Kategorija: K

KUHN, Samuel (Kun), liječnik (Beč, 1865 – Slavonski Brod, o. 1920). S Herminom, kćeri vukovarskoga trgovca Eduarda Biera, otac je Lea, → Ive i Alice, supruge pravnika → Milana Pollaka. Medicinu je završio u Budimpešti. Iz Bačke se prije I. svj. rata doselio u Slavonski Brod, gdje je kao liječnik stekao ugled i priličan imetak. Bio je liječnik brodskoga okružnog ureda za osiguranje radnika, pokazujući socijalnu osjetljivost nastojao je djelovati kako bi se od teških ozljeda na radu zaštitili građevinski i šumski radnici. Najstariji sin Leo kao domobranski voj. liječnik umro je od pjegavca 1942. na Palama kraj Sarajeva.

LIT.: Liječnički vjesnik, 47(1925) 3. – E. Bier: Memories. Tuscon 1983. – 100 godina Opće bolnice u Slavonskom Brodu. Prilozi za povijest zdravstva (ur. I. Balen). Slavonski Brod 1998.

KULČAR, Artur, fotograf (Székesfehérvar, Mađarska, 29. IV. 1876 – Varaždin, ?1931). Sin Marka Kohna i Terezije rođ. Heller, suprug Justine rođ. Malnerić i potom Antonije (Tonke) Vajde te otac Hermanov. U Varaždinu je kao »špecijalista u svjetloslikarskoj i fotografičkoj struci« 14. X. 1903. preuzeo fotografski atelijer → B. R. Mosingera na Kolodvorskoj cesti, koji je vodio pod nazivom »Prvi hrvatski fotografičko-artistički zavod«. Te godine Gradsko zastupstvo dozvolilo mu je postavljanje fotografskoga izloga na zidu gradske vijećnice u Varaždinu. Dana 11. VII. 1908. prešao je na katoličanstvo, dok je 1922. zbog ženidbe s drugom suprugom prešao na evangeličku vjeru. – Ubrajao se među značajnije varaždinske fotografe. Nastavio je Mosingerovu tradiciju izrade kvalitetnih portreta snimljenih u atelijeru, kao i masovnih scena i događanja na Glavnom varaždinskom trgu ispred gradske vijećnice. Na taj način ovjekovječio je mnogobrojne svečanosti i priredbe varaždinskih društava (građanske čete, vatrogasnoga, sokolskoga i drugih društava). Kao kroničar bilježio je najvažnija zbivanja svojega doba pa njegove fotografije uz umjetničku imaju i povijesno-dokumentarnu vrijednost. – Sin Herman (Kulcsar, Artur), fotograf (Varaždin, 13. VIII. 1904 – Varaždin, 7. I. 1967). God. 1931. preuzeo je atelijer svojega oca u Radićevoj ul. (Foto-atelier »Kulčar«). Nastavio je tradiciju izrade kvalitetnih fotografija koje su karakterizirale i njegova oca. Kako je vidljivo iz njegovih čestih reklamnih oglasa u lokalnom tisku, stalno je dotjerivao i usavršavao svoju fotografsku djelatnost te uvodio različite pogodnosti za svoje korisnike fotografskih usluga. Ostavio je snimke mnogih osoba, događaja i građevina u Varaždinu, koje danas imaju povijesno-dokumentarnu vrijednost. U Varaždinu je slovio kao dobar fotograf među korisnicima usluga, a među kolegama fotografima i poznanicima kao izuzetna osobnost. Budući da je bio iz mješovitoga braka, za NDH je bio zaštićen, odnosno izuzet od progona. Njegovom smrću prestao je, nakon 64 godine, postojati fotografski atelijer »Kulčar« u Varaždinu.

IZV.: Matica krštenih župe Sv. Nikole u Varaždinu.

LIT.: Varaždinske viesti, 1903, 42/43. – Varaždinske novosti, 3(1931) 87, 92; 4(1932) 122, 134; 5(1933) 165; 9(1937) 411; 10(1938) 471. – Lj. Šimunić: Stari varaždinski fotografi. U: Fotografija u Hrvatskoj 1848–1951. (katalog izložbe). Zagreb 1994 . – M. Tonković: Drugačije slike sjećanja. Fotografija od poze do pokrenute slike. U: Secesija u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2003. – Ista: Židovski fotografi u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2004.

