TRINKI, Albert, pravnik i komunistički aktivist (Zenica, BiH, 8. X. 1912 – Zagreb, 17. V. 1992). Sin Salamona i Viktorije rođ. Montiljo, suprug Tatjane rođ. Vankurenko te otac Monija i Pavla. Tijekom 1930-ih bio je sudionik revolucionarnoga radničkog pokreta i član KPJ. Uoči II. svj. rata doselio se u Banju Luku. U srpnju 1941. priključio se partizanima te je, po zapovijedi Oblasnoga komiteta KPJ za Bosansku krajinu, u Janju sudjelovao u organizaciji ustanka. Poslije je bio zapovjednik Glamočkoga partizanskog odreda, sekretar Operativnoga štaba za Bosansku krajinu, zapovjednik Banjalučkoga partizanskog odreda, načelnik štaba 14. srednjobosanske brigade te poslije 53. divizije. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. i dr. odlikovanja. Nakon II. svj. rata pohađao je Vojnu akademiju Frunze u Moskvi, a 1948. vratio se u Jugoslaviju, gdje je obnašao različite dužnosti do napuštanja voj. službe 1955. God. 1957–60. bio je predstavnik jugoslav. vanjskotrgovinske komore u São Paulu. Potom je višegodišnji ravnatelj »Muzičke naklade« u Zagrebu; izdavač mnogih glazbenih i edukativnih publikacija. Aktivno je sudjelovao u radu ŽOZ. – Sin Pavao, inženjer (Zagreb, 10. V. 1953). Osnovnu školu, gimnaziju te Fakultet strojarstva i brodogradnje pohađao je u Zagrebu, gdje je 1977. diplomirao. Od 1978. radio je u poduzeću »Končar–električne lokomotive«, gdje se istaknuo u razvoju tiristorskih lokomotiva, usavršavanju tehnološkoga procesa proizvodnje i popravka električnih lokomotiva; uz to obavljao je i vodeće poslove. God. 1994. imenovan je voditeljem komercijalne službe u poduzeću »Čelik« d. o. o. u Zagrebu, 1995. upraviteljem tehničkoga sektora tvrtke Drvna industrija Novoselec, a od 2003. vodi privatno poduzeće »Trinki H. D. M.« d. o. o. – Sin Moni, internist (Sarajevo, 19. IX. 1951). Osnovnu školu pohađao je u São Paulu i Zagrebu, a gimnaziju u Zagrebu, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1975. i magistrirao 1993. God. 1978. radio je kao liječnik na brodu. Specijalizirao je internu medicinu u Zagrebu 1983, a usavršavao je ehokardiografiju u Londonu (1985) i neinvazivnu dijagnostiku u Houstonu (1994). Bio je voditelj kardiološke službe Zavoda za medicinsku dijagnostiku u Zagrebu (1983–94), gdje od 1994. vodi privatnu internističku ordinaciju. Sudionik je više međunarodnih kongresa te član međunarodnih društava. Bio je član Vijeća ŽOZ, te je više godina radio u Domu »Lavoslav Schwarz« kao liječnik doma i član Kuratorija.
IZV.: Podaci o ulazniku M. Trinki.
DJELA: Utjecaj arterijske hipertenzije na mortalitet populacije. Zagreb 1990.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – O. Karabegović i V. Stojnić: Pripreme za oružani ustanak u Bosanskoj krajini, 5. Beograd 1961. – Trinki, Moni. Tko je tko u Hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.