TOLNAUER, Nikola

TOLNAUER, Nikola, pravnik i cionistički aktivist (Veliškovci kraj Valpova, 1. V. 1898 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). Sin Emanuela, trgovca građevinskim materijalom, i Ivane rođ. Ehrenfeld. Osnovnu školu pohađao je u Valpovu, a gimnaziju u Osijeku. Poč. I. svj. rata bio je mobiliziran te se borio kao pričuvni časnik na galicijskoj bojišnici, gdje je dva puta lakše ranjen. Doktorirao je temeljem rigoroza 1921. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao odvjetnički pripravnik u Osijeku te sudjelovao u sudskom procesu protiv slavonskoga hajduka Jove Stanisavljevića Čaruge. God. 1924. otvorio je odvjetnički ured u Osijeku. Iste god. oženio se Hermom rođ. Rosenberg iz Morovića. God. 1935. bio je odvjetnik → A. Sohra, ravnatelja poduzeća Našička tvornica tanina i paropila d. d., optuženog za sudjelovanje u najvećoj financijskoj aferi u Kraljevini Jugoslaviji. Zbog uspješnog vođenja obrane, po završetku procesa Našička tvornica angažirala ga je kao svojega stalnog pravnika za Europu, zbog čega se 1937. preselio u Zagreb, gdje je otvorio odvjetnički ured. Po uspostavi NDH bio je uhićen u prvoj skupini zagrebačkih žid. odvjetnika te interniran u dvorac Kerestinec, a potom nakon bijega dijela zatočenika prebačen u zatvor na Savskoj cesti. Pod prisilom se odrekao odvjetništva te je 9. VI. 1941. bio brisan iz Odvjetničkoga imenika. Vodstvo Našičke tvornice uspjelo je za njega dobiti neku vrstu izuzeća od progona te je nastavio raditi svoj posao u poduzeću, ali ga je po završetku radnoga vremena policijski agent odvodio natrag u zatvor u Savskoj. Neko je vrijeme boravio i u logoru Jasenovac, otkud je u srpnju 1944. bio vraćen u Zagreb. Poč. 1944. ponovo je bio deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao u proboju zatočenika 1945. – Od studentskih dana bio je istaknuti cionistički aktivist. God. 1921. bio je predsj. Saveza jevrejskih omladinskih udruženja, potpredsj. Udruženja općih cionista u Jugoslaviji (osn. 1935) te član Glavnoga odbora SJOJ (1936–39). Pisao je mnogobrojne tekstove i komentare u židovskom i cionističkom tisku (osobito u Glasniku Saveza jevrejskih vjeroispovjednih opština). Pripremao je i odlazak obitelji u Izrael, gdje je 1933. kupio zemljište za gradnju kuće.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29706. – HDA, UNS, kut. 1, 1–2–2, Ured upravitelja, 291/1942.

LIT.: Židov, 5(1921) 14. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – V. Čuržik: Židovi na području Valpovštine. Valpovački godišnjak, 2004, 9.

TOMAŠIĆ, Eugen

TOMAŠIĆ, Eugen, farmaceut (Senta, Srbija, 1907 – ?, nakon 1980). U međuratnom razdoblju bio je ljekarnički suradnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u travnju 1941, prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima, gdje je bio upravitelj centralne ljekarne 4. korpusa. Nakon završetka rata ostao je djelatna vojna osoba u JNA. Nositelj je triju vojnih odlikovanja.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

TOŠOVIĆ, Slobodan

TOŠOVIĆ, Slobodan, inženjer strojarstva (Dubrovnik, 28. V. 1943). Kći Borivoja Tošovića i → Mirjam Ferera, brat → Zagorke Vrtikape. Otac je Deana, inženjera strojarstva i vlasnika fotografske radnje »Foto Andrija« u Dubrovniku, i Andree (Dubrovnik, 11. X. 1984).

