Kategorija: A

ADLER, Koloman, inženjer (?, 1894 – logor Jasenovac, 24. XII. 1941). U međuratnom razdoblju bio inženjer u Pakracu s ovlastima za izvođenje javnih geodetsko-geometarskih radova i član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Ubrzo je ipak deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao sa suprugom Jozefinom te djecom Otom i Jelicom.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ADLER, Leopold (Lavoslav), gospodarstvenik i žid. aktivist (?, ?1850 – ?). Posjedovao malu tvornicu boja i maziva koja je, među ostalim, proizvodila pastu za cipele. Također držao skladište drva u Osijeku. Bio je član Hevre Kadiše. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Bio je kandidat anticionista za izbor novog vodstva osječke ŽO. U braku s Ivanom (Johannom) rođ. Schrenger (?, o. 1860 – ?), otac Eugenije, Else, Margite, Drage, → Slavka i Zlatana (?, 1897 – Auschwitz, 1942) i blizanaca Milana i Julije. Najstarija kći Eugenija (Ženika) u braku s Moritzom Neumannom imala je sina → O. Nemona.

IZV.: Podaci o ulazniku A. Young.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

ADLER, Moritz (Mavro), žid. aktivist i gospodarstvenik (? – ?). Krajem XIX. i poč. XX. st. spominje se kao ugledni osječki građanin i žid. aktivist te član predsjedništva ŽO u Osijeku. Bio je član Hevre Kadiše i cionist. Suosnivač je Tvornice likera i ruma u Osijeku (1873).

IZV.: Izvještaj Predsjedništva ŽO u Osijeku za god. 1897, 1898. i 1899. – JIM.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

ADLER, Slavko (Ignjo Eduard), trgovac (Požega, 10. IV. 1894 – Auschwitz, 31. XII. 1942). Sin → Leopolda i Ivane rođ. Schrenger. U međuratnom razdoblju u Osijeku djelovao kao trgovac bojama, lakom i kemikalijama. Po osnutku NDH odveden u logor Tenja, a potkraj kolovoza 1942. u Auschwitz, gdje je stradao. S Anicom rođ. Spivak (Sovski Dol, 28. III. 1903 – Osijek, 23. X. 1941) stupio u brak 3. III. 1923. u osječkoj gornjogradskoj sinagogi; ona se po osnutku NDH priključila partizanima, zbog čega ju je ustaški sud u Osijeku osudio na smrt strijeljanjem. Njihova kći Ljerka ud. Komplita (Osijek, 1925) prebjegla je u Split, odakle se, nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila partizanima djelujući kao bolničarka u Splitskom i Mosorskom partizanskom odredu i bolnici 19. dalmatinske divizije. Nakon II. svj. rata iselila se u Švicarsku i živi u Ženevi.

IZV.: Podaci o ulazniku Lj. Auferber i A. Young.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

ADLER, Vatroslav (Ignac), gospodarstvenik (Kisszeben, Mađarska, 4. I. 1865 – Auschwitz, 1943). Sin Eliasov. Doselio se u Hrvatsku 1899, stekao zavičajnost u Klokočevcima kraj Đurđenovca, potom se preselio u Zagreb. U međuratnom razdoblju bio je tehnički ravnatelj Našičke tvornice tanina i paropila d. d. Umirovljen prije izbijanja II. svj. rata. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, sa suprugom Laurom, snahom Olgom te unukama Martom i Helgom, preuzeo žid. znak. Kad je s obitelji izbačen iz svoje kuće u Kukuljevićevoj ul., preselio se u manji stan u Vodovodnoj ul. U prijavi imovine naveo je kuću u Dežmanovoj ul. u Zagrebu, procijenjenu na približno 1 500 000 din., te vlasništvo dionica Našičke tvornice tanina i paropila d. d. Sa suprugom je 1943. deportiran u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 658. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27586. – KŽZ. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ADLER, Zora (Požega, 30. X. 1919 – logor Dachau, 1944). Kći Otona i Olge. Po osnutku NDH studirala medicinu u Zagrebu. Deportirana u logor Dachau, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 658.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

