Kategorija: B

BARAC, Nataša, novinarka (Zagreb, 5. II. 1964). Kći Branislava i → Biserke Hiršl-Barac. Studirala je francuski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Novinarka je u vanjskopolit. redakciji HINA, a od 2003. urednica. Od 2005. do 2010. urednica je Ha-kola.

IZV.: Podaci o ulaznici V. Kovač.

BARAM, Dan (Fuchs, Radičević; Milivoj), general i političar (Zagreb, 18. I. 1931 – Jeruzalem, 18. IX. 2009). Sin Miroslava Fuchsa i Erne rođ. Gross. Osnovnu školu pohađao je u ŽOZ. Potkraj 1930-ih i poč. 1940-ih živio je s majkom kod djeda Josefa Grossa. Nakon uspostave NDH u lipnju 1941, s majkom je bio uhićen i zatočen u prostorima Zagrebačkoga zbora. Zbog rodbinskih veza s katolicima (preko Bedřicha Grossa, direktora »Siemensa«, koji je bio češ. katolik te muž očeve sestre Elze), na intervenciju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca dobio je s majkom lažne isprave i krsne listove na prezime Radičević te bio oslobođen. Po izlasku iz zatočeništva Stepinac ih je smjestio u Ščitarjevo kod župnika Dragutina Jesiha (proglašen Pravednikom među narodima). Nakon što su potkraj 1943. ustaše ubili Jesiha i njegovo tijelo bacili u Savu, župnikovi suseljani sakrili su ih u nedalekoj Sv. Klari, gdje su, uz četiri druge žid. obitelji, u rafineriji »Olex« vlasnika Franje Sopianca doživjeli kraj II. svj. rata (Sopianac i cijela obitelj proglašeni su Pravednicima među narodima). Potom se vratio u Zagreb, gdje je pohađao mušku realnu gimnaziju. Nakon mature 1949. emigrirao je s obitelji u Izrael. Isprva je živio u kibucu Šaar Hagolan (1949–50),a zatim u mošavu Bet Zajit kraj Jeruzalema. God. 1953. počeo je raditi u prometno-turističkom poduzeću EGED (obnašao je, među ostalim, dužnost člana Izvršnoga vijeća i direktora Prometne uprave Jeruzalema i juž. dijela Izraela), a 1954. promijenio je prezime Radičević u Baram te ime Milivoj u Dan. Potom je stupio u voj. službu, te se nakon završetka časničkog tečaja (1960) borio u arapsko-izraelskim ratovima kao pripadnik topničkih postrojba. Nakon IV. arapsko-izraelskoga rata (tzv. jomkipurski rat) stupio je 1973. u policijsku službu (u činu majora) te bio jedan od osnivača Nacionalne garde, njezin zapovjednik u Jeruzalemu i juž. distriktu te zamjenik zapovjednika u cijelom Izraelu u činu policijskoga brigadnoga generala (od 1980). Osnivač je i policijskih jedinica za vezu s gradskim upravama, ministarstvima i sigurnosnim ustanovama. Također je bio zadužen za regrutaciju religioznih djevojaka. Premda je potkraj 1998. bio umirovljen, nastavio je djelovati kao član Komisije za sigurnost u Gradskom vijeću Jeruzalema, bio predstavnik na radnom sudu i kao član Komisije za izdavanje licenca za privatne detektive. Od 1991. predstavnik je RH u Izraelu, a od 1993. do 2006. njezin počasni konzul. U braku s Hedvom rođ. Färber imao je dvoje djece. Pridonio je uspostavi diplomatskih odnosa RH i Izraela 1997. te poticao gospodarsku i kulturnu suradnju između dviju država. Zauzimao se za proglašenje kardinala A. Stepinca Pravednikom među narodima. Dio izraelskog tiska dovodio ga je u vezu s naoružavanjem Hrvatske tijekom međunarodnog embarga na uvoz oružja. – Otac Miroslav, sin Eduarda Fuchsa (?, 1872 – ?, 1902), radio je različite poslove, među ostalim držao je restoran i kavanu te radio za šogora Huga Grossa u Živinicama i u Zagrebu. Nakon uspostave NDH bio je uhićen te prebačen u zatvor u Sisku. Zbog rodbinskih veza s katolicima (preko šogora B. Grossa) štitio ga je sam nadbiskup A. Stepinac.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – T. Krasnec: Izraelski general Dan Baram više nije počasni hrvatski konzul. Jutarnji list, 9(2006), 29. X.

