LANG, Rikard, pravnik i ekonomist pisac (Vinkovci, 22. II. 1913 – Zagreb, 16. IX. 1994). Sin Ignjata i Teresije rođ. Schwarz. Srednju školu završio je u Vinkovcima 1931, a Pravni fakultet s doktoratom 1936. u Zagrebu. Bio je u mješovitom braku s Dubrovkinjom Marinom rođ. Mohr s kojom je imao sina → Slobodana i kćer Vlastu. Na katoličanstvo je prešao 1938. Prije II. svj. rata radio je u odvjetničkom uredu → J. Mogana kao vježbenik, potom u odvjetništvu i sudstvu u Vinkovcima i Zagrebu. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da mu je već i pradjed oko 1800. živio u selu Markušici pokraj Vinkovaca. Sa suprugom i dvadesetomjesečnom kćeri Vlastom prebjegao je u Dubrovnik, gdje se priključio partizanima. Do 1947. radio je u ministarstvima unutarnjih poslova i rada FNRJ. Nakon II. svj. rata radio je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je osnovao Katedru političke ekonomije, na kojoj je predavao od 1947. kao honorarni nastavnik, 1948. docent, 1952. izvanredni i od 1956. do umirovljenja 1983. redoviti profesor. Od 1955. do 1973. bio je voditelj Ekonomskog instituta Zagreb, gdje je pokrenuo i vodio mnogobrojne gospodarsko znanstvenoistraživačke projekte s područja planiranja, tržišnih odnosa, mogućnosti gospodarskog razvoja, uključivanja u svjetske gospodarske tijekove i ekonomske integracije u Zapadnoj Europi. Bio je i predsj. Saveza ekonomista Jugoslavije, predsj. konzorcija ekonomskih instituta na projektu istraživanja privrednoga sustava Jugoslavije, zamjenik direktora Interuniverzitetskoga centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku, počasni član nekoliko znanstvenih instituta i predavač na sveučilištima diljem Europe, SAD, Australije kao i u nekim afričkim državama. Od 1951. bio je član Komisije UN za ekonomiju, zaposlenost i razvoj i izaslanik na zasjedanjima Generalne skupštine i pojedinih tijela UN. Sudjelovao je u konstituiranju specijaliziranih agencija UN (UNCTAD i UNIDO) i pri izradbi i donošenju Načela međunarodnih ekonomskih odnosa te Povelje u Limi. Objavio je mnogobrojne znanstvene i stručne radove u državi i inozemstvu, sudjelovao u radu UN i njegovih specijaliziranih institucija te sudjelovao u izradi Načela međunarodne ekonomske suradnje. Kao ekonomski pisac, autor je ili suautor više od 200 knjiga, monografija, studija i rasprava o gospodarskom i društvenom razvoju Jugoslavije i njezinoj ekonomskoj politici, posebice analizi gospodarskoga sustava. – Kći Vlasta, ekonomistica (Zagreb, 1939). Po uspostavi NDH kao dijete roditelji su je iz Zagreba odnijeli u Dubrovnik. Poslije je radila u Hrvatskoj gospodarskoj komori. – Sestra Mira, privatnica (Vinkovci, 4. I. 1919 – Budimpešta, 1944). U međuratnom razdoblju živjela je u Zagrebu, a u prijavi imovine ustaškim vlastima 24. VI. 1941. navela da joj je pradjed živio oko 1800. u Markušici. – Otac Ignjat (Ignjo), pravnik i žid. aktivist (Vukovar, 8. X. 1884 – logor Jasenovac, 1942). Srednju školu završio je u Vinkovcima, a pravo 1909. doktorirao u Zagrebu temeljem rigoroza. Dana 18. VII. 1912. imenovan je odvjetnikom. Od 1914. do 1941 vodio je privatni odvjetnički ured. Kao ugledni vinkovački građanin bio je od 1923. do 1942. predsj. ŽO u Vinkovcima. Također je bio član osječke lože »Menora« Bnei Brita, član ravnateljstva Hrvatskoga doma u Vinkovcima, a smatran je i članom masonske lože. Uhićen je 1942. i odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

