KUPFERBERG, Abraham (Adolf), violinist (?Osijek, 1872 – ?, 1939). Nakon velikih pogroma 1936. nad palestinskim Židovima, napisao je na njem. kompoziciju – odu braniocima židovskih naselja Na Jordanu stoji straža. Skladbu je prvi put izveo duo Rahela Galay (čelo) i Daniel Galay (klavir) u Makarskoj.

KUPFERMANN, Beno, poduzetnik (Senta, Srbija, o. 1895 – ?, Izrael, ?). Po završetku školovanja u Budimpešti, 1924. se zaposlio u podružnici švic. tvrtke »Survey« u Požegi, koja se bavila izradom drvnih proizvoda. God. 1926. odselio se u Rumunjsku, gdje je ubrzo postao gl. zastupnik tvrtke za cijelu Rumunjsku. U Požegi se 1924. oženio Blankom rođ. Klein, sestrom → Brune. Dobili su sina Aurela (Požega, 1925) te kćer Martu (Elkanu) (?, 1928). Od 1935. obitelj je živjela u Bukureštu, ondje su preživljavali organizirane pogrome koje je u siječnju 1941. provodila fašistička »Željezna garda«, premda su bili zaštićeni s obzirom na to da je bio zaposlenik švic. poduzeća. Iako ih je Travanjski rat spriječio u povratku u Hrvatsku, supruga je održavala veze s obitelji u NDH. U Bukureštu su dočekali kraj rata, a 1949. su se iselili u Izrael.

LIT.: http://www.ushmm.org/uia-cgi/uia_doc/query/3?uf =uia_qBCeVd, pristupljeno 27. X. 2012.

KÜRSCHNER, Eduard, elektrotehnički inženjer (Požega, 12. IX. 1894. – Zagreb, 17. X. 1967). Gimnaziju je završio u Požegi 1913, a Tehničku visoku školu, strojarski odjel i elektrotehniku jake struje polazio je u Pragu i Berlinu, gdje je 1919. diplomirao. Radio je u berlinskim poduzećima »Siemens-Schuckert« (1920) i »Jugoslawischer Lloyd« (1921–23). U Zagrebu je djelovao u Društvu inženjera i arhitekata, radio u tehničkom uredu »Tebin« i tvornici »Orbis«, 1925–47. kao samostalni projektant, 1947–52. u Glavnoj direkciji za ugljen Ministarstva rudarstva i od 1952. do umirovljenja 1959. kao nastavnik Tehničke škole. Od 1925. do 1929. docent je Visoke tehničke škole u Zagrebu. Kao inženjer projektant sudjelovao je u mnogim ekspertizama na području elektrotehnike i gradnje elektrana. Na njegov je poticaj sagrađena požeška hidroelektrana u Kuzmici na Orljavi. Objavio je više studija o problemima proizvodnje energije i razvoju elektrodistributivne mreže u zemlji i inozemstvu. Pisao je i kraću prozu.

DJELA: Die Elektrizitetwirtschaft in Jugoslawien. Berlin 1923. – General Review of the Power Resources of Yugoslavia. London 1924. – Elektrika na selu. Zagreb 1925. – Električne instalacije, izvedba, materijal i propisi. Zagreb 1934.

LIT.: V. Miljević: Kürschner, Eduard. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KURZ, Jakob, ginekolog (?, 1874 – ?, 1938). Djelovao je kao ginekolog u Opatiji, a u međuratnom razdoblju općinski liječnik i ravnatelj Gradske bolnice u Voloskom. Uz → J. Cohna surađivao je u pripremi knjige Abbazia als Kurort, objavljene u povodu 60-og rođendana Juliusa Glaxe, u izdanju Lječilišnog odbora. Uz J. Glaxu kao predsjednika, bio je tajnik organizacijskog odbora IV. međunarodnoga kongresa za talasoterapiju, održanog u Opatiji 28–30. IX. 1908, te uredio i izdao zbornik radova s toga kongresa.

