Kategorija: L

LANDSTEIN, Jakob (Ivković), gospodarstvenik (Novi Jankovci kraj Vukovara, 26. VI. 1891 – ?Auschwitz, 1942–1945). Sin Adamov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik tvornice baterija u Vodnikovoj ul. u Zagrebu. U nepoznato doba promijenio je prezime u Ivković, ali je po uspostavi NDH morao vratiti staro prezime Landstein. Sa suprugom Elvirom rođ. Pick i kćeri Mirjanom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Tvornica je dobila povjerenika, koji je početkom srpnja 1941. molio da L. kao neophodna stručnjaka poštede uhićenja. Ipak je s obitelji deportiran u nepoznati logor, vjerojatno u kolovozu 1942. ili u svibnju 1943. u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27698. – KŽZ. – Popis žrtava.

LANG, Fedor, posebnik (?, 1924 – Tuzla, BiH, 1944). Sin Ferija i Ruže. Prije uspostave NDH živio je u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LANG, Feliks (Srećko, Srića), poduzetnik (Beremend, Mađarska, 23. III. 1888 – logor Jasenovac, Slana ili Jadovno, o. 1. VIII. 1941). Bio je vlasnik knjižare u Osijeku. Oženio se u Osijeku 1932. Claire rođ. Pfefermann. U braku su rođena djeca Gizela (?Osijek, 1933), Antun (?Osijek, 1935) i Fanika (Hava) (?Osijek, 2. II. 1942). Bio je dugogodišnji član osječke gornjogradske općine i voditelj plivačke sekcije veslačkoga kluba »Bar Kohba«. Ubrzo po uspostavi NDH bio je uhićen, po nekim vijestima deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao, no vjerojatnije je odveden u gospićki sustav logora, u Jadovno ili u paški logor Slana. – Supruga Claire rođ. Pfefermann, žid. aktivistica (Vukovar, 1904 – Auschwitz, 26. VIII. 1942). Bila je dugogodišnja članica osječkog Udruženja cionističkih žena i članica odbora osječkoga dječjeg vrtića. S djecom i drugim osječkim Židovima uhićena je u ljeto 1942, odvedena u logor Tenja kraj Osijeka, potom u Auschwitz, gdje je stradala.

IZV.: AŽOO, Različiti spisi.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LANG, Geza, žid. aktivist (Nart, 10. X. 1900 – Budimpešta, 1944). Bio je podvornik pučke škole ŽOZ. U braku s Garabelom rođ. Wischik iz Osijeka imao je sinove Vladimira (?, 1932) i Miroslava (?, 1934). Kao i supruga imao je zavičajnu pripadnost u Petrijevcima, kotar Valpovo, a u prijavi imovine koju je morao podnijeti vlastima NDH naveo je da su mu se preci, kao i preci njegove supruge, u Hrvatsku doselili prije približno 200 godina iz Beremenda u Baranji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LANG, Jakob, ugostitelj (?, 1771 – Osijek, ?). Poč. XIX. st. bio je gostioničar u Osijeku. Odlukom magistrata u Osijeku od 24. I. 1811. mogao je držati žid. kuhinju u osječkom Gornjem i Donjem gradu. U braku s Katarinom otac je Lea (?Osijek, 1809 – ?), Mojsija (?Osijek, 1810 – ?) i Bernarda (?Osijek, 1814 – ?).

IZV.: DAO, Kopija odluke osječkog magistrata. – JIM.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