DJELA: Mali ekonomski rječnik. Zagreb 1953. – Međunarodna suradnja i gospodarski razvoj. Zagreb 1955. – Tečaj političke ekonomije. Zagreb 1964. – Problemi ekonomskih funkcija federacije vezanih uz djelovanje jedinstvenog tržišta (suautor Z. Pjanić). Zagreb 1971. – Politička ekonomija. Zagreb 1972. – Privredni sistem i ustavna reforma. Zagreb 1973. – Sistem proširene društvene reprodukcije i napredak nauke, tehnike i tehnologije. Zagreb 1974. – Ekonomski razvoj i privredni sistem. Zagreb 1981. – Essays on the political economy of Yugoslavia (suautori G. Macesich i D. Vojnić). Zagreb 1982. – Koncepcija i strategija razvoja. Zagreb 1986. – Essays on the Yugoslav economic model. Zagreb 1986.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 5(1931) 22; 9(1935) 26. – A. Dragičević: Život i djelo profesora Rikarda Langa. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 3/4(1986). – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kuliš: Lang, Rikard. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LANG, Samuel, inženjer (Nova Gradiška, ? – ?). U međuratnom razdoblju bio je arhitekt i građevinski poduzetnik u Novoj Gradiški te član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LANG, Slobodan, liječnik i političar (Zagreb, 8. X. 1945 – Zagreb, 23. II. 2016). Sin → Rikarda i Marine rođ. Mohr. U braku s Nadom otac je Maroja i Maje. Završio je 1964. gimnaziju u Zagrebu, gdje je na Medicinskom fakultetu 1972. diplomirao i 1982. doktorirao tezom Kvaliteta života žena oboljelih od raka dojke. Bio je prvak Europe u debatiranju (1968) i predsj. studenata Zagrebačkoga sveučilišta (1970). Usavršavao se kao stipendist Fulbrightove zaklade u SAD (1975–76). Radio je u Zagrebu u Središnjem institutu za tumore, od 1976. do umirovljenja 2011. u Školi narodnoga zdravlja »Andrija Štampar«. Od 1975. je asistent, od 1984. docent i od 2005. izvanredni profesor socijalne medicine i organizacije medicinske zaštite na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Predavao i u Školi za javno zdravstvo Sveučilišta u Bostonu 1985–96, Centru za zdravstvo i ljudska prava Harvardova sveučilišta 1993. i na Medicinskom fakultetu u Mostaru, čije je osnivanje inicirao (1997). Bavio se pitanjima javnoga zdravstva i ekologije. Supokretač je pokreta »Zdravi grad« (1987), Hrvatske mreže zdravih gradova (1990), čiji je bio predsj. od 1992. Predsjednik je Hrvatskoga društva za javno zdravstvo od 2008. Za Domovinskoga rata skrbio za prognane, izbjegle i zatočene u RH i BiH. Sudjelovao je u mnogim humanitarnim akcijama: bio je među rudarima Staroga Trga na Kosovu (1989), organizator i sudionik konvoja »Libertas« za Dubrovnik 1991. i Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu 1993, inicijator i predsjednik Odbora za izgradnju Hrvatske bolnice Nova Bila 1994, pokretač akcije »Spasimo život« na oslobođenom hrv. području 1995. i povratka izbjeglica u Veliku Kladušu 1995–96. Obnašao je mnogobrojne visoke polit. dužnosti: bio je član Izvršnoga vijeća grada Zagreba, sekretar Sekretarijata za zdravstvo, gl. nositelj skrbi za zdravlje svih sudionika Univerzijade u Zagrebu 1987, specijalni savjetnik predstojnika Ureda za prognanike i izbjeglice RH, savjetnik Predsjednika RH za humanitarna pitanja i veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova (1994–2000), zastupnik u Županijskom domu Sabora (1997–2001), voditelj hrv. izaslanstva na zasjedanju Interparlamentarne unije u Kairu (1997) i Windhoeku (1998), član Vijeća Europe, član polit. stranaka SKH, HDZ i DC, gdje je predsj. gl. odbora (od 2010). Član je uglednih inozemnih liječničkih udruženja. Bio je predsj. Hrvatsko-američkoga društva i potpredsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora, suradnik Centra za ljudska prava i javno zdravstvo na Harvardu, član Kraljevskog udruženja liječnika javnoga zdravstva Velike Britanije. Bio je u uredništvu hrv. časopisa Croatian Medical Journal, pokretač Hrvatskoga časopisa za javno zdravstvo te autor mnogih znanstvenih i stručnih radova u državi i inozemstvu s područja javnoga zdravstva, ljudskih prava, kvalitete života i medicinske etike. Utemeljitelj je Hrvatskoga kongresa za preventivnu medicinu i unapređenje zdravlja. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja (Medalja Ministarstva pomorstva Republike Hrvatske – Priznanje za prinose slobodi vječnoga Dubrovnika u teškim vremenima 1991. i 1992, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica Domovinske zahvalnosti, Red hrvatskoga trolista, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red Nikole Šubića Zrinskoga (za hrabrost), Red kneza Branimira s ogrlicom, Medalja European Community Task Force i dr.)