DJELA: Abbazia als Kurort (suautor J. Cohn). Opatija 1906.

LIT.: M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 1, 1470–1875. Zagreb 1955. – A. Muzur: O ulozi židovskih ideja i židovskog kapitala u stvaranju Opatije. Ha-kol, 2000, 67/68.

LACHMANN, Jakob, prokurist (Mysłowice, Poljska, 11. VIII. 1881 – ?). U Zagreb se doselio 1895. iz Njemačke te se zaposlio u poduzeću »Deropa« s mjesečnom plaćom od 6425 din. Bio je u braku s Osječankom Klementinom rođ. Heim, s kojom je posjedovao jednokatnicu u Babonićevoj ul. Bračni par je i poč. 1942. boravio u Zagrebu, a Klementina je očigledno zbog neimaštine umjesto 1400 platila samo 400 kuna općinskoga poreza za 1941. Daljnja sudbina bračnoga para je nepoznata. – Sin Ivan, obrtnik (Zagreb, 13. VI. 1914 – ?). U Preradovićevoj ul. u Zagrebu imao je vulkanizersku radionicu. U braku s Frumom otac je Michaela (Zagreb, 1936).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

LADANY, Eugen, kemijski inženjer (? – ?). Bio je član Zagrebačke inženjerske komore te ravnatelj i dioničar tvornice »Kaštel« d. d. (danas »Pliva«), osn. u Karlovcu 1921. S akademikom Gustavom Janačekom pokrenuo je proizvodnju farmaceutskih i galenskih pripravaka, čime su utrli put suvremenoj proizvodnji lijekova na ovim prostorima. God. 1928. »Kaštel« se seli u Zagreb te s Vladimirom Prelogom postavlja ciljeve poduzeća, poput usvajanja postupaka za proizvodnju već poznatih lijekova, te pronalaženje originalnih aktivnih spojeva. God. 1936–37. u Ul. Mošinskoga u Zagrebu (danas Nazorova ul.) sa suprugom Emilijom sagradio je raskošnu prizemnu vilu (projektanti → S. Gomboš i Mladen Kauzlarić, izvođač → E. Hönigsfeld). S obitelji je prešao na katoličanstvo 1939. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Iako je morao ustaškim vlastima prijaviti imovinu, vjerojatno je sa suprugom pobjegao iz Zagreba pa je umjesto njega 6. IX. 1941. prijavu podnio liječnik Mile Budak, koji navodi da to čini jer je 5. IV. 1941. od dotičnoga, koji je »sada nepoznatog boravišta« kupio polovinu njegove vile u kojoj je sada nastanjen. Emilija je i dalje ostala vlasnica druge polovine spomenute vile te je Budak ostao dužan 150 000 din. Daljnja sudbina bračnoga para nepoznata je, a sinovi Ernest i Ivo najvjerojatnije su se 1941. iselili u SAD.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: D. Kahle: Stambene kuće nakon građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007. – http://webcache.google usercontent.com/search?q=cache:gn2nuyHCgB4J:www.hkz-kkv.ch/pliva_in_memoriam1.php+eugen+ladany&cd=3&hl=hr&ct=clnk&gl=hr&source=www.google.hr, pristupljeno 15. IV. 2011.

LADANY, Tibor, sportaš (? – ?). Bio je istaknuti sabljaš zagrebačkoga Makabija u međuratnom razdoblju.