AGMON, Mihael (Engelman; Andor, Šmule), cionistički aktivist i publicist (Osijek, 21. IX. 1905 – Tivon, Izrael, 9. VII. 1992). Studirao u Beču, gdje je bio iznimno aktivan u cionističkim društvima, a potom i u domovini. Bio je predsj. »Judeje« i Židovskoga akademskog potpornog društva (ŽAPD), stalni suradnik Židova i dopisnik Jevrejskoga glasa. Sa suprugom Sarom rođ. Alkalaj iselio se krajem 1934. u Palestinu, gdje je radio u elektrodistribuciji. Sin Eytan rodio se 1941. i 2016. dobio državljanstvo RH. Cijela je obitelj 1962. promijenila prezime Engelman u Agmon. Jedan od osnivača HOJ, 16 god. bio predsj. podružnice HOJ u Tel Avivu i suradnik Biltena HOJ. – Brat Sigmund (Osijek, 18. VIII. 1907 – Auschwitz, 1942) bio je od mladosti član KPJ; čini se da je za diktature kralja Aleksandra pod torturom odavao partijske drugove. Nakon osnutka NDH odveden u logor Tenja, a potkraj kolovoza 1942. u Auschwitz, gdje je sa suprugom Almom Gracietteom rođ. Sonnenschein i njihovo dvoje djece stradao.

IZV.: Podaci o ulazniku E. Agmon.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1995. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

AJZENŠTAJN-STOJIĆ, Mila, farmaceutkinja i publicistkinja (Beč, 14. VIII. 1922). Kći Milana i Elze rođ. Zaloscer, praunuka nadrabina → H. H. Jacobija. Gimnaziju je završila u Tuzli, a Farmaceutski fakultet 1954. u Zagrebu. Po uspostavi NDH bila je upućena na prisilni rad, a 1942. je s obitelji prebjegla u Crikvenicu. Od listopada 1942. bili su internirani u logoru u Kraljevici, a od lipnja 1943. u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pristupila partizanima. Djelovala je u Agitpropu, kao bolničarka te vodila ljekarnu ZAVNOH u Topuskom. Nakon II. svj. rata radila je u poduzećima »Laboratorija« i »Merkantile« te kao zastupnica »Hemofarma« i »Srboleka«; umirovljena 1985. Za Domovinskoga rata (1991–95) vodila je ljekarne ŽO u Zagrebu i Doma zaklade »Lavoslava Schwarza«. Sjećanja i pripovijetke objavila u Novom Omanutu i Ha-kolu. – Otac Milan, farmaceut (Koprivnica, 29. VI. 1887 – Tuzla, BiH, I. 1968), sin Bernarda, kotarskog liječnika u Koprivnici, i Pauline rođ. Bettelheim. Farmaciju je završio 1910. u Pragu. Nakon I. svj. rata otkupio ljekarnu svog tasta Simona Zaloscera. Do 1941. živio je s obitelji u Tuzli. Po osnutku NDH do proljeća 1942. ostao Tuzli i radio u vlastitoj ljekarni u kojoj je dobio »komesara«. Upozoren da će biti uhićen, s obitelji je prebjegao u Hrvatsko primorje. Kao i kći, nakon kapitulacije Italije, priključio se partizanima djelujući kao ljekarnik u bolnici Vojnoga područja Kraljevica, u centralnoj ljekarni 10. korpusa i bolnici u mjestu Grumo u Italiji. Nakon II. svj. rata vratio se u Tuzlu i do umirovljenja radio u ljekarni. – Njezin suprug Jeronim Stojić, ginekolog (Zagreb, 21. IX. 1926 – Zagreb, 1. IX. 2008), sin je Ante i Anike rođ. Weiss. Po osnutku NDH ispisao se iz gimnazije i upisao medicinsku školu u Zagrebu kako bi izbjegao voj. obvezu. Poč. 1945. nakratko bio u domobranima, a zatim se priključio partizanima. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1954, gdje je specijalizirao ginekologiju. Deset godina radio je u Općoj bolnici u Vinkovcima, potom do umirovljenja 1994. kao ginekolog i upravitelj Doma zdravlja u Šarengradskoj ul. u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941. – Osobni podaci ulaznice.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Ajzenštajn-Stojić: Moj prvi seder. Ha-kol, 2000, 63/64.

AJZENŠTETER, David → EISENSTÄDTER, David

AJZENŠTETER, Vlatko → EISENSTÄDTER, Vlatko