AUER-REBBA, Nada (Auer, Auer-König), pjevačica (Zagreb, 5. VII. 1908 – Rijeka, 6. VII. 1987). Kći Kolomana Auera, trgovca papirom i tiskara iz zagrebačke Ilice, i Gizele. Sa sedam godina počela je učiti klavir i već 1916. nastupila na produkciji u zagrebačkomu Hrvatskom zemaljskom glazbenom zavodu izvodeći Koncert za klavir i orkestar u C-duru Wolfganga Amadeusa Mozarta, a dvije godine poslije nastupila u Pragu s praškim filharmoničarima. Školovanje nastavlja 1920. u Beču i 1922–24. na Muzičkoj akademiji u Münchenu. Nakon povratka u Zagreb studirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji kod Nade Eder-Bertić. U HNK je bila angažirana 1927–29. i 1932–34. kao operetna primadona. U travnju 1934. dobila je otkaz zbog sukoba s upravom oko nedobivanja uloge u opereti Grofica Marica. Kazalište ju je tužilo i 1939. dobilo spor za vrijednost njezina jednogodišnjeg ugovora (dug je podmirila tek u srpnju 1944). Premda je 1939. prešla sa cijelom obitelji na katoličanstvo, za NDH nije mogla nastupati. Stoga je nakon dužeg prekida nastavila 1942. studij pjevanja kod Ančice Mitrović usavršavajući se za mezzosopranski operni repertoar. Od 1947. do odlaska u mirovinu 1961. bila je članica Narodnog kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci. Pjevala je glavne uloge u mnogim operetama: Lidija (Srećko Albini, Barun Trenk), Lisa (Franz Lehár, Zemlja smiješka), Marica (Emerich Kálmán, Grofica Marica), Rosalina (Johann Strauss, Šišmiš), Jelena (Oskar Nedbal, Poljačka krv), Yvonne (Ernst Křenek, Johnny svira). Kao mezzosopran interpretirala je likove Charlotte (Jules Massenet, Werther), Marine (Modest Petrovič Musorgski, Boris Godunov), Amneris (Giuseppe Verdi, Aida), Azzucene (Giuseppe Verdi, Trubadur), Carmen (Georges Bizet), Dalile (Camille Saint-Saëns, Samson i Dalila), Ortrude (Richard Wagner, Lohengrin). U tijeku karijere gostovala je u Zagrebu, Beogradu, Osijeku, Sarajevu i Dubrovniku. – Temeljno je obilježje njezine umjetnosti profinjena muzikalnost i sceničnost, temperament i uživljavanje u likove te je svaka kreacija izraz njezine osebujnosti. Udana za M. Rebbu, nekadašnjeg direktora riječke Tvornice papira. U poznijim godinama živjela u Opatiji.
IZV.: HDA, MPRO, kut. 56, fasc. 13.3.4. VIII. 46a.
LIT.: Milan Graf (M. G.): Koncert Nade Auer i E. Riemanna. Novosti, 18(1924) 306. – Žiga Hirschler (–žh–): Grofica Marica. Gostovanje Nade Auer. Jutarnji list, 16(1927) 5704. – Milan Majer (M. M.): Wieder auftreten Nada Auer-König. Morgenblatt, 47(1932) 226. – Lujo Šafranek-Kavić: »Poljačka krv«. Ponovni nastup gđe. Nade Auer-König. Obzor, 73(1932) 185. – Žiga Hirschler (–žh–): Zemlja smiješka. Premijera Leharove operete. U glavnim ulogama Nada Auer-König i Gustav Remec. Večer, 14(1933) 3700. – Auer-Rebba, Nada. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – J. Martinčević-Lipovčan: Auer, Nada. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Auer-Rebba, Nada. Hrvatska enciklopedija, 1. Zagreb 1999.