KUNA, Herta (rođ. Fess), filologinja (Požega, 13. III. 1922 – Zagreb, 30. VII. 2009). U Požegi je završila tri razreda gimnazije, a potom je nastavila školovanje u Sarajevu kamo se s obitelji preselila uoči II. svj. rata. Rat je preživjela u Sarajevu 1941–43, potom u različitim izbjeglištvima. Bila je donekle zaštićena mješovitim brakom (udala se 1941), no roditelji su joj stradali. Nakon što je 1944. iz Moslavine pobjegla na oslobođeni teritorij Hrvatske, umrlo joj je dvoje djece. Poslije rata sa suprugom je neko vrijeme živjela u Zagrebu, gdje je radila u Odjelu unutrašnjih poslova Gradskoga narodnog odbora. Potom su se preselili u Novi Sad, gdje je bila ravnateljica Doma za izgubljenu i izbjeglu djecu (Doma omladinaca iz Poljske). U Sarajevo se vratila 1951. te iduće god. završila gimnaziju. Diplomirala je 1958. na Katedri za srpskohrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Sarajevu, gdje je i doktorirala 1962. tezom Jezik fra Filipa Laštrića, bosanskog franjevca XVIII vijeka. Izabrana je za docenticu na tom fakultetu 1963, a redovita je profesorica bila od 1974. Umirovljena je 1987. Znanstveno se bavila staroslavenskim jezikom i poviješću hrvatsko-srpskog literarnog jezika. Objavila je više knjiga i članaka, sudjelovala u projektu Prilozi za istoriju bosanske književnosti Akademije nauka BiH. Potaknula je proučavanje sefardske ladino književnosti. Vlastita istraživanja u području staroslavenskoga jezika usmjerila je na identifikaciju bos. redakcije staroslavenskoga te uredila divot-izdanje značajnoga bos. rukopisa Hvalova zbornika (preslik u boji i transkripcija s većim uvodom, 1986). Objavljivala je znanstvene članke i rasprave u mnogobrojnim publikacijama: Jezik, Slovo, Zbornik za filologiju i lingvistiku, Život, Izraz, Književni jezik (članica uredništva 1972–74, gl. urednica 1975–79), Pregled, Radovi Naučnoga društva BiH. God. 2009. objavljena joj je knjiga Srednjovjekovna bosanska književnost u kojoj je sabrala svoja dugogodišnja istraživanja. Nakon izbijanja rata u BiH i okupacije Sarajeva, izbjegla je u Zagreb te do smrti živjela u Domu »Lavoslav Schwarz«. Bila je jedna od najuglednijih južnoslavenskih filologinja. Dobitnica je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, Dvadesetsedmojulske nagrade, Ordena rada sa zlatnim vijencem, Ordena zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, Medalje za hrabrost, Plakete grada Sarajeva i Plakete Univerziteta u Sarajevu.

DJELA: Jezik fra Filipa Laštrića, bosanskog franjevca XVIII vijeka. Sarajevo 1967. – Jezičke karakteristike književnih djela Dositeja Obradovića. Sarajevo 1970. – Hrestomatija starije bosanske književnosti. Sarajevo 1974. – Jezik štampe u Bosni i Hercegovini do 1918. godine. Sarajevo 1981. – Jezik »Bosanskog prijatelja«, prvog bosanskohercegovačkog časopisa. Sarajevo 1983. – Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo 2009.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

LIT.: Literarni jezik. Sarajevo 1987. – Ha-kol, 2009, 111. – D. Gabrić-Bagarić: (Nekrolog). Slovo, 2009, 59. – Ista: Kuna, Huta. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013. – http://www.radiosarajevo.ba/novost/8207/herta-kuna-zivot-posvecen-nauci, pristupljeno 31. I. 2011.

KUNETZ, Josip, žid. aktivist (?, o. 1855 – Zagreb, 10. VI. 1933). Bio je 1893. biran za člana Trgovačkoga odjela Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku. Također je bio upravljajući ravnatelj Trgovačke i obrtničke banke d. d. u Osijeku te član ravnateljstva Osječkoga skladišta. Krajem XIX. st. bio je član predsjedništva ŽO u Osijeku.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Izvještaj Predsjedništva ŽBO u Osijeku za godine 1897, 1898. i 1899. – JIM.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Razvoj Trgovačko obrtničke komore u Osijeku. Presjek djelovanja od osnutka 1851. do 1942. godine. Osječki zbornik, 1991, 21. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskoga rata. Osijek 2013.

KUNETZ, Julijo Oto (Kolarić), skladatelj (Budimpešta, 15. I. 1910 – Auschwitz, 1943). Sin Oskara i Elze rođ. Kohn. U Zagreb se doselio 1920. iz Budimpešte, a 1930. prešao je na katoličanstvo. Studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Beču i Berlinu. Liječen je u Budimpešti u zavodu za duševne i živčane bolesti. God. 1941. živio je s majkom u Zagrebu. Po uspostavi NDH odveden iz zagrebačkoga stana 19. IX. 1941. u sabirni logor na Zavrtnici (»Kristalum«), a potom u logor Jasenovac, iz kojeg je pušten na zagovor biskupa Josipa Lacha 13. XI. 1941. Deportiran je u Auschwitz, gdje je stradao. Otac mu je 1942. živio u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28342.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KUNODI, Leo, poduzetnik (Beč, 5. VIII. 1883 – ?). Sin Bernardov. Podrijetlom je iz Virovitice. Bio je ravnatelj Našičke tvornice tanina i paropila d. d., umirovljen prije 1941. Studirao je u Beču te po završetku studija, nakon 1900, došao u Hrvatsku. Za I. svj. rata bio je ratni zarobljenik u Velikoj Britaniji. Bio je u braku s Annom rođ. Herschman-Weisselberger, podrijetlom Židovkom iz Černovica u Ukrajini. Iako je 1919. prešao na katoličanstvo, po uspostavi NDH, u lipnju 1941. morao je ustaškim vlastima podnijeti prijavu o imovini. Preporukom Ureda Vojskovođe u Zagrebu br. 229 i njem. Feldkommandature, predložen je Redarstvenom ravnateljstvu za izuzeće od mjera protiv Židova i oslobođen od nošenja žid. znaka. Kao gl. razlog navedene su zasluge njegova punca, gradonačelnika Černovica S. pl. Weisselbergera u I. svj. ratu, koji je za svoje hrabro držanje od cara Franje Josipa 1916. dobio nasljedno plemstvo. Na ime žid. kontribucije predao je svoju i supruginu zlatninu vrijednu 25 850 din., dok je automobil marke »Ford« uzelo za svoju uporabu Redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27843.