DJELA: Stanje kroničnih bolesti u Zagrebu. Zagreb 1982. – Dnevnik Libertas. Zagreb 1997. – Spasimo život (suautori B. Domazet i B. Čulo). Zagreb 1997. – Pružena ruka (suautorica V. Ivanović), Zagreb 2006. – Djelotvorno znanje za zdravlje (suautori D. Popović i S. Šogorić). Zagreb 2010.

LIT.: Lang, Slobodan. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Lang, Slobodan. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – I. Videk: Lang, Slobodan. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LANGER-BEDENIĆ, Marijana → BEDENIĆ-LANGER, Marijana

LANGER, Mirko, inženjer elektrotehnike (Čakovec, 1965 – Čakovec, 10. V. 1993). Nakon završetka studija u Zagrebu, zaposlio se u tvornici Međimurske trikotaže u Čakovcu, gdje je radio do 1993. Bio je aktivan član ŽO Čakovec nastavljajući tradiciju svojih predaka i roditelja veletrgovaca žitaricama od kojih je većina stradala u Holokaustu.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 31/32.

LANGFELDER, Ignac (Ignjo), obrtnik i žid. aktivist (Zavidovići, BiH, 10. IX. 1904 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). Sin Geze i Jakobine. Oženio se u Pečuhu 24. XII. 1930. Elzom rođ. Lang (Borjád, Mađarska, 10. XII. 1902 – logor Jasenovac, ?1942) te se ubrzo trajno nastanio u Osijeku. U braku je rođena kći Nada (Osijek, 3. II. 1932). Bio je limarski obrtnik i aktivni član osječke ŽO Donji grad. U vrtu žid. općinskoga doma u Donjem gradu izradio 1933. vrtnu kućicu (tzv. saletl). Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, podnio je molbu za priznavanje arijskih prava te privremeno bio izuzet od »podizanja i nošenja znaka za Židove«, kao i od »preduzimanja protiv njega ponizujućih mjera predviđenih za Židove«. U lipnju 1942. sa suprugom je bio uhićen i deportiran u logor Tenja kraj Osijeka, a u kolovozu u logor Jasenovac. Stradao je pri proboju iz logora 22. IV. 1945.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 23, Predsjednički ured, br. 6526, god. 1941.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LANGFELDER, Oto, trgovac (Đakovo, 29. XI. 1915 – ?, Izrael, ?). Radio je kao prodavač u robnoj kući → Maksa Büchlera 1930-ih. Po uspostavi NDH, u ljeto 1941, deportiran je u logor Jasenovac, gdje je proveo gotovo četiri godine. Jedan je od malobrojnih preživjelih logoraša u proboju 22. IV. 1945. U svibnju 1945. dao je Pavlu Vinskomu, pravnomu referentu Okružne komisije za ratne zločine u Osijeku, opširan iskaz o prilikama u jasenovačkom logoru, stotinjak imena logoraša te informacije o njihovim sudbinama, što predstavlja dragocjeno svjedočanstvo i važan je povijesni dokument. U prosincu 1948. iselio se u Izrael, gdje je sa suprugom Ninom rođ. Eškenazi (spašenom iz logora Đakovo) otvorio farmu pilića u Beit Nekofu, nedaleko od Jeruzalema. Bili su među osnivačima ribogojilišta u Galilu. – Sin Zohar Sade, pravnik (Osijek, ?) doselio se s roditeljima u Izrael. Živio u mošavu Beit Nekofa sa suprugom Debi i dvoje djece.