BARAN, Alojz, trgovac (Osijek, 21. VI. 1869 – ?Auschwitz, 1943). Sin Ignje. Doselio se 1936. u Zagreb, gdje je bio vlasnik trgovine papirom »Alojz Baran« u Gundulićevoj ul. Uhićen je i deportiran u svibnju 1943. vjerojatno u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BARKIĆ, Helena (rođ. Nussbaum), kemičarka i farmaceutkinja (Bogdanovka, Rusija, 16. X. 1909 – ?). U Zagreb je došla 1935. iz Beča. Stekla je doktorat iz kemije. Bila u braku s farmaceutom Teobaldom Barkićem. Po uspostavi NDH daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660.

BARMAPER, Herman, dermatovenerolog (Nova Gradiška, 22. IV. 1891 – ?, Izrael, o. 1970). Sin Benjaminov. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Budimpešti. Specijalizirao dermatovenerologiju te od 1920. radio u Zagrebu, najvjerojatnije u privatnoj ordinaciji dr. Anzora. Osamostalio se najkasnije 1931. Po uspostavi NDH ostao je bez posla, te sa suprugom Šari rođ. Rechnitzer i kćeri Majom preuzeo žid. znak. U ekipi žid. liječnika upućen je 1941. u Dom narodnoga zdravlja u Tuzli djelovati na suzbijanju endemskog sifilisa. U listopadu 1943. priključio se partizanima djelujući kao liječnik u bolnici 17. divizije 3. korpusa, upravitelj bolnice 3. korpusa i referent saniteta tuzlanskoga vojnog područja. Preživio je rat te zajedno sa suprugom Šarikom upisan u preliminarnu listu preživjelih ŽOZ. God. 1949. oboje su iselili u Izrael, gdje je nastavio raditi kao liječnik. – Kći Maja (Zagreb, 1927) bila je u vrijeme uspostave NDH učenica u Zagrebu. U ljeto 1941. s ocem je došla u Tuzlu, te se s njim 1943. priključila partizanima kao bolničarka u kirurškoj ekipi 16. vojvođanske divizije. Od 1945. radila u Zavodu za transfuziju krvi u Beogradu. Nakon II. svj. rata vratila se u Zagreb, a 1948–49. iselila se u Izrael. Poslije se udala u SAD.

IZV.: DAZ, Gradski narodni odbor Zagreb, Povjereništvo za komunalne poslove, Popis lica koja su iz Zagreba iselila u državu Izrael. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Ajzenštajn-Stojić.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BARTH, Oskar, bankar (Znojmo, Češka, ? – ?). Došao je u Zagreb 1933. te djelovao kao ravnatelj »Union banke«. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te preuzeo žid. znak. U prijavi imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, navodi 650 000 din. uloženih na bankovne knjižice Hrvatske udružene banke, Gradske štedionice i Hrvatske banke Zagreb. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