LANG, Nikola, revolucionar (Osijek, 1913 ili 1915 – logor Jasenovac, 1941). Sin Izidorov. Kao student prava bio je 1934. izabran za člana Sveučilišnoga komiteta SKOJ, a 1935. kao izaslanik zagrebačkoga Pravnoga fakulteta sudjelovao je na Konferenciji studentskih skojevskih organizacija na Medvednici. Surađivao u ilegalnom skojevskom listu Glas omladine, koji je prije rata izlazio u Zagrebu te bio član Mjesnoga komiteta SKOJ u Zagrebu. Nakon partijske provale 1938. uhitila ga je jugoslav. policija te je nekoliko mjeseci proveo u istražnom zatvoru. Nakon uspostave NDH i dalje je ilegalno djelovao, no ubrzo je ponovo bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LANG, Rikard, pravnik i ekonomist pisac (Vinkovci, 22. II. 1913 – Zagreb, 16. IX. 1994). Sin Ignjata i Teresije rođ. Schwarz. Srednju školu završio je u Vinkovcima 1931, a Pravni fakultet s doktoratom 1936. u Zagrebu. Bio je u mješovitom braku s Dubrovkinjom Marinom rođ. Mohr s kojom je imao sina → Slobodana i kćer Vlastu. Na katoličanstvo je prešao 1938. Prije II. svj. rata radio je u odvjetničkom uredu → J. Mogana kao vježbenik, potom u odvjetništvu i sudstvu u Vinkovcima i Zagrebu. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da mu je već i pradjed oko 1800. živio u selu Markušici pokraj Vinkovaca. Sa suprugom i dvadesetomjesečnom kćeri Vlastom prebjegao je u Dubrovnik, gdje se priključio partizanima. Do 1947. radio je u ministarstvima unutarnjih poslova i rada FNRJ. Nakon II. svj. rata radio je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je osnovao Katedru političke ekonomije, na kojoj je predavao od 1947. kao honorarni nastavnik, 1948. docent, 1952. izvanredni i od 1956. do umirovljenja 1983. redoviti profesor. Od 1955. do 1973. bio je voditelj Ekonomskog instituta Zagreb, gdje je pokrenuo i vodio mnogobrojne gospodarsko znanstvenoistraživačke projekte s područja planiranja, tržišnih odnosa, mogućnosti gospodarskog razvoja, uključivanja u svjetske gospodarske tijekove i ekonomske integracije u Zapadnoj Europi. Bio je i predsj. Saveza ekonomista Jugoslavije, predsj. konzorcija ekonomskih instituta na projektu istraživanja privrednoga sustava Jugoslavije, zamjenik direktora Interuniverzitetskoga centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku, počasni član nekoliko znanstvenih instituta i predavač na sveučilištima diljem Europe, SAD, Australije kao i u nekim afričkim državama. Od 1951. bio je član Komisije UN za ekonomiju, zaposlenost i razvoj i izaslanik na zasjedanjima Generalne skupštine i pojedinih tijela UN. Sudjelovao je u konstituiranju specijaliziranih agencija UN (UNCTAD i UNIDO) i pri izradbi i donošenju Načela međunarodnih ekonomskih odnosa te Povelje u Limi. Objavio je mnogobrojne znanstvene i stručne radove u državi i inozemstvu, sudjelovao u radu UN i njegovih specijaliziranih institucija te sudjelovao u izradi Načela međunarodne ekonomske suradnje. Kao ekonomski pisac, autor je ili suautor više od 200 knjiga, monografija, studija i rasprava o gospodarskom i društvenom razvoju Jugoslavije i njezinoj ekonomskoj politici, posebice analizi gospodarskoga sustava. – Kći Vlasta, ekonomistica (Zagreb, 1939). Po uspostavi NDH kao dijete roditelji su je iz Zagreba odnijeli u Dubrovnik. Poslije je radila u Hrvatskoj gospodarskoj komori. – Sestra Mira, privatnica (Vinkovci, 4. I. 1919 – Budimpešta, 1944). U međuratnom razdoblju živjela je u Zagrebu, a u prijavi imovine ustaškim vlastima 24. VI. 1941. navela da joj je pradjed živio oko 1800. u Markušici. – Otac Ignjat (Ignjo), pravnik i žid. aktivist (Vukovar, 8. X. 1884 – logor Jasenovac, 1942). Srednju školu završio je u Vinkovcima, a pravo 1909. doktorirao u Zagrebu temeljem rigoroza. Dana 18. VII. 1912. imenovan je odvjetnikom. Od 1914. do 1941 vodio je privatni odvjetnički ured. Kao ugledni vinkovački građanin bio je od 1923. do 1942. predsj. ŽO u Vinkovcima. Također je bio član osječke lože »Menora« Bnei Brita, član ravnateljstva Hrvatskoga doma u Vinkovcima, a smatran je i članom masonske lože. Uhićen je 1942. i odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

