MACELJSKI, Velimir (Deutsch Maceljski), službenik (Zagreb, 15. V. 1919 – Zagreb, 15. III. 2006). Sin → Vlatka Deutscha Maceljskoga i Marge rođ. Rosenbaum. Do svibnja 1941. bio je službenik u obiteljskom poduzeću »Filipa Deutscha sinovi«, vlasnik kuće u Vodovodnoj ul. te suvlasnik hotela »Eden« u Crikvenici. Po uspostavi NDH s obitelji je bio upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali nema potvrde da su znak preuzeli. Spasio se od deportacija u kolovozu 1942. sa sestrom Vlastom ud. Urbić (Zagreb, 1923) jer su slučajno u susjednom stanu slušali Radio London, dok su njihovi roditelji, koji su bili u vlastitom stanu, uhićeni i deportirani. Sa sestrom je krajem ožujka 1943. pokušao prijeći u okolici Varaždina u Mađarsku, no vodič ih je ostavio na granici te ih je policija uhitila. Oko mjesec dana bili su u zatvoru u Savskoj cesti, ali su pušteni uoči deportacija u svibnju 1943. jer je gl. ravnatelj GLAVSIGUR Filip Crvenković podmićen sa 100 brit. funti.

IZV.: Podaci o ulazniku V. Urbić.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

MAESTRO, Israel, trgovac (? – Dubrovnik, 4. IV. 1667). Posjedovao je trgovinu na Placi u Dubrovniku od 1653–67. Poginuo je u velikom dubrovačkom potresu 1667. s braćom Solomonom i Abrahamom i pet drugih članova obitelji. – Brat Solomon, trgovac i žid. aktivist (? – Dubrovnik, 4. IV. 1667). Nakon što se, nakon procesa → I. Ješurunu, pogoršao položaj dubrovačkih Židova, 10. IV. 1623. otišao je iz Dubrovnika, no kao njegov stanovnik ponovo se spominje 1630. Posjedovao je trgovinu na dubrovačkoj Placi 1633–53. te vjerojatno još jednu 1635–40. Imao je i banku. Bio je »gastald« (načelnik) ŽO u Dubrovniku 1648–49.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

MAESTRO, Mojsije Vita, pravnik (Dubrovnik, prije 1850 – Dubrovnik, 1874). Sin dubrovačkoga pisara Isaka. Spominje se kao jedan od prvih fakultetski obrazovanih dubrovačkih Židova. U matici umrlih 1874. zapisan je kao privatni profesor trg. prava u Veneciji.

LIT.: Đ. Orlić: Iz života dubrovačkih Jevreja u XIX. vijeku. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1971, 1.

MAESTRO, Nataniel, rabin (Dubrovnik, ? – Dubrovnik, 1825). Bio je dugogodišnji dubrovački vicerabin, a 1821. naslijedio je → J. Parda na rabinskoj dužnosti. Zbog svoga obrazovanja bio je vrlo cijenjen kao učitelj mnogih dubrovačkih žid. dječaka. Kad je Dvorska kancelarija u Beču 1821. tražila mišljenje rabina i ostalih vjerskih stručnjaka u Habsburškoj Monarhiji o razvodu žid. braka u slučaju kad jedan od suprugâ prijeđe na katoličanstvo, saslušala je i njega o tom pitanju.

LIT.: Đ. Orlić: Iz života dubrovačkih Jevreja u XIX. vijeku. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1971, 1.

MAESTRO, Samuel, trgovac (? – Dubrovnik, ?). Posjedovao je trgovinu na Placi u Dubrovniku od 1623. do 1628. Iako se položaj dubrovačkih Židova nakon presude → I. Ješurunu pogoršao, nije, poput drugih, napuštao svoju trgovinu. Poč. 1640-ih živio je u getu (danas Boškovićeva ul.) te dograđivao svoje stanove od kojih je jedan izlazio na Placu. S braćom Aronom i Eleazarom Cohenom vodio je od 1632. uspješno trg. društvo, koje je posredovalo u najvećem dijelu tadašnje tranzitne trgovine žid. trgovaca u Osmanskom Carstvu, Anconi i Veneciji.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

MAHLER, Julius, liječnik (Földvar, Mađarska, 1870 – Opatija, 1923). Poč. XX. st. na Dražici u Opatiji otvorio je sanatorij za srčane bolesnike (poslije hotel »Royal«).

LIT.: A. Muzur: O ulozi židovskih ideja i židovskog kapitala u stvaranju Opatije. Ha-kol, 2000, 67/68.

MAHLER, Juraj, revolucionar (Aşgabat, Turkmenistan, 25. I. 1921 – okolica dvorca Brezovica, 1945). Sin → Oskara i Antonine rođ. Rozinov. Po uspostavi NDH bio je student Građevinskoga fakulteta u Zagrebu. Ispočetka je bio pošteđen progona, navodno zahvaljujući činjenici da je potjecao iz mješovitoga braka. Kasnije, vjerojatno početkom 1943, napustio je Zagreb i pridružio se Narodnooslobodilačkom pokretu. Među partizanima je bio voditelj inženjerije; poč. 1945. bio je uhićen od ustaške ophodnje nedaleko od Pisarovine te potom ubijen u blizini dvorca Brezovica.