LADOR, Josef (Lederer, Željko), ekonomist, pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 22. III. 1909 – Jeruzalem, 11. II. 1987). Sin Mirka i Helene rođ. Rosenberger. Bio je u braku s Itom rođ. Haler (Sarajevo, 26. VI. 1922 – Jeruzalem, 21. VII. 2013). Maturirao je na zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji 1927. Doktorirao je pravo na Sveučilištu u Zagrebu 1932, a potom magistrirao ekonomiju na sveučilištu u Ženevi. God. 1932–41. imao je odvjetnički ured u Zagrebu. Bio je cionistički usmjeren, a kasnih 1930-ih bio je aktivan u organizaciji cionista-revizionista. Zarobljen je 1941. i cijeli II. svj. rat proveo je u njem. logorima, a prijavu imovine u njegovo je ime 25. VI. 1941. podnio njegov otac. U Zagrebu je 1942. brisan iz Odvjetničkoga imenika. Po povratku iz zarobljeništva zakratko je živio u Zagrebu, potom se preselio u Beograd, gdje je radio kao stručnjak u Institutu za međunarodnu politiku i privredu te bio član Glavnoga odbora SJVOJ. Iselio se u Izrael 1949, gdje je ubrzo postao pomoćnik pravnoga savjetnika u Ministarstvu vanjskih poslova. Bio je znanstveni koordinator pri Međunarodnoj akademiji za usporedno pravo, a potom pravni savjetnik izr. izaslanstva pri Organizaciji UN za pomorsko pravo (1954–58). Također je bio prvi tajnik izr. veleposlanstva u Bugarskoj (1963–66), član izr. izaslanstva za međunarodne ugovore na konferenciji u Beču (1968–69) i sudionik međunarodnih skupova o položaju izbjeglica (1971–81). Od 1966. do umirovljenja vodio je Odjel za međunarodne ugovore pri izr. Ministarstvu vanjskih poslova. Od 1934. intenzivno je objavljivao članke iz ekonomskoga, građanskoga i međunarodnoga prava, o vanjskopolitičkom stanju, tal. odnosu prema Židovima, razlozima antisemitizma u režimu Benita Mussolinija, o ostvarivanju ekonomskoga suvereniteta Izraela, polit. usmjerenju žid. mladeži, žid. bračnom pravu i sl. Znanstvene i stručne priloge objavljivao je u različitim stručnim časopisima: Jevrejska tribuna (1938–40), Jevrejski glas (1938. i 1940–41), Židov i Jevrejski narodni kalendar za 1939–40, Ekonomist, Odvjetnik, Nova Evropa, Anali naših dana, Mjesečnik Pravničkog društva, Arhiv za pravne i društvene nauke. Pisao je odrednice u Encyclopaedia Judaica, Hebrejskoj Enciklopediji, u leksikonima Međunarodnoga instituta u Mannheimu, odrednicu Hrvatski Židovi 1753–1945. u Istoriji Jevreja u Jugoslaviji i o Zagrebu u Leksikonu Pinkas kehilot Jugoslavija. Napisao je knjigu o njem. kartelima u međuratnom razdoblju, koja je objavljena samo u fragmentima u Torinu 1958. Dio rukopisa Jevreji u Hrvatskoj 1873–1945. objavljen je u knjizi Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i u Hrvatskoj (Zagreb, 1998; Tri fragmenta o cionizmu). – Otac Mirko, bankar (Beč, 12. X. 1869 – logor Jasenovac, 1942). Sin Josipov. God. 1906. doselio se iz Beča u Osijek, a odatle u Zagreb, gdje je u međuratnom razdoblju bio ravnatelj Hrvatske eskomptne banke. God. 1924. stekao je jugoslav. državljanstvo. Te je god. sa suprugom Helenom rođ. Rosenberger sagradio dvokatnu vilu za iznajmljivanje na Gvozdu u Zagrebu. Dana 15. VI. 1942. uhitili su ih ustaše u Samoboru te 18. VI. po nalogu UNS deportirali u logor Jasenovac, gdje su stradali. – Majka Helena (Koprivnica, 1. VI. 1875 – logor Jasenovac, 1942), kći Samuela Rosenbergera. Djed joj se naselio u Koprivnici u prvoj pol. XIX. st. Po uspostavi NDH sa suprugom je bila uhićena u Samoboru i depotirana u logor Jasenovac, gdje je stradala.

DJELA: Capitalismo mondiale e cartelli tedeschi tra le due guerre. Torino 1959. – International Non-Governmental Organizations and Economic Entities. Leyden 1963. – International Group Protection, Aims and Methods in Human Rights. Leyden 1968.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29647.