IZV.: Podaci o ulazniku Z. Dirnbach.

LIT.: Ha-kol, 2001, 69/70.

LANGRAF, Jakob, službenik (Zagreb, 27. XII. 1865 – ?). Sin Gustava (?, o. 1828 – Zagreb, 2. VII. 1903) i Rozalije rođ. Aleksander. Od 1881. službovao je pri Zagrebačkom paromlinu uz mjesečnu plaću koja je 1941. bila 5300 din. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje te sa suprugom Adelom (Velika Gorica, 1878 – ?) prešao na katoličanstvo. Prebjegli su u Hrvatsko primorje te u svibnju 1942. evidentirani kod policije u Novom Vinodolskom. Daljnja sudbina nepoznata. – Sin Vladimir, inženjer (Zagreb, 1901 – ?Haifa, Izrael, ?). U međuratnom razdoblju bio je strojarski inženjer u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Preživio je II. svj. rat u Zagrebu zahvaljujući mješovitomu braku. Iselio se u Izrael, gdje je radio u Solel Boneu.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29452. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LANTOŠ, Lav, žid. aktivist i javni djelatnik (? – ?). Bio je tajnik Čakovečkoga športskoga kluba 1920–25. Potom se preselio u Zagreb, gdje je 1939–40. zamijenio → F. Borana na mjestu predsjednika zagrebačke organizacije cionista revizionista. Čini se da je prije travnja 1941. napustio Zagreb.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