TOUVAL, Meir (Weltmann, Martin)

TOUVAL, Meir (Weltmann, Martin), pravnik (Čarug, Srbija, 1905 – Tel Aviv, 1982). Sa suprugom Verom rođ. Marberg otac je Saadija. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1929. Odvjetnički ured otvorio je u Novom Sadu, gdje je bio na čelu mjesne cionističke organizacije. God. 1939. s obitelji se iselio u Palestinu i nastanio u Jeruzalemu, gdje je promijenio ime u Meir Touval. Za II. svj. rata povremeno je boravio u Istanbulu kao član Odbora za spašavanje progonjenih Židova iz okupirane Europe. Od 1956. do 1959. bio je izraelski veleposlanik u Mađarskoj. – Sin Saadia (Saadije), politolog (Zagreb, 28. I. 1932). Suprug Ayane rođ. Horović. Osnovno školovanje počeo je u Novom Sadu, a nastavio u Izraelu, kamo se doselio s roditeljima 1939. Ondje je završio i gimnaziju. Politologiju je studirao 1953–60. na Sveučilištu Harvard u SAD, gdje je doktorirao i predavao međunarodnu politiku. Također je do 1985. predavao na Sveučilištu u Tel Avivu do 1985, a potom u SAD. Bavi se pretežito političkim događajima i ratovima druge pol. XX. st. Autor je djela: Somali Nationalism. (Cambridge 1963), The Boundary Politics of Independent Africa. (New York 1972), The Peace Brokers. Mediators in the Arab-Israeli Conflict, 1948–1979. (Princenton 1982), Mediation in the Yugoslav Wars. The Critical Years, 199095. (Basingstoke–New York 2002).

IZV.: Podaci o ulazniku S. Touval.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

TREPPER, Elemer (Elemir)

TREPPER, Elemer (Elemir), inženjer (Kötcse, Mađarska, 1891 – ?). Sin Mavrov, suprug Ane rođ. Schwarz i otac Aleksandra. U međuratnom razdoblju radio je kao inženjer na stručnim poslovima u osiguravajućem društvu »Sava« u Zagrebu te bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH morao se iseliti iz svog stana u Zvonimirovoj ul. i preseliti na drugu adresu. Sa suprugom i sinom preuzeo je žid. znak te prešao na katoličanstvo. U srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Čini se da je tijekom rata preko Mađarske izbjegao u Izrael.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27524. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

TRILNIK, Andrija

TRILNIK, Andrija, rabin (Subotica, Srbija, 6. III. 1910 – ?logor, 1941–1945). Sin Mojsija i Barbare rođ. Hubert. U braku s Klarom rođ. Gross (Subotica, Srbija, 17. I. 1918 − ?) otac je Debore (Nova Gradiška, 24. I. 1940). Bio je rabin u Novoj Gradiški od 1939. Po uspostavi NDH bio je uhićen te deportiran u nepoznati logor, gdje je stradao.

IZV.: Popis bogoštovnog osoblja ubijenog za vrijeme NDH.

LIT.: V. Žugaj: Židovi novogradiškog kraja. Zagreb 2001.

TRINKI, Albert

TRINKI, Albert, pravnik i komunistički aktivist (Zenica, BiH, 8. X. 1912 – Zagreb, 17. V. 1992). Sin Salamona i Viktorije rođ. Montiljo, suprug Tatjane rođ. Vankurenko te otac Monija i Pavla. Tijekom 1930-ih bio je sudionik revolucionarnoga radničkog pokreta i član KPJ. Uoči II. svj. rata doselio se u Banju Luku. U srpnju 1941. priključio se partizanima te je, po zapovijedi Oblasnoga komiteta KPJ za Bosansku krajinu, u Janju sudjelovao u organizaciji ustanka. Poslije je bio zapovjednik Glamočkoga partizanskog odreda, sekretar Operativnoga štaba za Bosansku krajinu, zapovjednik Banjalučkoga partizanskog odreda, načelnik štaba 14. srednjobosanske brigade te poslije 53. divizije. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. i dr. odlikovanja. Nakon II. svj. rata pohađao je Vojnu akademiju Frunze u Moskvi, a 1948. vratio se u Jugoslaviju, gdje je obnašao različite dužnosti do napuštanja voj. službe 1955. God. 1957–60. bio je predstavnik jugoslav. vanjskotrgovinske komore u São Paulu. Potom je višegodišnji ravnatelj »Muzičke naklade« u Zagrebu; izdavač mnogih glazbenih i edukativnih publikacija. Aktivno je sudjelovao u radu ŽOZ. – Sin Pavao, inženjer (Zagreb, 10. V. 1953). Osnovnu školu, gimnaziju te Fakultet strojarstva i brodogradnje pohađao je u Zagrebu, gdje je 1977. diplomirao. Od 1978. radio je u poduzeću »Končar–električne lokomotive«, gdje se istaknuo u razvoju tiristorskih lokomotiva, usavršavanju tehnološkoga procesa proizvodnje i popravka električnih lokomotiva; uz to obavljao je i vodeće poslove. God. 1994. imenovan je voditeljem komercijalne službe u poduzeću »Čelik« d. o. o. u Zagrebu, 1995. upraviteljem tehničkoga sektora tvrtke Drvna industrija Novoselec, a od 2003. vodi privatno poduzeće »Trinki H. D. M.« d. o. o. – Sin Moni, internist (Sarajevo, 19. IX. 1951). Osnovnu školu pohađao je u São Paulu i Zagrebu, a gimnaziju u Zagrebu, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1975. i magistrirao 1993. God. 1978. radio je kao liječnik na brodu. Specijalizirao je internu medicinu u Zagrebu 1983, a usavršavao je ehokardiografiju u Londonu (1985) i neinvazivnu dijagnostiku u Houstonu (1994). Bio je voditelj kardiološke službe Zavoda za medicinsku dijagnostiku u Zagrebu (1983–94), gdje od 1994. vodi privatnu internističku ordinaciju. Sudionik je više međunarodnih kongresa te član međunarodnih društava. Bio je član Vijeća ŽOZ, te je više godina radio u Domu »Lavoslav Schwarz« kao liječnik doma i član Kuratorija.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Trinki.

