu, 1949. s majkom i bratom Francisom (Franjo) iselila iz Jugoslavije, a od 1950. živi u Kanadi. Studij medicine završila je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Washingtonu te doktorirala iz područja citologije na Sveučilištu British Columbia, gdje je od 1968. do umirovljenja 1994. bila profesorica. Od 1974. se, zahvaljujući novčanoj potpori Kanadskoga udruženja za istraživanje raka, bavi biomedicinskim istraživanjima, ponajviše ranim otkrivanjem raka maternice i jajnika, o čemu je objavila 190 stručnih članaka, a autorica je i jedanaest poglavlja u stručnim knjigama. Za svoj pionirski istraživački rad dobila je niz priznanja, uključujući nagradu za životno djelo Medicinskog fakulteta Sveučilišta British Columbia 2008, te nagradu za životno djelo kanadskoga Društva za in vitro biologiju 2011. Posjetila je Belišće s bratom (2003) i suprugom Johnom Auerspergom (2011).

LIT.: http://www.croatia.org/crown/articles/10058/1/Nelly%20Auersperg, pristupljeno 12. XII. 2011. – www.alumni.ubc.ca/2011/awards/nelly-auersperg, pristupljeno12. XII. 2011. – http://www.belisce.net/, pristupljeno 12. XII. 2011.

AUFERBER, Ljerka, pedagoginja (Osijek, 21. VIII. 1922). Kći Paula Kaisera i Hilde (Pečuh, Mađarska, 1899 – Osijek, 1988), kćeri → A. Starka. U međuratnom razdoblju bila je suvlasnica Tvornice kandita i čokolade »Kaiser i Štark« u Osijeku. Za NDH spasio ju je očuh Josip Orešković 22. VIII. 1942, kad su iz logora u Tenji i iz osječkih stanova odvodili posljednje Židove, ušavši s njom u taksi i vozeći se uokolo za vrijeme racije, a potom ju otpremio svojoj obitelji u Ilidžu, gdje je skrivena preživjela II. svj. rat. Nakon rata diplomirala je germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1955. i radila kao profesorica u školi za strane jezike u Zagrebu. U braku s Veljkom Auferberom majka je kćeri Branke i sina Danka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633. – Osobni podaci ulaznice.

AUFFERBER, Šandor (Auferber, Aleksandar), tvorničar (Đakovo, 29. XI. 1884 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Sin Ignjatov. Roditelji su mu bili starosjedioci u Pakracu. Sa šurjakom Simonom Wamoscherom bio je vlasnik osječke Tvornice četaka SIVA, protokolirane kod Okružnog suda u Osijeku 1921. Visina uloženoga kapitala u tvornicu, navedena u prijavi imovine u lipnju 1941. bila je 4 548 000 din., promet za 1940. iznosio je 9 797 188 din., a vrijednost sirovina procijenili su u sporazumu s ustaškim povjerenikom na tri milijuna din. Tvornica je od 1939. imala i odjel za proizvodnju noževa za brijanje. Također je bio vlasnik dvokatnice u Gundulićevoj ul. u Zagrebu, u kojoj je bila smještena tvornica te jednokatnice na istoj adresi, gdje su bile uredske prostorije. Obje su kuće vrijedile 1 300 000 din. Posjedovao i gradilište u Zemunu, vrijedno 447 433 din., kupljeno radi eventualne gradnje nove tvornice. Dobavljače je imao u Londonu, Leipzigu, Budimpešti, Anversu, Lavovu, Beču, Beogradu, a kupce po cijeloj Kraljevini Jugoslaviji. U braku s Lilom rođ. Wamoscher imao sinove Veljka, Zdenka i Mira. Po uspostavi NDH uhićen je u skupini najistaknutijih osječkih Židova (s → M. Feldmanom, → J. Kaiserom i → L. Krausom) i odveden u Graz. Nepoznato je kako i zašto su ga pustili, no nastavio je raditi kao neophodno potreban stručnjak u svojoj tada već konfisciranoj tvornici. Nastavio je djelovati i u osječkoj ŽO. Bio je oslobođen od nošenja žid. znaka, no 2. VIII. 1942. odveden je u sabirni logor Tenju i potom sa suprugom deportiran u Auschwitz. Sinovi su preživjeli II. svj. rat; Veljko i Zdenko u logoru Ferramonti u Italiji, dok je Miro 1941. bio odveden u logor u Gospiću i potom u logor Jasenovac, gdje je 22. IV. 1945. bio jedan od organizatora proboja, a po završetku II. svj. rata iselio se u Izrael i živio u kibucu. Dio potomaka poč. XXI. st. živi u Zagrebu.

IZV.: HDA, PIŽ, kut. 639. – Podaci o ulazniku Lj. Auferber.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Wamoscher i Z. Dirnbach: Osijek – ljeto 1942, kronika jedne osječke porodice. Ha-kol, 2006, 95.

AURELIJE, Dionizije iz Tiberijade (Aurelius Dyonisius Iudaeus Tiberiensis), Židov o kojem postoji najstariji zapis na hrv. području (Tiberijada, II. st. – Senj, III. st.). Podrijetlom je iz galilejskoga grada Tiberijade, pokopan kraj današnjega Senja, o čem svjedoči natpis na latinskom jeziku na nadgrobnoj ploči nađenoj uz cestu za Vratnik. Ostali su mu životopisni podaci nepoznati.

LIT.: V. Nedomački: Naseljavanja. U: Židovi na tlu Jugoslavije (katalog izložbe). Zagreb 1988. – T. Đurić: Utjecaj židovske etničke skupine na razvoj novčarstva u Hrvatskoj. Bilten ŽOZ, 1992, 27. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Ž. Bartulović: Neka pitanja iz povijesti Senja. Senjski zbornik, 34(2007).

AUSCH, Irma, kućevlasnica (Karlovac, 16. VI. 1885 – Dabar kraj Otočca, 1943). Kći Hermana Kramera, udovica Viktora (Zagreb, 18. IV. 1872 – Zagreb, 14. II. 1937), sina Josefa i Rosalin rođ. Müller. Suprug joj je bio veleposjednik u Kutini u drugoj pol. XIX. st. te jedan od poreznih obveznika s najvišim porezom u Bjelovarsko-križevačkoj županiji (1898). Vodio je konjogojstveni odbor zajednički za Čazmu i Kutinu. Po uspostavi NDH morala je podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj je navela vlasništvo nad pol. kuće u Jurišićevoj ul. u Zagrebu; njezin je dio bio procijenjen na tri milijuna din. Židovskomu odboru u ime židovskih podavanja za potrebe države predala je zlatninu u vrijednosti 26 500 din. te u dva navrata 73 000 din. gotovine.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 470. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

AUSCH, Miroslav (Auš), gospodarstvenik (Brezovica, 23. V. 1882 – ?). Bio je poslovođa i suvlasnik Tvornice drvenine i ljepenki u Ceršaku kraj Maribora. Nakon pripojenja tog dijela Slovenije Trećemu Reichu 1941, tvornica mu je oduzeta, a on je sa suprugom Gizelom kao izbjeglica s najnužnijim stvarima došao u Zagreb. Ondje je morao podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj je naveo vlasništvo nad vlastelinstvom Freistein u Sloveniji (205 jutara zemlje, od toga 62 jutra oranica i sjenokoša i 142 jutra šume, s gospodarskim zgradama i pilanom) procijenjeno na dva milijuna din., koje su mu njem. vlasti zaplijenile kao i osobni automobil marke »Opel Kapitän«. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659.