LANG, Slobodan, liječnik i političar (Zagreb, 8. X. 1945 – Zagreb, 23. II. 2016). Sin → Rikarda i Marine rođ. Mohr. U braku s Nadom otac je Maroja i Maje. Završio je 1964. gimnaziju u Zagrebu, gdje je na Medicinskom fakultetu 1972. diplomirao i 1982. doktorirao tezom Kvaliteta života žena oboljelih od raka dojke. Bio je prvak Europe u debatiranju (1968) i predsj. studenata Zagrebačkoga sveučilišta (1970). Usavršavao se kao stipendist Fulbrightove zaklade u SAD (1975–76). Radio je u Zagrebu u Središnjem institutu za tumore, od 1976. do umirovljenja 2011. u Školi narodnoga zdravlja »Andrija Štampar«. Od 1975. je asistent, od 1984. docent i od 2005. izvanredni profesor socijalne medicine i organizacije medicinske zaštite na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Predavao i u Školi za javno zdravstvo Sveučilišta u Bostonu 1985–96, Centru za zdravstvo i ljudska prava Harvardova sveučilišta 1993. i na Medicinskom fakultetu u Mostaru, čije je osnivanje inicirao (1997). Bavio se pitanjima javnoga zdravstva i ekologije. Supokretač je pokreta »Zdravi grad« (1987), Hrvatske mreže zdravih gradova (1990), čiji je bio predsj. od 1992. Predsjednik je Hrvatskoga društva za javno zdravstvo od 2008. Za Domovinskoga rata skrbio za prognane, izbjegle i zatočene u RH i BiH. Sudjelovao je u mnogim humanitarnim akcijama: bio je među rudarima Staroga Trga na Kosovu (1989), organizator i sudionik konvoja »Libertas« za Dubrovnik 1991. i Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu 1993, inicijator i predsjednik Odbora za izgradnju Hrvatske bolnice Nova Bila 1994, pokretač akcije »Spasimo život« na oslobođenom hrv. području 1995. i povratka izbjeglica u Veliku Kladušu 1995–96. Obnašao je mnogobrojne visoke polit. dužnosti: bio je član Izvršnoga vijeća grada Zagreba, sekretar Sekretarijata za zdravstvo, gl. nositelj skrbi za zdravlje svih sudionika Univerzijade u Zagrebu 1987, specijalni savjetnik predstojnika Ureda za prognanike i izbjeglice RH, savjetnik Predsjednika RH za humanitarna pitanja i veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova (1994–2000), zastupnik u Županijskom domu Sabora (1997–2001), voditelj hrv. izaslanstva na zasjedanju Interparlamentarne unije u Kairu (1997) i Windhoeku (1998), član Vijeća Europe, član polit. stranaka SKH, HDZ i DC, gdje je predsj. gl. odbora (od 2010). Član je uglednih inozemnih liječničkih udruženja. Bio je predsj. Hrvatsko-američkoga društva i potpredsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora, suradnik Centra za ljudska prava i javno zdravstvo na Harvardu, član Kraljevskog udruženja liječnika javnoga zdravstva Velike Britanije. Bio je u uredništvu hrv. časopisa Croatian Medical Journal, pokretač Hrvatskoga časopisa za javno zdravstvo te autor mnogih znanstvenih i stručnih radova u državi i inozemstvu s područja javnoga zdravstva, ljudskih prava, kvalitete života i medicinske etike. Utemeljitelj je Hrvatskoga kongresa za preventivnu medicinu i unapređenje zdravlja. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja (Medalja Ministarstva pomorstva Republike Hrvatske – Priznanje za prinose slobodi vječnoga Dubrovnika u teškim vremenima 1991. i 1992, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica Domovinske zahvalnosti, Red hrvatskoga trolista, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red Nikole Šubića Zrinskoga (za hrabrost), Red kneza Branimira s ogrlicom, Medalja European Community Task Force i dr.)
DJELA: Stanje kroničnih bolesti u Zagrebu. Zagreb 1982. – Dnevnik Libertas. Zagreb 1997. – Spasimo život (suautori B. Domazet i B. Čulo). Zagreb 1997. – Pružena ruka (suautorica V. Ivanović), Zagreb 2006. – Djelotvorno znanje za zdravlje (suautori D. Popović i S. Šogorić). Zagreb 2010.
LIT.: Lang, Slobodan. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Lang, Slobodan. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – I. Videk: Lang, Slobodan. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.