DJELA: Utjecaj arterijske hipertenzije na mortalitet populacije. Zagreb 1990.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – O. Karabegović i V. Stojnić: Pripreme za oružani ustanak u Bosanskoj krajini, 5. Beograd 1961. – Trinki, Moni. Tko je tko u Hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

TRITSCH, Norbert (Tritoch, Trič)

TRITSCH, Norbert (Tritoch, Trič), pravnik (Dolní Věstonice, Češka, 1894 – ? SAD, ?). Sin Isin. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1931. te je radio kao pravnik u Hrvatskoj sveopćoj kreditnoj banci. Po uspostavi NDH sa suprugom Jelkom rođ. Heumer preuzeo je žid. znak. Prebjegli su u Hrvatsko primorje te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključili su se partizanima te je bio prevoditelj pri Glavnom štabu Hrvatske. Poslije se sa suprugom iselio u SAD.

IZV.: KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

TUDAKOVIĆ, Almas

TUDAKOVIĆ, Almas, pjevač (Zagreb, 16. V. 1920 – Darmstadt, Njemačka, 1. VIII. 1986). Djevojačko prezime majke bilo je Šorš. Na nepoznati način preživio II. svj. rat u Sarajevu, gdje je studirao pjevanje kod Rudolfa Ertla te debitirao 1946. kao Almaviva (Giacchino Rossini, Seviljski brijač). Od 1953. bio je član opere HNK u Osijeku, gdje se oženio sa sopranisticom Ljiljanom (Osijek, 29. VI. 1936 – ?). Lirski tenor naglašene muzikalnosti, istaknuo se kao tumač Mozartovih likova i uloga s primjesama karakterne komike: Don Ottavio i Don Basilio (Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni i Figarov pir); Nemorino i Edgardo (Gaetano Donizetti, Ljubavni napitak i Lucia di Lammermoor); Alfredo i Vojvoda (G. Verdi, Traviata i Rigoletto); Faust (Charles Gounod, Faust); Des Grieux (Jules Massenet, Manon); Vašek (Bedřich Smetana, Prodana nevjesta); Likov (N. Rimski-Korsakov, Carska nevjesta); Lenski (Pjotr Iljič Čajkovski, Evgenij Onjegin). God. 1972. dobio je »Sedmoprosinačku nagradu« osječkoga HNK.

LIT.: Tudaković, Almas. Hrvatska muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – Tudaković, Almas. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Tudaković, Almas. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997.

TUKSAR, Daniel

TUKSAR, Daniel, povjesničar (Zagreb, 11. XII. 1978). Sin muzikologa Stanislava i → Rebecce Berkovitz, suprug Hile. Osnovnu školu (1992) i Gornjogradsku gimnaziju (1994) pohađao je u Zagrebu, a usporedno još i Kellman Academy u Cherry Hillu (SAD, 1991–92), Cherry Hill East (SAD, 1995–96) te naposljetku Američku srednju školu u Pardes Hani u Izraelu (1996–97). Nakon odsluženja trogodišnjega vojnog roka u izraelskoj vojsci (1997–2000) studirao je međunarodne odnose i povijest na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu (2002–06). Potom je radio kao predstavnik Jewish Agency for Israel (Sohnut Hajehudit) u Philadelphiji i Bostonu, zadužen za aliju (2007–09), a nakon povratka u Izrael 2009. upisao je doktorski studij na Tel Aviv University iz moderne eur. povijesti s temom vanjska politika NDH. Živi i radi u Tel Avivu.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.