DJELA: Mali ekonomski rječnik. Zagreb 1953. – Međunarodna suradnja i gospodarski razvoj. Zagreb 1955. – Tečaj političke ekonomije. Zagreb 1964. – Problemi ekonomskih funkcija federacije vezanih uz djelovanje jedinstvenog tržišta (suautor Z. Pjanić). Zagreb 1971. – Politička ekonomija. Zagreb 1972. – Privredni sistem i ustavna reforma. Zagreb 1973. – Sistem proširene društvene reprodukcije i napredak nauke, tehnike i tehnologije. Zagreb 1974. – Ekonomski razvoj i privredni sistem. Zagreb 1981. – Essays on the political economy of Yugoslavia (suautori G. Macesich i D. Vojnić). Zagreb 1982. – Koncepcija i strategija razvoja. Zagreb 1986. – Essays on the Yugoslav economic model. Zagreb 1986.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 5(1931) 22; 9(1935) 26. – A. Dragičević: Život i djelo profesora Rikarda Langa. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 3/4(1986). – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kuliš: Lang, Rikard. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LANG, Samuel, inženjer (Nova Gradiška, ? – ?). U međuratnom razdoblju bio je arhitekt i građevinski poduzetnik u Novoj Gradiški te član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LANG, Slobodan, liječnik i političar (Zagreb, 8. X. 1945 – Zagreb, 23. II. 2016). Sin → Rikarda i Marine rođ. Mohr. U braku s Nadom otac je Maroja i Maje. Završio je 1964. gimnaziju u Zagrebu, gdje je na Medicinskom fakultetu 1972. diplomirao i 1982. doktorirao tezom Kvaliteta života žena oboljelih od raka dojke. Bio je prvak Europe u debatiranju (1968) i predsj. studenata Zagrebačkoga sveučilišta (1970). Usavršavao se kao stipendist Fulbrightove zaklade u SAD (1975–76). Radio je u Zagrebu u Središnjem institutu za tumore, od 1976. do umirovljenja 2011. u Školi narodnoga zdravlja »Andrija Štampar«. Od 1975. je asistent, od 1984. docent i od 2005. izvanredni profesor socijalne medicine i organizacije medicinske zaštite na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Predavao i u Školi za javno zdravstvo Sveučilišta u Bostonu 1985–96, Centru za zdravstvo i ljudska prava Harvardova sveučilišta 1993. i na Medicinskom fakultetu u Mostaru, čije je osnivanje inicirao (1997). Bavio se pitanjima javnoga zdravstva i ekologije. Supokretač je pokreta »Zdravi grad« (1987), Hrvatske mreže zdravih gradova (1990), čiji je bio predsj. od 1992. Predsjednik je Hrvatskoga društva za javno zdravstvo od 2008. Za Domovinskoga rata skrbio za prognane, izbjegle i zatočene u RH i BiH. Sudjelovao je u mnogim humanitarnim akcijama: bio je među rudarima Staroga Trga na Kosovu (1989), organizator i sudionik konvoja »Libertas« za Dubrovnik 1991. i Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu 1993, inicijator i predsjednik Odbora za izgradnju Hrvatske bolnice Nova Bila 1994, pokretač akcije »Spasimo život« na oslobođenom hrv. području 1995. i povratka izbjeglica u Veliku Kladušu 1995–96. Obnašao je mnogobrojne visoke polit. dužnosti: bio je član Izvršnoga vijeća grada Zagreba, sekretar Sekretarijata za zdravstvo, gl. nositelj skrbi za zdravlje svih sudionika Univerzijade u Zagrebu 1987, specijalni savjetnik predstojnika Ureda za prognanike i izbjeglice RH, savjetnik Predsjednika RH za humanitarna pitanja i veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova (1994–2000), zastupnik u Županijskom domu Sabora (1997–2001), voditelj hrv. izaslanstva na zasjedanju Interparlamentarne unije u Kairu (1997) i Windhoeku (1998), član Vijeća Europe, član polit. stranaka SKH, HDZ i DC, gdje je predsj. gl. odbora (od 2010). Član je uglednih inozemnih liječničkih udruženja. Bio je predsj. Hrvatsko-američkoga društva i potpredsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora, suradnik Centra za ljudska prava i javno zdravstvo na Harvardu, član Kraljevskog udruženja liječnika javnoga zdravstva Velike Britanije. Bio je u uredništvu hrv. časopisa Croatian Medical Journal, pokretač Hrvatskoga časopisa za javno zdravstvo te autor mnogih znanstvenih i stručnih radova u državi i inozemstvu s područja javnoga zdravstva, ljudskih prava, kvalitete života i medicinske etike. Utemeljitelj je Hrvatskoga kongresa za preventivnu medicinu i unapređenje zdravlja. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja (Medalja Ministarstva pomorstva Republike Hrvatske – Priznanje za prinose slobodi vječnoga Dubrovnika u teškim vremenima 1991. i 1992, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica Domovinske zahvalnosti, Red hrvatskoga trolista, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red Nikole Šubića Zrinskoga (za hrabrost), Red kneza Branimira s ogrlicom, Medalja European Community Task Force i dr.)

DJELA: Stanje kroničnih bolesti u Zagrebu. Zagreb 1982. – Dnevnik Libertas. Zagreb 1997. – Spasimo život (suautori B. Domazet i B. Čulo). Zagreb 1997. – Pružena ruka (suautorica V. Ivanović), Zagreb 2006. – Djelotvorno znanje za zdravlje (suautori D. Popović i S. Šogorić). Zagreb 2010.

LIT.: Lang, Slobodan. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Lang, Slobodan. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – I. Videk: Lang, Slobodan. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LANGER-BEDENIĆ, Marijana → BEDENIĆ-LANGER, Marijana