KUPFERBERG, Abraham (Adolf), violinist (?Osijek, 1872 – ?, 1939). Nakon velikih pogroma 1936. nad palestinskim Židovima, napisao je na njem. kompoziciju – odu braniocima židovskih naselja Na Jordanu stoji straža. Skladbu je prvi put izveo duo Rahela Galay (čelo) i Daniel Galay (klavir) u Makarskoj.

KUPFERMANN, Beno, poduzetnik (Senta, Srbija, o. 1895 – ?, Izrael, ?). Po završetku školovanja u Budimpešti, 1924. se zaposlio u podružnici švic. tvrtke »Survey« u Požegi, koja se bavila izradom drvnih proizvoda. God. 1926. odselio se u Rumunjsku, gdje je ubrzo postao gl. zastupnik tvrtke za cijelu Rumunjsku. U Požegi se 1924. oženio Blankom rođ. Klein, sestrom → Brune. Dobili su sina Aurela (Požega, 1925) te kćer Martu (Elkanu) (?, 1928). Od 1935. obitelj je živjela u Bukureštu, ondje su preživljavali organizirane pogrome koje je u siječnju 1941. provodila fašistička »Željezna garda«, premda su bili zaštićeni s obzirom na to da je bio zaposlenik švic. poduzeća. Iako ih je Travanjski rat spriječio u povratku u Hrvatsku, supruga je održavala veze s obitelji u NDH. U Bukureštu su dočekali kraj rata, a 1949. su se iselili u Izrael.

LIT.: http://www.ushmm.org/uia-cgi/uia_doc/query/3?uf =uia_qBCeVd, pristupljeno 27. X. 2012.

KÜRSCHNER, Eduard, elektrotehnički inženjer (Požega, 12. IX. 1894. – Zagreb, 17. X. 1967). Gimnaziju je završio u Požegi 1913, a Tehničku visoku školu, strojarski odjel i elektrotehniku jake struje polazio je u Pragu i Berlinu, gdje je 1919. diplomirao. Radio je u berlinskim poduzećima »Siemens-Schuckert« (1920) i »Jugoslawischer Lloyd« (1921–23). U Zagrebu je djelovao u Društvu inženjera i arhitekata, radio u tehničkom uredu »Tebin« i tvornici »Orbis«, 1925–47. kao samostalni projektant, 1947–52. u Glavnoj direkciji za ugljen Ministarstva rudarstva i od 1952. do umirovljenja 1959. kao nastavnik Tehničke škole. Od 1925. do 1929. docent je Visoke tehničke škole u Zagrebu. Kao inženjer projektant sudjelovao je u mnogim ekspertizama na području elektrotehnike i gradnje elektrana. Na njegov je poticaj sagrađena požeška hidroelektrana u Kuzmici na Orljavi. Objavio je više studija o problemima proizvodnje energije i razvoju elektrodistributivne mreže u zemlji i inozemstvu. Pisao je i kraću prozu.

DJELA: Die Elektrizitetwirtschaft in Jugoslawien. Berlin 1923. – General Review of the Power Resources of Yugoslavia. London 1924. – Elektrika na selu. Zagreb 1925. – Električne instalacije, izvedba, materijal i propisi. Zagreb 1934.

LIT.: V. Miljević: Kürschner, Eduard. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KURZ, Jakob, ginekolog (?, 1874 – ?, 1938). Djelovao je kao ginekolog u Opatiji, a u međuratnom razdoblju općinski liječnik i ravnatelj Gradske bolnice u Voloskom. Uz → J. Cohna surađivao je u pripremi knjige Abbazia als Kurort, objavljene u povodu 60-og rođendana Juliusa Glaxe, u izdanju Lječilišnog odbora. Uz J. Glaxu kao predsjednika, bio je tajnik organizacijskog odbora IV. međunarodnoga kongresa za talasoterapiju, održanog u Opatiji 28–30. IX. 1908, te uredio i izdao zbornik radova s toga kongresa.

DJELA: Abbazia als Kurort (suautor J. Cohn). Opatija 1906.

LIT.: M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 1, 1470–1875. Zagreb 1955. – A. Muzur: O ulozi židovskih ideja i židovskog kapitala u stvaranju Opatije. Ha-kol, 2000, 67/68.