BARUCH, David (Baruh), trgovac (Sarajevo, 1904 – ?Zagreb, 1944). Sin Rafaelov. U međuratnom razdoblju sa suprugom Lucijom rođ. Dijanić-Orač, »arijevkom«, posjedovao je trgovinu tekstilnom robom »Dijanić-Orač« u Tkalčićevoj ul. i na Kaptolu u Zagrebu. Po uspostavi NDH, sa sinom Rafaelom (Zagreb, 1936 – Zagreb, o. 2011) i kćeri Leom (Lenka) (Zagreb, 1939), preuzeo je žid. znak, a djeca su prešla na katoličanstvo. Prije poč. lipnja 1941. sa sinom prebjegao u Italiju, dok su supruga i kći ostale u Zagrebu te je supruga 6. VI. 1941. Odboru za podavanja predala cesije u vrijednosti 100 000 din. Vjerojatno se u uvjerenju kako zahvaljujući mješovitom braku neće biti proganjan, vratio u Zagreb, no ubrzo je bio uhićen. U zatvoru je zbog mučenja duševno obolio te je otpremljen u Psihijatrijsku bolnicu (danas Klinika za psihijatriju) u Vrapču, gdje je poč. siječnja 1942. prešao na katoličanstvo. Iz bolnice je neizliječen pušten u travnju 1943. (jer je obitelj nekoga potplatila), no zbog agresije na suprugu ponovno je bio uhićen, te nakon kraćeg boravka u logoru Jasenovac vraćen u bolnicu. U rujnu ili listopadu 1944. ustaška postrojba pod vodstvom Ljube Miloša izvukla ga je iz bolnice, a nakon toga mu se gubi trag. Sin Rafael bio je osam mjeseci zatočen u logoru Jasenovac. Supruga je poč. 1944. zatražila razvod, te se ubrzo preudala, pa su tako ona i djeca preživjeli II. svj. rat.

IZV.: Arhiv ŽOZ, Knjiga kontribucije. – HDA, projekt Dotršćina, knjiga Vrapče 26. – KŽZ. – NAZ, skupina NDS, 768/1942, 205/1944. – Podaci o ulazniku R. Baruch.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BARUH, Israel, rabin (? – ?). Djelovao je u Splitu pol. XVI. st.

LIT.: Jevrejski glas, 7(1934) 33.

BARUH, Izak (Isak), rabin (Sarajevo, 14. XII. 1914 – logor Jasenovac, 1942). Sin Mojseov. Iz Travnika se 1939. doselio u Zagreb, gdje je bio rabin sefardske općine. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a kako su tri predratne zagrebačke ŽO bile spojene u jednu, u ljeto 1941. postao je zamjenik rabina ŽOZ. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27954. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BARUH, Kalmi, filolog (Višegrad, BiH, 24. XII. 1896 – logor Bergen-Belsen, 1945). Sin trgovca Isaka i Flore. Stručnjak za židovsko-španjolski jezik i književnost i sefardsku folklornu književnost. Pripadao je drugom naraštaju bosansko-hercegovačkih sefardskih intelektualaca, koji se školovao na eur. sveučilištima. Maturirao u Sarajevu 1916, za I. svj. rata mobiliziran u austroug. vojsku te dvije godine proveo u rus. zarobljeništvu. Ujesen 1918. kao izvanredni student upisao je francusku i tal. književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, potom studirao u Parizu i Beču, gdje je 1923. doktorirao disertacijom o bos. židovsko-španjolskom jeziku. Kao srednjoškolski profesor radio u Sarajevu, ali bio u stalnom kontaktu sa sefardima u Zagrebu, a posebice sa svojim profesorom Petrom Skokom, kojeg je opskrbljivao teško dostupnom literaturom o židovsko-španjolskom idiomu. Bio jedan od prvih sefardskih intelektualaca, koji je zagovarao snažnije uključivanje Sefarda u BiH i općenito u cionistički pokret. Po uspostavi NDH deportiran je iz Sarajeva te stradao u logoru Bergen-Belsenu. Njegovi tekstovi objedinjeni su u knjiziSelected Works on Sephardic and Other Jewish Topics (Beer Ševa 2007).

IZV.: Arhiv Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

LIT.: A. Kovačec: Bosanski Židovi u Zagrebu nakon okupacije Bosne 1878. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – http://elmundosefarad.wikidot.com/baruh-kalmi, pristupljeno 22. VII. 2011.