LIT.: B. Ostajmer: Đakovačka obitelji Mahler (Maler). Đakovački vezovi, 41(2010) 44.

MAHLER, Oskar, poduzetnik (Đakovo, 21. I 1896 – logor Jasenovac, 1942). Sin Julija i Ane rođ. Wamoscher. Otac → Jurjev. Naslijedio je obiteljsku tvrtku koju unaprjeđuje (proizvodnja soda vode, distribucija piva). Za I. svj. rata služio je na rus. bojišnici, gdje je i pao u zarobljeništvo u kojemu je proveo ostatak rata, ali i nekoliko poslijeratnih godina. Po povratku u Đakovo, u međuratnom razdoblju bio je tajnik Omladinskoga židovskog kulturnog i športskog društva te član Hrvatskoga pjevačkog društva »Preradović«. Po uspostavi NDH obiteljska tvrtka »Julio Mahler« je oduzeta, a kao upravitelj postavljen je povjerenik đakovačkoga voj. zapovjedništva. U ljeto 1941. odveden je u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: B. Ostajmer: Đakovačka obitelji Mahler (Maler). Đakovački vezovi, 41(2010) 44.

MAIDER, Vladimir (Majder, Kurt), revolucionar (Sisak, 12. X. 1911 – Otočac, 20. VI. 1943). Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Sisku, gdje je 1927. pristupio marksističkomu kružoku i SKOJ. Nakon mature, 1931. upisao se na Medicinski fakultet u Zagrebu. Te god. postao je član KPJ i sekretar prve obnovljene partijske ćelije u Sisku, koja je širila organizacijsku mrežu KPJ u tamošnjim tvornicama i okolnim selima. Zbog svojega djelovanja bio je 1934. uhićen i osuđen na 6 mjeseci zatvora, a 1935. je prešao u ilegalu. Skrivao se u Žabnu kraj Siska, a potom, po nalogu KPJ, otišao u Pariz, gdje je do rujna 1935. obavljao dužnost generalnoga sekretara Jugoslavenske sekcije KP Francuske. God. 1935–36. školovao se na Komunističkom sveučilištu u SSSR, a 1936–39. sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu kao član 12. internacionalne brigade u borbama za obranu Madrida. God. 1939–42. bio je u logorima internacionalnih brigada u Francuskoj iz kojih je pobjegao u kolovozu 1942. te se preko Njemačke prebacio u Hrvatsku i priključio partizanima te djelovao kao obavještajni oficir 3. štaba operativne zone Hrvatske, time i jedan od organizatora obavještajne službe i prvi načelnik Glavnoga obavještajnoga centra Glavnoga štaba Hrvatske. Umro je od posljedica pjegavoga tifusa ili tuberkuloze. Pokopan je u Otočcu, a 1949. posmrtni su ostaci preneseni u Sisak. God. 1952–92. gimnazija u Sisku nosila je njegovo ime.

LIT.: Majder, Vladimir. Vojna enciklopedija, 5. Beograd 1973. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Šustić: Spomenici revolucionarnog radničkog pokreta, NOB-a i socijalističke revolucije na području općine Sisak. Sisak 1982. – Đ. Gajdek: Španjolski borci Siska i Banije. Sisak 1985. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Majder, Vladimir. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.

MAJDER, Aleksandar, javni djelatnik (Prijedor, BiH, 1888 – Karlovac, 25. III. 1960). U nepoznato doba prešao je na katoličanstvo. Nakon završene Trgovačke akademije u Sisku, radio je kao novinar tamošnjih radničkih novina. Doselio se 1910. u Karlovac, gdje je radio kao službenik i ravnatelj Okružne blagajne za osiguranje radnika. Bio je višegodišnji sindikalni vođa i tajnik karlovačke podružnice Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. God. 1919. predvodio je karlovačko izaslanstvo na Kongresu ujedinjavanja socijalističkih partija i grupa u Beogradu, a iduće god. bio je nositelj liste Socijalističke radničke partije Jugoslavije na izborima za Gradsko zastupstvo, na kojima je izabran za karlovačkoga gradonačelnika. No, gradom je upravljao samo tri dana (13–15. IV) jer je bio smijenjen vladinom naredbom o poništenju mandata komunističkih zastupnika. God. 1925. bio je nositelj liste Socijalističke partije na izborima za Gradsko zastupstvo, u koje je bio izabran kao jedini s liste. Umirovljen je kao politički nepodoban 1929. Odlukom Upravnoga odjeljenja Kraljevske banske uprave Savske banovine imenovan je u karlovačko Gradsko zastupstvo 1932. Preživio II. svj. rat, iako su ga vlasti NDH u više navrata zatvarale kao nepoćudnoga. Kraće je vrijeme bio predsj. Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte za kotar Karlovac.

LIT.: Majder, Aleksandar. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.