LIT.: Jevrejska tribuna, 18(1938) 41; 20(1940) 15. – Jevrejski glas, 11(1938) 35/36; 13(1940) 1/2; 14(1941) 1/2. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Novi Omanut, 10(2002) 59. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Popis građana Samobora, učesnika NOP-a i žrtava ustaškog terora. Novi Omanut, 11(2003) 58. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Tkalčević: Lederer, Željko. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LAJOŠ, Damir, žid. aktivist (Osijek, 9. XII. 1972). Sin Borislava i Ivanke Pintar, rođene u Osijeku, kćeri Ladislava i Jolanke rođ. Ungar. Školovao se u Osijeku, gdje je diplomirao na Ekonomskom fakultetu, smjer marketing, uz dva prekida: sudjelovao je kao dragovoljac u Domovinskom ratu 1991–92. te za boravka u kibucu Maayan Zvi u Izraelu. Nakon studentskoga angažmana na manjim projektima obnove zajednice kroz krovni projekt »Program slušanja« Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, radio je kao asistent voditelja na poslovima izrade projektnih prijedloga i projektnog menadžmenta na projektu zaštite ljudskih prava Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i istodobno bio voditelj Savjetovališta za prigovor savjesti i civilno služenje vojnog roka. Nakon toga je bio gl. koordinator Programa pomoći ist. Slavoniji što ga je financirala tal. regija Friuli Venezia-Giulia te Ministarstvo vanjskih poslova Republike Italije. Radi kao viši savjetnik za Međunarodnu suradnju i regionalni razvoj u Upravnom odjelu za gospodarstvo i regionalni razvoj Osječko-baranjske županije i redoviti je gost predavač na Ekonomskom fakultetu u Osijeku na stručnom studiju Upravljanje projektnim ciklusom. Član je Nadzornoga odbora Centra za mir Osijek i Upravnoga odbora PRONI centra za socijalno podučavanje. Bio predsj. ŽOO 2004–12, uspješno je pokrenuo više projekata, započeo i okončao povrat većega dijela imovine ŽOO te bio jedan od utemeljitelja suradnje malih općina na obilježavanju blagdana. Dan uoči Pesaha u Osijeku postao je najveća manifestacija u ovom dijelu Europe s više od 400 uzvanika i gostiju, koji dolaze iz mnogobrojnih žid. općina od Mađarske do Makedonije. Od 2012. potpredsjednik je ŽOO.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LAKENBACH, Blanka (rođ. Hirschl), službenica (Glina, 15. IX. 1902 – New York, 1. VIII. 1979). U međuratnom razdoblju bila je dopisnica za hrvatski i njem. jezik Našičke tvornice tanina i paropila d. d. u Zagrebu s mjesečnom plaćom 4360 din. Po uspostavi NDH, 14. V. 1941. Radio-sekciji Ravnateljstva pošta, brzojava i telefona u Zagrebu predala je radioaparat marke »Ingele« vrijedan 5100 din., 19. V. 1941. u ime žid. kontribucije nadležnomu Odboru dala je 25 g zlata i dragocjenosti (zlatni ručni sat, vjenčani zlatni prsten i naušnice) vrijedne 5400 din., 27. VI. 1941. Ustaškomu redarstvu fotoaparat »Kodak-Baby-Brownie« te služavci isplatila tromjesečnu otpremninu i 4050 din. za službu od 2 godine i 9 mjeseci. Bila je u braku s Josipom Lakenbachom, sinom Oskara (?, 1892 – ?), ranije trg. putnikom, koji je u I. svj. ratu služio u austroug. vojsci. Iako je 1941. zbog zdravstvenih tegoba bio bez namještenja i prihoda, od ušteđevine je u ime žid. podavanja morao platiti 3000 din. Poč. srpnja napustili su stan u Đorđićevoj ul., ostavivši sve pokućstvo, i pobjegli iz Zagreba. Oboje su, na nepoznat način, preživjeli II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27768.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.