LAPTER, Vladimir, stomatolog (Varaždin, 21. IV. 1923 – Zagreb, 24. II. 2002). Sin Žige (?, 1895 – Zagreb, 23. VII. 1975) i Lee rođ. Hirschsohn (?, 1900 – Zagreb, 3. IV. 1975). Sa suprugom Stankom rođ. Weinrebe otac je Marine i Saše. Osnovnu školu završio je u Varaždinu, gdje je 1945. maturirao. Po uspostavi NDH, potkraj lipnja 1941, s obitelji i drugim varaždinskim Židovima odveden je na sabiralište na Savskoj cesti u Zagrebu, a zatim u Gospić. Iz Gospića obitelj nije dalje deportirana, već je u kolovozu dolaskom tal. snaga otišla u Crikvenicu. U jesen 1942. bio je interniran u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se Židovskom rapskom bataljonu i 7. banijskoj diviziji. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1952, a na Stomatološkom fakultetu doktorirao 1974. tezom Konstrukcija radne metode za ispitivanje djelovanja lepezastog vijka u tretmanu kompresija u interkanalnom sektoru. Nakon liječničkoga staža i obveznoga terenskog rada (1952–54), završio je specijalizaciju iz stomatologije na Ortodontološkom (poslije Stomatološkom) odsjeku Medicinskoga fakulteta (1957). Bio je asistent u Zavodu za ortodonciju (1957–64), docent (1964–68), izvanredni profesor (1968–71) i redoviti profesor (1971–89). Od 1966. do umirovljenja 1989. bio je predstojnik Zavoda za ortodonciju i pročelnik Odjela za kliničku ortodonciju Kliničkoga bolničkoga centra. U dva mandata bio je prodekan (1979–83) i dekan (1983–87) Stomatološkoga fakulteta. Bio je i osnivač Centra za interdisciplinarnu znanstvenu suradnju na Fakultetu te realizirao znanstvenu suradnju s institucijama u Grazu, Mainzu i Los Angelesu. Bio je počasni predsj. Ortodontske sekcije Zbora liječnika Hrvatske, član Glavnoga odbora Zbora liječnika Hrvatske, redovni član Medicinske akademije Hrvatske i član Fédération Dentaire Internationale (1985). Jedan je od pokretača časopisa Acta Stomatologica Croatica i njegov dugogodišnji urednik. Pokrenuo je i časopis Hrvatski stomatološki vjesnik (1993). Glavni je urednik Stomatološkog leksikona (Zagreb 1990) te autor mnogobrojnih radova objavljenih u državi i inozemstvu. Za svoj je rad primio mnogobrojna priznanja i nagrade, među ostalima Nagradu Zbora liječnika Hrvatske »Pavao Čulumović«, Nagradu »Dr. Juraj Bocak«, najvišega odličja za razvoj ortodoncije i Republičku nagradu »Ruđer Bošković« za dostignuća na području prirodnih znanosti 1983. – Supruga Stanka rođ. Weinrebe je 1953. maturirala u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala anglistiku i romanistiku. Bavila se vanjskom trgovinom, a potom prevođenjem. – Kći Marina Lapter Varga, stomatologinja (Zagreb, 9. II. 1969). Završila je osnovnu i srednju školu u Zagrebu, gdje je 1992. diplomirala na Stomatološkom fakultetu, 1996. doktorirala tezom Postupak procjene inklinacije frontalnih zubi i okluzijske ravnine u odnosu na individualnu međučeljusnu relaciju, a 1999. specijalizirala ortodonciju. Od 1994. radi na Zavodu za ortodonciju Stomatološkoga fakulteta, na kojem je 2015. birana u redovitu profesoricu u trajnom zvanju. Autorica je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova. Majka je Vita (2002). – Sin Saša, fizičar (Zagreb, 11. XI. 1967). Završio je Matematičko-informatički obrazovni centar u Zagrebu. Od 1991. živi u Beču, gdje je završio fiziku i gdje je voditelj Montessori škole. Otac je kćeri Nadje (2004). – Vladimirov otac Žiga (Sigmund), stomatolog (Lavov, Ukrajina, 1895 – Zagreb, 23. VII. 1975). Sin Saloa. Izučio je zubarski zanat u Beču. Radio je u Mađarskoj, a potom je u Varaždinu imao stomatološku ordinaciju. Ondje je sudjelovao i u moto-utrkama. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, zajedno s ostalim varaždinskim Židovima odveden je na Zagrebački zbor, potom u Gospić. Zajedno sa suprugom i sinom po dolasku tal. snaga odlazi u Crikvenicu te je ujesen 1942. bio interniran u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima djelujući u kirurškoj ekipi 12. divizije, kao referent stomatološke službe 28. divizije, stomatolog u Oficirskoj školi te u pozadinskom sanitetu u Slavoniji. Nakon rata ponovo je vodio stomatološku ordinaciju u Varaždinu, a od 1948. u Zagrebu. Također je do umirovljenja radio u Domu zdravlja na Trgu žrtava fašizma.

DJELA: Ortodoncija za praktičare. Zagreb 1972. – Ortodoncija. Zagreb 1982. – Ortodontske naprave. Zagreb 1988.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – V. Carek: (Nekrolog). Acta stomatologica Croatica, 36(2002) 1. – V. Dugački: Lapter, Vladimir. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.